ENERGETSKA OBNOVA - Stolarija je često presudna za dobivanje EU novca

U projektu energetske obnove zgrade uvijek se mijenja: 

• toplinska ovojnica (fasada)
• toplinska izolacija zidova
• toplinska izolacija krova
• toplinska izolacija podrumskih prostora
• zamjena stolarije na zajedničkim dijelovima (prozori i vrata u stubištima)

No, osim zajedničkih dijelova, energetska obnova zgrade može se napraviti i na stanovima, odnosno suvlasnici mogu obnoviti svoju stolariju, ako to žele. 

Neki projektanti, kao što je Planetaris, za svaki stan provode anketu. Ta je anketa na jednoj stranici na kojoj projektanti nacrtaju svaki stan i pitaju suvlasnika želi li zamijeniti stolariju. Doslovno se crtaju svi prozori i vrata te se, nakon izjašnjavanja u anketi, ta izmjena stolarije crta u projektu. Na osnovu toga se izračunava kolika će biti ušteda energije zgrade. 

Ključno je istaknuti da se veća ušteda energije dobiva i zamjenom stolarije u stanovima. No to odlučuje svaki pojedinac i suvlasnik stana. Neki su zamijenili, a neki možda ni ne žele. To nije zajednička stolarija. Bitno je detektirati one koji to žele napraviti. I to otkriju putem anketa. 

Stolarija i niži troškovi

Mnogima nije jasno kako zamjena stolarije utječe na energetsku uštedu. Na temelju tih anketa projektanti dobiju podatke koje koriste u izračunima energetske uštede. I tada se izradi projekt. 

Kada projekt krene u realizaciju i izvođenje radova, čak i tada dođe do toga da se neki suvlasnici predomisle i odluče promijeniti stolariju. Bitno je znati koliko je suvlasnika na dan izrade projekta bilo zainteresirano za izradu projekta. 

- To je jedna tema koju ljudi manje poznaju. Svi žele zamjenu zajedničkih vrata, prozora u šupama i ulazu, krova, fasade - kaže nam Bilić. 

Ključni uvjeti

Kada se kreće u energetsku obnovu, ključno je pitanje imaju li uvjete za sufinanciranje iz EU fondova. Naime, da bi se uopće krenulo u izradu projektno-tehničke dokumentacije koja je iznimno skupa i da bi se u konačnici suvlasnici uopće odlučili za energetsku obnovu zgrade, prvo moraju znati je li njihova zgrada 'prihvatljiva' za sufinanciranje. 

Dva su ključna uvjeta za to: 

• energetski razred mora biti D ili lošiji
• ušteda u energiji za grijanje mora biti minimalno 50 posto u odnosu na postojeće stanje

Fond zgrada

Jako puno zgrada u Hrvatskoj izgrađeno od 1960-ih do 1980-ih. Dakle, možemo zaključiti da je većina zgrada u Hrvatskoj stara. 

Podsjetimo, do drugog svjetskog rata Zagreb je bio malen. Značajno širenje je krenulo početkom 60-ih nadalje pa sve do 90-ih. U tom razdoblju nije se marilo na pojam toplinske izolacije. Postojale su toplinske izolacije, ali su bile jako skupe.

Te zgrade su imale vrlo lagane betonske konstrukcije jer je tehnologija armiranja betona došla do višeg stupnja uporabe. I sve su zgrade bile betonske, sve su imale vrlo jeftino grijanje, često na centralni toplinski sustav (toplana) i grijanje nije bila stavka o kojoj se puno razmišljalo.

Ni o komforu stanovanja nije se previše razmišljalo jer se smatralo da je dovoljno da je zimi toplo, a što se opet temeljilo na jeftinom grijanju. Sve zgrade od 60-ih do 80-ih su u pravilu zgrade bez toplinskih izolacija. Te zgrade su danas idealne za energetsku obnovu i jako puno projekata energetske obnove su upravo takve zgrade. U takvim primjerima uopće nije upitna energetska ušteda od minimalno 50 posto, bez obzira odlučili se suvlasnici za izmjenu stolarije ili ne. 

Utjecaj stolarije

Problem nastaje sa zgradama koje su se gradile od 80-ih nadalje jer se tada počela koristiti tehnologija toplinskih izolacija. Najčešće su se u betonskim prefabriciranim elementima ugrađivali toplinsko izolacijski elementi kao što je stiropor koji je bio u sredini betonskog zida. 

Te zgrade su štedjele energiju, a takve zgrade najčešće možemo vidjeti u zagrebačkim naseljima Utrina ili Sopot. Stoga je kod takvih zgrada, a prije izrade projektno-tehničke dokumentacije, jako bitno izračunati mogu li zadovoljiti uvjete uštede energije od minimalno 50 posto. 

Zato je važna izrada energetskog pregleda koji prethodi izradi projektne dokumentacije. U energetskom pregledu, a istodobno se izdaje i energetski certifikat, detaljno se analizira ušteda energije u zgradi. Najbolje je da to radi isti tim koji će kasnije raditi projektno-tehničku dokumentaciju jer je to zapravo drugi korak cijele priče. 

U toj se fazi detektira ušteda energije, i to prilično precizno. U tom trenutku projektant ne zna hoće li suvlasnici mijenjati stolariju ili ne, no taj mu podatak tada nije ni važan. Ipak, projektant radi nekoliko scenarija: 

1. Nitko ne mijenja stolariju - to je projektantima najzanimljiviji scenarij jer vide ima li uštede energije. To je baza svega jer će znati da će, čak i da nitko ne zamijeni stolariju, ušteda biti toliko i toliko te može se ili ne može postići sufinanciranje.
2. Dio mijenja stolariju - Određeni dio suvlasnika koji nije do sada mijenjao stolariju sada to želi napraviti. Računa se pod pretpostavkama. Primjerice, kolika će biti ušteda energije ako 30 posto suvlasnika zamijeni stolariju. Na osnovu toga se izrađuje projektna dokumentacija.
• Često se dogodi da i s minimalnim brojem izmjena stolarije, zgrada prijeđe prag uštede od 50 posto. 
3. Svi mijenjaju stolariju

Primjer

Zgrada energetskog razreda D i lošije (najčešće su to razredi D i E). Suvlasnici se odluče samo na najosnovnije - izmjena fasade, krova, zajedničke stolarije. Nakon obnove zgrada će iz energetskog razreda D ili E prijeći u razred C.

Ako svi suvlasnici, uz osnovnu energetsku obnovu, zamijene stolariju, tada zgrada postaje energetski razred B. 

A kako dosegnuti razred A? 

Energetski razred A se može dostići ako se rade i zahvati na tehničkim sustavima. Primjerice, ako se zamijeni sustav grijanja. Zgrada ima plinsko grijanje, suvlasnici koriste turbo ili atmosferske bojlere, a investicija zamjene tih bojlera je jako visoka jer se moraju zamijeniti i dimovodne cijevi (a na jednoj cijevi često su dva ili više uređaja, što je dodatna komplikacija jer svi suvlasnici na toj vertikali trebaju mijenjati bojlere). 

To postaje sve veći problem jer, tehnički gledano, to je teško provesti. 

Je li bitan način grijanja?

Nakon što su se na zgradi zamijenile ovojnice i to dobro napravilo, grijanje zapravo više nije bitan faktor, jer se u tom slučaju više ne gleda količina grijanja (godišnja potreba za energijom), nego je to smanjeno na jednu trećinu ili 40 posto postojećeg troška. Primjerice, netko je imao godišnji trošak za grijanje od 4.000 kuna i energetskom obnovom se to smanjilo na 1.600 kuna godišnje. Za ovih 1.600 kuna koje se potroše sasvim je svejedno koji je energent u pitanju - plin ili električna energija. 

Jako dobar primjer je zagrebačko naselje Klaka u kojemu se nalazi 30 zgrada. Sve su građene ranih 70-ih u razmaku od nekoliko godina. Sve imaju potpuno neadekvatne dimovodne cijevi i bojlere, nepropisno ugrađene bojlere na fasadi, mimo regulative. I postavlja se pitanje što sada s time, kako to riješiti. To je nekoliko tisuća neispravnih plinskih uređaja i dimovodnih cijevi. U takvim slučajevima najbolje je prijeći na novi sustav grijanja, a idealno je napraviti jednu dizalicu topline ili male električne uređaje koji bi grijali prostore. 

Novi sustav grijanja

No dizalice topline su jako skupe. Međutim, to je kada se taj trošak gleda za pojedini stan. Kada bi se promatrao trošak ugradnje dizalice topline u odnosu na trošak zamjene svih bojlera i dimovodnih cijevi u svim stanovima u zgradi, tada je taj trošak gotovo jednak. 

Primjerice, ako jedan ulaz (zgrada) ima 15 stanova, i ako će se promatrati trošak kupnje 15 kondenzacijskih bojlera (što je otprilike 160.000 kuna) plus ugradnja novih dimovodnih cijevi (što je otprilike još toliko), ugradnja novog sustava grijanja čak je isplativija. 

- Vrlo vjerojatno će se u idućim godinama sufinancirati drugačiji (ne plinski) sustavi grijanja. Vrlo vjerojatno će se više sufinancirati obnovljivi izvori energije - nada se Bilić. 

Kada se mijenja ovojnica, kada se energetski obnavlja zgrada, zamjena dotadašnjeg energenta (sustava grijanja) drugim sustavom puno je manje bolno rješenje, nego u drugim slučajevima. Pogotovo sada jer su novi propisi u posljednjih pet godina puno stroži, što je dovelo do toga da jako puno dimovodnih cijevi u Hrvatskoj više nije ispravno. Ne zadovoljavaju regulativu.

- I sada se pojavio sistemski rizik, sistemski problem i sada je neisplativo postojeće sustave grijanja na plin dovesti u stanje da zadovoljavaju propise - kaže Bilić. 

No, prije svega, sada treba obnoviti ovojnice. Bez ovojnice nema povećanja komfora, nema povećanja vrijednosti nekretnine, a bez toga nema smanjenja troškova energije. 

Tekst je nastao u suradnji s tvrtkom Planetaris koja podržava rad ZGRADOnačelnik.hr-a

Ako vas zanima energetska obnova ili pak implementacija obnovljivih izvora energije, pratite #energetska obnova i #obnovljivi izvori energije.

Projekt OSUNČAJMO HRVATSKU i energetski obnovimo - ZAJEDNO! podržavaju:

POD POKROVITELJSTVOM

PARTNERI PROJEKTA

Projekt je dobio i pismo podrške Ureda predsjednika Republike Hrvatske.

MEDIJI

ZGRADOnačelnik.hr u siječnju 2022. pokrenuo je projekt Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno! kroz koji zajedno s partnerima želimo pomoći svim dionicima sa savjetima, iskustvima i informacijama oko energetske obnove zgrada (privatnih, poslovnih i javnih) i kuća te primjene obnovljivih izvora energije. Ipak, Europska unija postavila je iznimno visoke ciljeve koje zajedno moramo ostvariti kako bismo jednog dana živjeli i boravili u ljepšim i energetski učinkovitijim zgradama, gradovima. Pročitajte više o projektu i ne zaboravite pratiti rubriku Osunčajmo Hrvatsku.

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.