Kemenović: Imamo rok od 27 godina da obnovimo cijeli fond zgrada. Moramo uspjeti!

Energetska obnova, obnovljivi izvori energije, sve su češći pojmovi koje možemo čuti u javnome prostoru. Više od pola stambenog fonda u Hrvatskoj energetski je neučinkovito, a iz Bruxellesa nam stižu nova pravila, smjerovi i ciljevi.

U stručnim krugovima svi znamo što je HUPFAS. Pa, za početak današnjeg razgovora, objasnimo široj javnosti što je HUPFAS?

Hrvatska udruga proizvođača toplinsko-fasadnih sustava je udruženje od 18 tvrtki, svih redom renomiranih proizvođača komponenti i cijelih toplinsko fasadnih sustava. Udruga djeluje već 13 godina. Naše članice zapošljavaju više od 1.600 djelatnika i ostvaruju godišnje prihode od oko 500 milijuna eura. Dakle, riječ je o grupi kompanija s puno znanja. Mi smo, ustvari, stručni glas industrije i svaka politika, u principu, treba slušati industriju da bi kvalitetno mogla ostvariti svoje ciljeve. Tako da, bez kvalitetne suradnje s industrijom bilo koja politika u Europi, svijetu i kod nas ne može napraviti prave i konkretne stvari.

Kada kažete toplinsko fasadni sustav, pojednostavimo to malo. Što je to? Što se proizvodi?

To su proizvođači kamene vune, EPS-a, odnosno kolokvijalno govoreći stiropora, proizvođači ljepila, mrežica, završnih žbuka, to je toplinsko kontaktni fasadni sustav, engleska skraćenica je ETICS. Neki proizvode kompletne komponente sustava, neki samo dio.

Udruga je upravo i nastala da se podigne razina i znanja i svijesti kod krajnjih korisnika, investitora, svih sudionika u gradnji. Aktivno surađujemo s tijelima javne uprave, znači ministarstvima, Fondom (FZOEU), gdje sudjelujemo i u donošenju pravilnika, zakona sa svojim prijedlozima s tehničkog kuta gledanja. Izrađujemo vlastite tehničke brošure i smjernice kojima postavljamo svojevrsne standarde u izgradnji toplinsko-fasadnih sustava. Dakle, pišemo o tome kako se nešto treba napraviti jer stvarno ima svega na tržištu.

Također, surađujemo i s brojnim drugim organizacijama, udrugama, i u Hrvatskoj i u Europi, sve u zajedničkom cilju da energetski obnovimo naše zgrade na kvalitetan i održiv način, i na kraju da te zgrade budu ljepše i bolje mjesto za život i rad.

Kakvom biste ocijenili energetsku sliku u Hrvatskoj, odnosno trenutno stanje energetske učinkovitosti?

Iskreno, mislim da je stanje zapravo dosta loše, ali nismo jedini u takvoj situaciji. Slično je i u drugim europskim državama, ovisi na kojoj razini. U zapadnim zemljama gdje je viši standard, nije toliko loše, ali je ogromna količina zgrada koje treba obnoviti. Više od 85 posto zgrada će do 2050. biti i dalje upotrebi, a sada nisu obnovljene. Mislim da je, konkretno u Hrvatskoj, problem u tome da se, ustvari, godinama sustavno zanemarivala obaveza vlasnika nekretnine.

Svi govore o pravima, ali vi kao vlasnik imate obavezu je održavati, imate obavezu održati je u top stanju, u top formi. Na kraju, to je obaveza i zbog kvalitete vlastitog života i zbog same zgrade. Isto kao što automobil svake godine vozimo na servise i brinemo se da je čist, lijep i ispravan. Tako se moramo brinuti i oko naših zgrada. Da, to su veći i skuplji zahvati, ali opet na kraju puno duže traju. Predviđeni rok trajanja zgrade zakonski je 50 godina, tako je i predviđeni rok toplinsko-fasadnog sustava minimalno 50 godina uz redovno održavanje. Znači tu paradigmu bi trebalo promijeniti.

To je jedan od temeljnih problema zgradarstva. Na ZGRADOnačelnik.hr-u gotovo svakodnevno zapravo ističemo da je upravo taj segment važan - ne samo prava, nego i obaveze. Svi imamo pravo na svašta, ali onda moramo imati svijest da su tu i obaveze. Činjenica je da nam je stambeni fond takav kakav je, 1990-ih godina je privatno vlasništvo postalo aktualno donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pa su se slijedom toga događale promjene, međutim te promjene se nisu dogodile u glavama.

Da, istina. No, da ne bude sve pesimistično, u Hrvatskoj je veliki interes za energetskom obnovom. Imamo veliki interes što dokazuje i zadnji javni poziv u kojemu su za nešto više od sekunde razgrabljena sva sredstva. A to nije slučaj u cijeloj Europi. Često nas spominju kao pozitivan primjer po tom interesu.

Neki koji na kraju i ne dobiju sredstva za sufinanciranje ne čekaju idući natječaj nego obnavljaju sami. Vrti se polako taj kotač. Albert Einstein je jednom rekao - ako mi date sat vremena da riješim problem, 55 minuta ću razmišljati o tom problemu, a pet minuta ću potrošiti na njegovo rješavanje. Mi razmišljamo dosta dugo, vjerojatno još to traje, ali definitivno vrijeme je za akciju, jer ovih pet minuta će isto brzo proći.

Energetska obnova u Hrvatskoj počela je prije 15 godina, nije bila kontinuirana tijekom tog razdoblja. Naravno, to nije dobro, no odnedavno su snažnije krenuli poticaji te obnove. Način energetske obnove prije 15 godina i danas prilično je drugačiji s obzirom na standarde i tehnologiju. Je li onda zapravo dobro da nismo puno toga obnovili do sada?

Ne treba na to tako gledati. Sve ima svoj put, a taj put je uvijek prožet usponima i padovima. I kroz to sve učimo. Učimo mi, uči država, politika, uče izvođači, tako da se to nije moglo izbjeći. Da smo prije 15 godina više toga obnovili, imali bi sada bolju sliku, imali bi manje posla u budućnosti, ali tako je kako je. Sada imamo bolja znanja, politička svijest je viša, i u Hrvatskoj i EU. Prije 10 godina se nije moglo zamisliti da netko spominje energetsku obnovu i energetsku učinkovitost.

Sad smo ušli u fazu da imamo kontinuitet ulaganja, jer je upravo diskontinuitet bio problem. Svijest se definitivno promijenila. Čujemo i od ministarstva i od Fonda da idu novi natječaji, velike su alokacije. Europa pritišće i sada stvarno više nemamo što čekati. Treba ubaciti u najvišu brzinu i krenuti obnavljati i onda usput rješavati sve probleme, a bit će ih.

Da, možemo ih nabrajati do sutra, samo je pitanje imamo li rješenja za njih?

Neka imamo, neka ćemo tek imati. Nameće se jako veliki problem s radnom snagom. Možda će se dogoditi preraspodjela radne snage, mislim na radnike trenutno angažirane na izgradnji novih zgrada, pa se možda 'povuku' radnici s obale pa da se uključe u energetsku obnovu.

Budimo iskreni, naravno da će poduzetnici raditi one poslove za koje znaju da su im lukrativni. Ako je nekome isplativije graditi apartmane kao izvođač radova, on će graditi apartmane. Ako je isplativije raditi energetsku obnovu, pa naravno da će je raditi. Pitanje je naravno i znanja i stručnosti. Pitanje je uloženog truda i novca te konačne isplativosti.

Nisu ni 'cigla ni beton' jednostavni niti su trivijalni. Sve ima svoje prednosti i mane. Kako imate zidare, tesare i betonce, tako imate i fasadere.

Na kraju, ne moraju svi sve znati. Dovoljno je da jedan sve zna s nekoliko pomoćnih radnika. Sve se to lako riješi kada jednom krene. Da nije unosno, mislim da je. Na kraju će tržište napraviti svoje, neće nitko raditi za kikiriki. Ne bojim se da to neće biti isplativo.

Kotač se mora pokrenuti i kretati se cijelo vrijeme. Glavni okidač su državne subvencije, da se pokrene ta priča i onda će već tržište napraviti svoje. Kada to postane kontinuitet, onda neće biti navale i neće se raditi stihijski, neće biti ni namjernog povećavanja cijena jer će sve tvrtke raditi ove poslove. Tržište funkcionira po principu zakona ponude i potražnje. Sve ćete to uravnotežiti na kraju.

Kada smo kod uravnoteženja, dakle, novi vjetrovi nam pušu iz Bruxellesa. Imamo dvije nove direktive koje bi mogle napraviti tektonske promjene u energetskoj učinkovitosti. O čemu je riječ?

Da, Direktiva o energetskoj učinkovitosti (EED) je u listopadu stupila na snagu. U fokusu direktive su zgrade, obiteljske kuće i energetsko siromaštvo. Cilj je omogućiti svakoj osobi pravo na energiju, znači da se nikome ne može energija isključiti, ali opet da se spriječi rasipanje energije. Naime, energiju shvaćamo zdravo za gotovo. Geopolitička situacija u zadnjih nekoliko godina se rapidno mijenja, ogromni su skokovi, poremećaji na tržištu.

Podsjeća na krizu iz 1980-ih godina.

Tako je. Trenutno je plin skup, ali ga ima. Što će se dogoditi kada ga neće biti? Tada će ključna stvar postići ono što ova direktiva zastupa - energetsku učinkovitost.

Generalni plan je da Europa postane CO2 neutralan kontinent do 2050. godine. Dakle, imamo 27 godina da obnovimo cijeli fond zgrada. Ugrubo rečeno, moramo godišnje obnavljati oko tri posto zgrada da bi dostigli taj cilj. Europski prosjek je oko 1,2 posto, a Hrvatska je na možda nategnutih jedan posto. Tako da smo jako, jako daleko od cilja.

Međutim, cilj mora biti postavljen ambiciozno, a vrijeme će pokazati koliko je to ostvarivo. Vrlo bitno načelo, a propos ovoga što sam malo prije rekao, što je u direktivi propisano, a to je - energetska učinkovitost prije svega. To znači da prvo moramo smanjiti potrebe za energijom, a onda mijenjati izvor iz kojeg tu energiju dobivamo.

Sve subvencije koje se daju u Hrvatskoj, na struju, pa na plin, sve je to super, ali to ne može trajati zauvijek jer je to strašno skupo i nismo u suštini riješili problem. Nema veze što je energija jeftinija, ona opet emitira istu količinu CO2 u atmosferu. Ako želimo smanjiti emisije CO2, moramo smanjiti utrošak energije, a to jedino možemo raditi s energetskom učinkovitosti. Znači prvo trebamo kvalitetno izolirati zgrade - kompletno promijeniti ovojnice, krovove, stolariju kako bismo uopće imali smanjenu potrebu za energijom, a onda mijenjati izvor te energije.

Dakle, ako imate plinski bojler, koristite ga i dalje, a prvo riješite prethodno navedeno jer kada se zgrada energetski obnovi potrošnja plina pada za pola, pa čak i više. A drugi korak je promjena izvora energije - dizalice topline, sunčane elektrane...

Da, isto tako tu su i navike jer nije isto nositi majicu kratkih rukava ljeti i zimi.

Apsolutno, promjena ponašanja u energetski obnovljenim zgradama je krucijalna. Ako se netko ponaša isto kao što se ponašao i prije, u principu neće biti uštede.

Naravno da će se smanjiti količina potrebne energije za grijanje stana na 26 stupnjeva.

Da, tako je ali ga ne treba grijati na 26 stupnjeva. Optimalno grijanje je između 20 i 22 stupnja, pravovremeno prozračivati prostoriju u kojoj se boravi, ne držati stalno otvorene prozore jer u tom slučaju energija ide 'u vjetar'.

Spomenuli smo i drugu direktivu, ona je još u fazi donošenja.

Tako je. To je Direktiva o energetskim svojstvima zgrada. Ovo je četvrta verzija te direktive, ali najvažnije jest to da se prvi puta spominju postojeće zgrade. Dosadašnje verzije direktive fokusirale su se na novogradnju. Direktiva još nije donesena, ona je u tzv. trijalogu između Europske komisije, Parlamenta i Vijeća Europe. Završni pregovori su 7. prosinca. Politička volja je velika, a alternativa nije dobra jer su iduće godine izbori za Europski parlament.

U fokusu ove direktive više neće biti potrošnja energije, nego emisije CO2. Tako da nZEB (nearly Zero Energy Building) postaje ZEB (Zero Emission Building)

Mijenjat će se standardi i za novu gradnju i za obnovljene zgrade. Bio je plan da se na razini EU-a harmoniziraju energetski certifikati koje svi dobro znamo, da se točno zna koja je zgrada u kakvom stanju, ali to se pokazalo nemogućim i taj je plan, na žalost, pao u vodu jer su prevelike razlike među državama i podnebljima. Nije bilo političke volje da se to napravi, nego će se uvesti relativne skale. 

Prijedlog je da će se morati 15 posto zgrada obnoviti do 2030., pa 15 posto do 2035. godine. U tih 15 posto u tom fondu zgrada, 55 posto napora će se morati fokusirati na 43 posto najlošijih zgrada. Onda će se svakih pet godina pomicati prosječna vrijednost energetskog stanja zgrada.

Ciljevi su visoko postavljeni. Hoćemo li uspjeti postići te zadane ciljeve? Naime, ako gledamo koliko je novca potrebno za energetsku obnovu u EU, samo 11 posto tog novca dostupno je za sufinanciranje, ostatak mora doći iz privatnog sektora (građana i tvrtki). Koliko je novac kočnica energetske obnove?

Direktiva je dala jako veliku ulogu upravo financijskom sektoru, jer, realno, nema tog javnog novca s kojim bi se mogle obnoviti sve zgrade. Država realno ulaže u vašu privatnu imovinu.

Treba okrenuti priču da se na to ne gleda kao na trošak energetske obnove, nego kao investiciju. U konačnici ulažete u svoju kuću. Dakle, prvo ćete, financijski gledano, trošiti manje energije, a druga vrlo bitna stavka koju imamo jest obnovljena kuća, višeg energetskog razreda, koja financijski više vrijedi. Hoće netko tu kuću u konačnici prodati ili je koristiti kao zalog za nešto drugo, sasvim je svejedno jer je taj objekt postao veća financijska poluga.

Drugi nefinancijski benefiti su ugodniji život, zdraviji život i na kraju kuća ljepše izgleda. Ako kuća ljepše izgleda, onda i naselje i gradovi ljepše izgledaju. Opet se vraćamo na početak. Obaveza - imamo obavezu energetski obnoviti, odnosno održavati naše objekte.

Može li se korporativni sektor, prvenstveno članice HUPFAS-a, na neki način uključiti u podizanje razine energetske učinkovitosti u Hrvatskoj, naravno ne samo kroz svoje proizvode i usluge, možda ESCO model ili nešto treće?

Članice HUPFAS-a su izravno uključene u energetsku obnovu kroz svoje proizvode i usluge. Kada dođe do fizičkih radova na objektu, tu onda stupaju na snagu materijali i usluge koje nude naše članice.

Kao udruga smo prisutni u energetskoj obnovi od početka pa do kraja, od suradnje sa svim tijelima na Europskoj razini, s nacionalnim ministarstvima, Fondom pa do obrazovnog sektora. Vrlo je bitna edukacija, da sve to što se radi da se pravilno i kvalitetno napravi jer ako nije tako, na kraju ćemo imati obnovu obnovljenih objekata, što definitivno nema financijskog smisla. Konstantno na tome radimo.

Izrađujemo brojne brošure i smjernice koje se koriste sve više i više. Iako one nisu formalno obavezno štivo, jako su prepoznate u struci.

S obzirom na to da energetska obnova u Hrvatskoj traje već neko vrijeme, koje su greške koje vidite na terenu? I kako te greške spriječiti na zadovoljstvo svih uključenih strana?

Nažalost, greške se događaju kao i u svemu drugome. Educiramo naše kupce, oni su u principu izvođači, nekad su to i krajnji investitori, pa i njih educiramo. Nitko nije savršen, svi griješimo. Ali ovo su skupe greške, a neke je teško sanirati.

No, svijest je sve veća i veća. Izvođači su svjesni rizika ako rade loše, tu je i kontrola (nadzor) radova. Opet ponavljamo koncept prava i obaveze. Izvođač ima pravo na svoj prihod jer je radio, ali ima obavezu da napravi te radove kvalitetno. Isto tako, građani koji to plaćaju moraju znati o čemu se radi. Ne moraju znati sve, ne moraju znati tehničke detalje, ali moraju biti informirani. Ne moraju znati koje se ljepilo stavlja ili koja vrsta hidroizolacije, ali trebali bi znati gdje se informirati o tome i tko takve informacije zna.

Poslušajte sve dosadašnje emisije ZGRADonačelnik na PoslovniFM-u.

Sadržaj emisije ZGRADOnačelnik pripremljen je u suradnji s Hrvatskom udrugom proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUPFAS).

Ako vas zanima energetska obnova ili pak implementacija obnovljivih izvora energije, pratite #energetska obnova i #obnovljivi izvori energije.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

Projekt OSUNČAJMO HRVATSKU i energetski obnovimo - ZAJEDNO! podržavaju:

POD POKROVITELJSTVOM

PARTNERI PROJEKTA

Projekt je dobio i pismo podrške Ureda predsjednika Republike Hrvatske.

MEDIJI

ZGRADOnačelnik.hr u siječnju 2022. pokrenuo je projekt Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno! kroz koji zajedno s partnerima želimo pomoći svim dionicima sa savjetima, iskustvima i informacijama oko energetske obnove zgrada (privatnih, poslovnih i javnih) i kuća te primjene obnovljivih izvora energije. Ipak, Europska unija postavila je iznimno visoke ciljeve koje zajedno moramo ostvariti kako bismo jednog dana živjeli i boravili u ljepšim i energetski učinkovitijim zgradama, gradovima. Pročitajte više o projektu i ne zaboravite pratiti rubriku Osunčajmo Hrvatsku.

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.