- Legrad dodjeljuje sredstva za uređenje nekretnina
- Predstavnici suvlasnika i upravitelji su kriminalci?
- VPŽ subvencionira kamate na kredite zdravstvenim radnicima
- OTPAD - "Situacija na terenu nije jednaka ni u dva grada, a kamoli u dvije države"
- Projekti za otpad, sunčane elektrane, električne automobile i obnovu dobit će 652 milijuna eura!
- SPLIT - prikupljaju se prijave za sufinanciranje ugradnje dizala
- USPJEŠNA ZGRADA - Urednost, uređenost i obiteljska atmosfera krase malu zajednicu od 17 stanara
- Zbog Nacionalnog plana stambene politike APN dobio novu Uredbu
- Općina Dugopolje potiče ugradnju fotonaponske elektrane za kućanstva
- Uhlir o NPSP: Aktiviranje praznih stanova brže je nego gradnja novih!

- Gospodarenje s otpadom košta. Ono je, unatoč nekima koji tvrde da je u otpadu novac, uvijek samo trošak. Da tome nije tako, značilo bi - što više otpada to više novca - rekao je to Viktor Simončič, nezavisni savjetnik za okoliš, Grevicon Consulting koji će sudjelovati na konferenciji OTPAD 360°- jučer smeće, danas problem, sutra sirovina, koju organiziraju ZGRADOnačelnik.hr i Motus media, uz programsko partnerstvo Udruge gradova.
Viktor Simončič će na konferenciji biti jedan od panelista u raspravi na temu Energana – prilika ili prijetnja?, a ususret konferenciji ispričao nam je o najčešćim pogreškama koje se čine po pitanju otpada, kakve veze sa svim tim ima politika te koji što bi moglo biti rješenje.
Koje su ključne greške koje su radili hrvatski donosioci odluka, a tiču se otpada?
Ključne greške su rađene od samog početka samostalnosti Hrvatske. 1990. godine znali smo da se komunalni otpad ne može 100 posto materijalno oporabiti. Sve je bilo spremno za izgradnju spalionice u Zagrebu. Gradile bi je hrvatske tvrtke. Odustajanje od spalionice nije bilo argumentirano financijskim i inim problemima, već argumentima kako je to štetno i kako se komunalni otpad može zbrinuti na drugi način. Na žalost, od svih EU država samo kod nas i danas prevladava takva retorika.
Iskorištavanje termičkog potencijala ostatka otpada, koji se ne može ili ne isplati materijalno oporabiti, je ne samo potreba, već i nužnost. Europska unija ne financira centre gospodarenja s otpadom ako se ne proizvodi gorivo iz otpada. I kamo s njim, ako je politika protiv energana na gorivo iz otpada. U izvoz po enormno visokim cijenama. Vrlo sramežljivo, puno presporo, mali dio politike i manji dio struke počeo je mijenjati retoriku.
Druga velika pogreška je napravljena u pristupnim pregovorima. Bukvalno smo preuzeli i još danas preuzimamo sve obaveze iz EU, a da ih nismo prilagodili našim uvjetima, pa čak i svakoj geografskoj regiji ponaosob. Ne može biti jednaki sistem postupanja u Danskoj i Hrvatskoj, niti na Jadranu, gdje se komunalni otpad ljeti zna povećati i za nekoliko puta, i u Lici, gdje je uz niske prihode i izuzetno niska naseljenost. Ne može jednak sistem biti niti u selima i velikim gradovima. Nije isto organizirati postupanje s otpadom u Mamutici u Zagrebu, gdje u jednoj zgradi živi više stanovnika nego u 80 posto gradova i općina u Hrvatskoj, i na Pantovčaku među vilama.
Napravili smo pogrešku i kada smo za EU novac mislili da smo kupnjom 1,2 milijuna šarenih kanti riješiti problem reciklaže. Zaboravili smo da to što odvojimo trebamo i preraditi. Za to je potrebna zahtjevna infrastruktura koju nismo imali kada smo u pregovorima s EU prihvatili uvjete, a nemamo je ni danas kada nastavljamo bukvalno preuzimanje noviteta EU zelene politike. Mi, kao rijetko koja država EU možemo sve, čak i ono što ne mogu niti Finska niti Švedska, koje čak 60 posto komunalnog otpada pretvaraju u energiju.
Kao primjer o potrebnoj infrastrukturi - Njemačka ima nekih 2.600 kompostana. Razlog je što se biootpad ne isplati voziti na velike udaljenosti zbog procesa raspadanja i nemogućnosti kontrole neugodnih mirisa, ali i nedostatka mogućnosti da se iskoristi proizvedeni kompost. Švicarska ima nekih 350 postrojenja za obradu komunalnog biootpada. Kada to podijelimo s našim brojem stanovnika dođemo do broja od 130 kompostana neophodnih za Hrvatsku. Mi ih službeno imamo 13.
Za termičku obradu otpada Nijemci imaju više od 180 spalionica-energana i više od 720 manjih waste to energy postrojenja. Po jednostavnoj analogiji, dijeljenjem s 20 dobije se broj takvih postrojenja koje bi mi trebali.
Je li problem vizija, politika, politikantstvo ili nešto četvrto?
Problem je svakako u nesposobnosti politike da prilagodi našim uvjetima obaveze iz različitih politika EU, i ne samo vezanih za okoliš. Naravno, nije kriva sama politika, već i nekompetentnost dijela struke koju je odabrala politika, koja savjetuje politiku i za politiku izrađuje strategije i planove. Glasovi onih malobrojnih, koji upozoravaju na potrebu prilagođavanja EU politika našim uvjetima, ne čuju se ili ne žele čuti. Naravno da je sa stajališta Brisela, našoj politici najjednostavnije bespogovorno prihvaćanje najstrožih obaveza. Za to se dobivaju pohvale, a ne da kao tamo neki Finci, obrazložimo zašto mi nešto ili ne možemo ili ćemo ispuniti na drugačiji način, koji su prije 30 i više godina rekli mi ne možemo i/ili nam se ne isplati reciklirati 60 posto otpada, pa ćemo ga iskoristiti kao gorivo.
Vizija nam, ruku na srce, baš i nije potrebna. Dovoljno je pogledati infrastrukturu za otpad onih kojih nam nalažu postupanje s njim i pogledati što to pojedina članica EU radi s otpadom kad napusti šarene kante. Ne mora se ići ni predaleko. Slovenija radi odličan posao s postupanjem s otpadom - od odvajanja, reciklaže, kompostiranja - da bi sada, uz jednu postojeću, gradili još tri energane na gorivo iz otpada. Među najuspješnijim su državama EU u postupanju s otpadom. Zagreb bi, osim u Ljubljanu, mogao sada i do Beograda. Kao srce gospodarenja s otpadom, uključujući i sanaciju odlagališta Vinča, prema kojoj je Jakuševec sitnica, izgrađena je energana, s 30 MW električne i 50 MW toplinske energije.
3. Problem otpada sve je veći, kako u Hrvatskoj tako i u EU. Nećemo Vas pitati koje je rješenje, jer jednostavnog rješenja nema. No, kojim smjerom bismo trebali ići?
Gospodarenje s otpadom košta. Ono je, unatoč nekima koji tvrde da je u otpadu novac, uvijek samo trošak. Da tome nije tako, značilo bi što više otpada to više novca. Čak i oni koji govore o milijardama u otpadu, kada im to pružite kao argument, zašute.
Rješenja ima i to poprilično jednostavnih. Bitno je da počnemo respektirati naše prirodne, gospodarske i materijalne uvjete, i da postupanje s otpadom sagledamo ne kao izdvojen problem, nego kao dio svih, ne samo zelenih, politika. Namjerno godinama upotrebljavam isti argument, kako se iz Komiže, preko brda do luke u Visu, pa brodom do Splita i kamionom do tvornice kartona u Belišću ne isplati voziti marihuanu u rinfuzi, a kamoli otpadni papir. Otisak na klimatske promjene je kod toga neusporedivo veći od koristi materijalne oporabe. A papir, dobar dio plastike, otpadnog drveta, tekstila i dr. mogu biti idealno alternativno gorivo, kao jeftin i okolišno prihvatljiv energent za grijanje hotela i bazena, staklenika, za produženje turističke sezone, ali i kao mjera za smanjenje utjecaja na klimatske promjene.
Vrijeme je da konačno sagledamo kružno gospodarenje otpadom kao važan dio ukupnog razvoja. Od šarene kante do i/ili preko centra za gospodarenje s otpadom i na kraju do energane na gorivo iz otpada vode različiti putevi. Različit je put kružnog gospodarstva otpada iz Komiže ili Zagreba, različit put je od Mamutice i Pantovčaka, različit za stanovnike sela i stanovnike grada. Za svaki od tih putova, već prije nego se postavi set šarenih kanti, treba obuhvatiti i otpad iz bolnica i restorana, i poljoprivrede i industrije, iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda... Treba odrediti koji je način postupanja s otpadom okolišno i financijski najučinkovitiji. Problem gospodarenja s otpadom je uistinu vrlo ozbiljan.
Postupanju s otpadom treba pristupiti s papirom i olovkom, u ruci onih koji znaju pisati i računati, a ne da se sve svodi na demagoške izjave. Uz mudrije trošenje danas raspoloživog novca moguće je trasirati put, kako bismo pobjegli barem s dna EU. Pitanje je postoji li politički interes da se problem riješi? Postoje sredine u kojima je politika pokazala interes za cjelovito gospodarenje otpadom, i koje mogu biti ogledni primjer ne samo kod nas, nego i u EU. Kako da to postane način ponašanja u svim sredinama? Veliku ulogu kod toga mora preuzeti civilno društvo. Puno toga se i na tom polju može naučiti od susjeda. Samo kao primjer, za razliku od naših „zelenih“ protivnika energana, Zveza ekoloških gibanj Slovenije je bila glavni pokretač i potpora politici pri donošenju odluke o gradnji energana na otpad. Na ovoj konferenciji će biti prisutan potpredsjednik Zveze Karel Lipič. Eto prilike da čujemo kako je njima uspjelo biti na vrhu.
Dr. Viktor Simončič se profesionalno bavi zaštitom okoliša od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća. 1980. godine je izabran za docenta iz predmeta "Zaštita okoline" na Metalurškom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1984. stekao naziv viši znanstveni suradnik, ekvivalent izvanrednog profesora. 1986. odlazi s fakulteta i više se ne bira u viša znanstvena zvanja.
U profesionalnoj karijeri je radio na različitim mjestima - od istraživanja i nastava (Sveučilište Karlsruhe, Njemačka i Sveučilište u Zagrebu), industrije (Institut za metalurgiju u Sisku), poslovnog dijela (INGRA, Zagreb), uprave (bio pomoćnik ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske, v.d. direktor Državne uprave za zaštitu okoliša RH i savjetnik vlade u Ministarstvu za prostor in okolje Republike Slovenije) do samostalnog savjetnika.
Radio je, odnosno radi kao savjetnik različitih institucija i tvrtki, u mnogim državama. Radi na razvoju strateških dokumenata koje su vezane uz zaštitu okoliša i posebno postupanja s otpadom u različitim državama i na različitim nivoima, uključujući i lokalne zajednice. Ispred nadležnog ministarstva vodio je izradu Strategije postupanja s otpadom Republike Slovenije. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, autor i koautor je više knjiga i publikacija. Aktivan je sudionik na savjetovanjima i konferencijama.
Od 2015. tjedno objavljuje Viktorov poučak, u kojem komentira i obrađuje teme iz područja okoliša i postupanja s otpadom. U objavama je posebno kritičan do dosadašnjeg način postupanja s otpadom u Hrvatskoj.
OTPAD 360° - jučer smeće, danas problem, sutra sirovina
koja će se održati u četvrtak, 29. veljače 2024. godine s početkom u 10:00 sati
u hotelu International (dvorana Market), Miramarska cesta 24, Zagreb
Konferencija je besplatna, uz OBVEZNU prijavu
PRIJAVA NA KONFERENCIJU
Aktualne teme o otpadu provjerite u POSEBNOJ TEMI ZGRADOnačelnik-hr-a.
Sve teme o komunalnom otpadu, odvajanju, odvozu i zbrinjavanju otpada, recikliranju i cijenama pratite na #otpad.
*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.
- NOVI ZAKON
Zakon o upravljanju i održavanju zgrada
- NOVI PROJEKT ZGRADONAČELNIK.HR-A
STANOVANJE PO MJERI - Priuštivo, održivo i stabilno!
- KONFERENCIJE, RADIONICE, EDUKACIJE...
Događanja vezana uz vaš dom i nekretnine - siječanj/veljača/ožujak 2025.