Radnik
Izvor: kalhh / Pixabay
Igor Doubek
SATI TIŠINE

KUĆNI RED - Mislite da je dnevni odmor tekovina starog režima? Varate se!

Mnogi uredno na oglasnu ploču zalijepe papirić s isprikom za smetnju i molbom za strpljenje i time operu ruke s obzirom na sve obveze koje bi trebali imati prema ostalim stanarima. Zamislite sada kako nam je kada između 13 i 14 sati krenemo ručati, a izvođači upravo tada počnu štemati i tako skoro svaki drugi dan. U Italiji bi kazeno odgovarali! 

Duže vremena nisam posjetio internetske stranice Udruge suvlasnika stanara Grada Karlovca (USSGK) pa sam neki dan htio vidjeti što ima tamo novoga. Zapeo mi je za oko članak u kojemu je glavna tema bila 'kućni red' u višestambenim zgradama, a posebno vremenski termini u kojima nisu dozvoljeni bučni radovi, što navodno izvođačima građevinskih radova pravi smetnju za 'normalni rad'.

U članku je rečeno da se je nedavno u vezi tog pitanja vodila žestoka rasprava unutar Facebook grupe Predstavnici suvlasnika te da je član te grupe (koji je inače i izvođač radova) doveo u pitanje termin za dnevni odmor od 14 (ili 15) do 17 sati kao nasljedstvo iz doba prethodnog režima koji je, po njegovu mišljenju, bio utemeljen na tadašnjem radnom vremenu većine građana. No o tome imam nešto drugačija saznanja i neka novija negativna iskustva, pa imam potrebu da na takvo razmišljanje dam svoj komentar.

Nije uvijek remećenje mira, ali...

Percepcija buke i bilo koje druge smetnje je prilično subjektivna stvar i zato se mišljenja o tome što je zaista zvučno onečišćenje često jako razlikuju. Okoliš u gradu nekima je postao preglasan. Usisavanje u neprikladne sate ili susjedovo vježbanje na glazbalu može drugima ozbiljno narušiti mir, a da ne spomenem stalni lavež pasa ili česta upotreba puhala za lišće i drugih bučnih vrtlarskih alata koji također mogu negativno utjecati na mir.

Sve više naših suvremenika čak i dječju igru ili plač doživljavaju kao neugodnu smetnju bukom. Ne radi se uvijek o remećenju mira u smislu primjera iz sudske prakse, no ipak postoje i objektivni aspekti koji takvu buku pretvaraju u problematičnu smetnju. No buka elektro-pneumatskih čekića i električnih bušilica koja se za vrijeme građevinskih radova širi u svim pravcima armirano-betonskim zidovima u neboderima predstavlja daleko ozbiljniji problem.

Bogami im fali i kućnog odgoja

Živim u neboderu u kojemu je u posljednje vrijeme prodano toliko stanova da radovi za njihovu obnovu, koje bez izuzeća poduzimaju svi novi vlasnici, praktički ne prestaju već preko petnaest mjeseci. Svi oni uredno na oglasnoj ploči zalijepe papirić s isprikom za smetnju i molbom za strpljenje i time operu ruke s obzirom na sve obveze koje bi trebali imati prema ostalim stanarima. Zamislite sada kako nam je kada između 13 i 14 sati krenemo ručati, a izvođači upravo tada počnu štemati i tako skoro svaki drugi dan.

Vjerujte mi da za otrpjeti tu buku, a da ne govorimo o prašenju po stubištu i liftovima toliko dugo vremena, treba imati zaista debele živce. Imam razumijevanje za nove vlasnike jer sam i ja svojevremeno u par navrata obnavljao dijelove stana, ali sam uvijek vodio računa da susjedima ne pokvarim ručak i nakon njega kratki odmor. Ne toliko zbog kućnog reda, već više zbog kućnog odgoja. No novi vlasnici, mahom mlađi ljudi, a pogotovo izvođači očito nemaju razumijevanje za mene i ostale stanare zgrade, a bogami im fali i kućnog odgoja.

Granica koja se ne prelazi

U građanskom društvu, a to će reći u EU, jedno od mnogih građanskih prava je ono na fizički i psihički odmor u vlastitom domu, a za efikasan odmor potreban nam je svakodnevno i određeni vremenski interval sa što manje zvučnog zagađenja. Istovremeno, svatko tko živi u višestambenoj zgradi ima pravo da u svom domu može raditi što god želi pod uvjetom da poštuje prava i potrebe drugih stanara i vlasnika stanova, stoga da im ne oduzima to dragocjeno vrijeme za odmor.

Za aktivnosti kao što su, naprimjer, korištenje perilice rublja, usisavanje, košenje trave, igranje djece u zajedničkom dvorištu, lupanje tepiha, sviranje instrumenta i igranje sa svojim psom koji laje postoji granica koju, kada živite u zajednici, ne smijete prijeći. Zbog toga termini u kojima nisu dozvoljene nikakve bučne aktivnosti jednako postoje i u drugim članicama EU. Da ne idem s obrazloženjem u preveliku širinu, za primjer ću opisati kako je pitanje buke riješeno u dvije stare članice Eurospke unije.

ITALIJA - propisani su sati tišine

Država, putem regija (županija), gradova i manjih lokalnih administracija, vodi računa da građanima bude zajamčeno pravo na tzv. 'sate tišine', pa stoga lokalne administracije svojim uredbama propisuju i vrijeme u kojem je dopušteno bučiti strojevima i alatima i općenito proizvoditi veću buku.

Termini u kojima se mora poštovati 'tišina' u principu su:

  • noćni sati - između 21:00 i 8:00 sati 
  • dnevni sati - između 13:00 i 16:00 sati

No propisi nisu posve kruti pa ti termini mogu u određenim granicama varirati. Naime, uzimaju se u obzir dani u tjednu i godišnja doba. Dakako ljeti je 'galama' dopuštena do kasnijih večernjih sati pa se, primjerice, nitko ne može žaliti ako susjed do 23 sata priređuje zabavu, svira glasovir, sluša glazbu, završi renoviranje stana ili uključi perilicu rublja.

Zimi, kada noć pada ranije, mora se s bukom prestati ranije nego ljeti kada su dani duži.

Na primjer - uredba Općine Milano propisuje da je u zgradama u principu

  • zabranjeno susjedima stvarati neugodnu buku od 22 do 8 ujutro

Odnosno zabranjeno je izvoditi radove koji su uzrok buke i smetnje:

  • od listopada do travnja od 19:00 do 7:00 sati ujutro
  • u ostalim mjesecima od 20:00 do 6:00 ujutro 

Slično, uredba Općine Monza propisuje da su izvođenje radova i bučne djelatnosti dopušteni

  • od 1. travnja do 30. rujna samo od 7:00 do 20 sati
  • od 1. listopada do 31. ožujka od 8:00 do 20 sati

Tvrtke moraju te uredbe poštovati bez obzira izvode li radove za privatne građane i poslovne subjekte ili se radi o radovima javnog karaktera (ceste, vodovod, kanalizacija, plinovod, električna mreža itd.).

Dodatna pravila u zgradi

No, iako država propisuje 'sate tišine', svakoj je zajednici etažnih vlasnika dana mogućnost da se u svom pravilniku zgrade (mi bismo rekli Međuvlasničkom ugovoru) odluči za vrijeme odmora koje je nametnula lokalna samouprava ili da utvrde svoje vremenske termine u kojima se mora poštovati 'tišina' ili, preciznije rečeno, u kojima se mora, koliko god je to objektivno moguće, izbjegavati buka. Dakle, zajednice mogu odstupiti od propisanih termina, ali na način da ne umanjuju vrijeme odmora propisano uredbom lokalne vlasti.

U praksi većina zajednica poštuje navedena vremena, no posve su slobodne termine prilagoditi i danima u tjednu. Naprimjer, 'sati tišine' mogu se subotom, nedjeljom, blagdanima i praznicima razlikovati od onih u radnim danima. Uobičajeno je da je vikendom dopušteno početi bučiti nešto kasnije ujutro, kako bi se svi mogli više naspavati.

Opće je pravilo da kada u normalnim uvjetima bilo tko stran uđe u višestambenu zgradu koja je u režimu etažnog vlasništva mora bez iznimke poštovati pravila koja su si postavili članovi zajednice etažnih vlasnika te zgrade. Za nepoštivanje pravila iz međuvlasničkog ugovora koja se odnose na kućni red, dakle i na 'sate tišine', odgovorni su prije svega vlasnici stanova i poslovnih prostora.

Drugim riječima, osim što odgovaraju za neprimjerene radnje svojih ukućana, najmoprimaca i zaposlenika, odgovorni su i za neprimjerene radnje svih onih koje iz bilo kojih razloga pozivaju k sebi. Dakle, ne samo za posjetitelje (prijatelji i rodbina), već i za izvođače radova.

Kazneno djelo!

Međutim, od odgovornosti za prekoračenje buke nisu nipošto izuzeti izvođači radova. Zbog toga nezadovoljni susjedi koji nisu uspjeli postići kompromis s vlasnikom stana ili drugim naručiteljem radova, mogu istovremeno poduzimati pravne radnje protiv njega, protiv osobe koja fizički izvodi radove te protiv njegovog poslodavca, a kazne su prilično velike.

Problem za nezadovoljne vlasnike stanova je da na sudu moraju dokazati prekoračenje buke i smetnju i da je nužno da više susjeda reagira zajedno s njima ili istovremeno. Međutim, zbog takve smetnje, nezadovoljni stanari i vlasnici mogu uvijek računati na intervenciju karabinjera ili policije jer se ometanje odmora bukom koja, prema parametrima utvrđenima zakonom, premašuje normalnu podnošljivost, a istovremeno uznemirava stanare više stanova, tretira kao kazneno djelo.

Takva mogućnost sama po sebi dosta efikasno odvraća vlasnike stanova i poslovnih prostora od kršenja dnevnog reda pa uglavnom vode računa o tome kada i kako rade izvođači koje su unajmili. S druge strane izvođači baš ne vole kada im na gradilište dođu karabinjeri jer oni nikada ne ostaju na samom predmetu prijave, već provjeravaju postoje li i druge nepravilnosti, a svima je jasno da je s karabinjerima bolje ne imati posla.

Zatim, vlasnik stana ili najmoprimac, koji je zbog pretjerane buke pretrpio psihofizičko oštećenje zdravlja i to dokaže, može zatražiti novčano obeštećenje. Iz svih tih razloga za izvođače je mnogo pametnije da svoje bučne aktivnosti odgode za vrijeme u kojemu su one dopuštene.

Žestoka pravila za izvođače

Kada smo već kod izvođača radova dodat ću i to da moraju jako paziti da svedu na minimum mogućnost da svojim aktivnostima stvore neugodnosti drugim korisnicima zgrade. Primjerice, tijekom izvođenja radova događa se da radnici zaprljaju zajednički lift ili da ga koriste pretjerano dugo. Odgovornost je vlasnika prostora koji se obnavlja da osigura da i svi ostali u zgradi mogu nesmetano koristiti dizalo, posebno vodeći računa da starije i bolesne osobe ili osobe s poteškoćama u kretanju ne mogu uvijek koristiti stubište.

Većina pravilnika zajednica etažnih vlasnika (MVU) zahtijeva da se, ako se lift koristi za prijevoz građevinskog materijala, na njegov pod postavi zaštita od kartona ili drugog materijala koja će se svakodnevno, na kraju radnog vremena izvođača radova, uklanjati i potom lift očistiti!

Da bi se izbjeglo ili barem smanjilo prašenje, vladinom uredbom je propisano da je tijekom radova rušenja/štemanja potrebno prskanjem navlažiti zidove i šutu. To je stvarna obveza za izvođača radova, a za nepoštivanje te odredbe sankcija je pritvor do dva mjeseca ili kazna od 500 do 2.000 eura.

Dakle, vrijeme u kojem je u Italiji dozvoljeno izvoditi bučne radove diljem teritorija uglavnom je od 8 do 13 i od 16 do 20 (ili 21) sati. Ako se iz zaista opravdanih razloga dogodi da određene bučne radove treba izvoditi izvan ovih ili bilo kojim drugim mjerodavnim dokumentom utvrđenih termina izvođač mora isposlovati od općine posebno odobrenje!

Stanari dužni trpjeti

Međutim, obveza poštivanja 'tišine' ima i par iznimaka. Mala djeca i psi nemaju osjećaj za vrijeme niti znaju za kućni red, stoga buka koju dječica stvaraju svojim trčkaranjem po stanu ili plačem, odnosno psi lajanjem, koje je njihov prirodan način komuniciranja, ako ne prelaze granice podnošljive glasnoće i dužine trajanja (30 minuta) ne smatraju se grubim nepoštivanjem 'sati tišine' (navodnici naglašavaju relativnost ovog pojma) i stanari su dužni to trpjeti.

Građanski zakonik, nakon reforme zajednice etažnih vlasnika iz 2012. godine, propisuje da se ni na koji način ne može zabraniti posjedovanje kućnih ljubimaca i tu vrijedi slično pravilo kao i za izvođače radova. Stanari ili vlasnici stanova, dakle više njih, kojima primjerice smeta pseći lavež moraju sucu dokazati da im životinja stvarno nanosi štetu izvan granica normalne tolerancije. To podrazumijeva da mu o tome moraju predočiti rigorozne i neupitne dokaze koje je dokumentirao stručnjak veterinar.

NJEMAČKA

Štite se jednaka prava građana kao u Italiji, ali je to nešto drugačije regulirano. Na federalnoj razini ne postoje propisi koji se posebno odnose na vrijeme odmora u stanovima. Međutim, postoji poseban zakon o kontroli štetnih emisija koji propisuje da se općenito buka, posebno u okolini, ali i u zgradama, mora izbjegavati od 22 sata navečer do 6 sati ujutro, a nedjeljom i praznicima tijekom cijelog dana.

U zgradama je tzv. 'glasnoća prostorije' danju definirana kao maksimalno 40 decibela (dB), a noću 30 decibela (dB). No ove vrijednosti ne predstavljaju zakonski zahtjev, već su samo preporučene i neobvezujuće vrijednosti koje se mogu prilagoditi pojedinačnoj situaciji.

Isti propis određuje koji se tehnički uređaji mogu koristiti u vrtovima/parkovima i kada. Na primjer:

  • kosilica, trimer za travu ili za rubove travnjaka, električne škare za živicu, drobilica za grane i pumpe za vodu
    • ne smiju se koristiti od 20 do 7 sati te nedjeljom i praznicima
  • puhalice za lišće i freze za snijeg smiju se zbog njihove jake buke 
    • koristiti samo od ponedjeljka do petka od 9 do 13 i od 15 do 17 sati

Svi ostali uređaji ili aktivnosti dopušteni su do razine buke od 50 decibela. Nepoštivanje ovih pravila predstavljalo bi kršenje saveznog zakona, uz remećenje mira susjeda ili kršenje kućnog reda. Radovi u vrtu, ako se ne koriste prethodno navedeni tehnički uređaji, nisu zabranjeni ni nedjeljom, ni praznicima.

Prekrše li građevinske tvrtke ove odredbe mogu očekivati novčane kazne do 50.000 eura.

Mogu biti i stroža pravila

Savezne države, općine i stanodavaci, jednako tako i zajednice etažnih vlasnika, mogu određivati svoje vrijeme za odmor. Stanodavaci to određuju u ugovoru o najmu, a zajednice etažnih vlasnika u pravilniku zgrade (MVU), mogu za 'sate tišine' utvrditi stroža pravila od onih koje je odredila savezna država ili općina. Potpisivanjem ugovora o najmu ili pravilnika zgrade pristaje se na poštivanje razdoblja odmora koja su u njima navedena.

Dakle, u većini slučajeva noćni termin za 'sate tišine' počinje u 22 sata i završava u 6 ili 7 sati ujutro, no ako se malo od toga odstupi, većina susjeda neće odmah nazvati ured za javni red ili policiju.

Nedjeljom i praznikom vrijedi cjelodnevni odmor dok se subota smatra radnim danom.

Što se tiče dnevnog termina za odmor radnim danom, većina saveznih država ga ne propisuje pa je prepušteno općinama da to čine. Međutim, vrlo malo općina ga zaista propisuje, ali se zato vrlo često pojavljuje u kućnom redu višestambenih zgrada za iznajmljivanje i u pravilnicima etažiranih zgrada (MVU).

Često je dnevni odmor predviđen od 12 (ili 13) do 14 (ili 15) sati i smatra se posebno vrijednim zaštite.

U načelu, navedeni termini za odmor vrijede i ako su u nekretnini uz stanove smješteni i poslovni prostori. Međutim, tada je upitno može li najmoprimac baš uvijek podnijeti zahtjev za smanjenje stanarine zbog smetnje bukom izvan tih termina. Ako je prilikom potpisivanja ugovora o najmu stana već bilo jasno da u neposrednoj blizini postoje bučni komercijalni sadržaji ili objekti, to obično neće biti moguće jer se predvidive smetnje moraju prihvatiti.

Susjedi i kazne

Tko organizira kasnonoćnu zabavu, može očekivati da će mu vjerojatno prije ili poslije susjed pokucati na vrata i požaliti se. No susjedi se mogu bez prethodnog upozorenja direktno obratiti policiji ili uredu za javni red, a prekršitelj će biti kažnjen za remećenje mira. Ovisno o opsegu prekoračenja dozvoljene buke, kazna može biti i do 5.000 eura. Ako se i nakon toga ne prestane s bukom, službenici mogu prekršitelju oduzeti glazbeni sustav ili mu mogu goste izbaciti iz stana.

Poštivanje termina za odmor posebno je važno u iznajmljenim stanovima jer će stanodavaci za jednokratni prekršaj prekršiteljima izdati upozorenje, a za višekratni prekršaj mogu im bez prethodne obavijesti raskinuti ugovor o najmu.

Međutim, jednako kao i u Italiji, postoje iznimke. Stanari moraju prihvatiti akustične smetnje koje se pojavljuju povremeno. Na primjer:

  • od djece se ne očekuje da se pridržavaju uobičajenih termina za odmor jer se na njih ne mogu primijeniti isti standardi kao na odrasle
  • noćno tuširanje ograničeno je na najviše 30 minuta
  • lavež pasa mora se izdržati također do pola sata dnevno
  • glasno stvaranje glazbe ograničeno je na maksimalno dva sata dnevno
  • normalni koraci u stanu i normalna buka prometa nisu razlog za pritužbu o kršenju odredbi o zvučnom zagađenju

Iako je buka građevinskih radova dobar razlog za smanjenje stanarine, stanar koji je pristao na radove za poboljšice ili modernizaciju zgrade ne može sa na nju pozivati.

Ako stanari opravdano smatraju da im je narušen mir, onda je na njima osobno da reagiraju na odgovarajući način. Zbog toga onaj tko redovito remeti mir mora očekivati da će se susjedi žaliti stanodavcu koji će obično brzo reagirati. Naime, stanodavac koji ne reagira na pritužbe svog najmoprimca zbog stalnog onečišćenja bukom, riskira da on od njega zatraži umanjenje najamnine ili da jednostrano raskine ugovor o najmu uz zahtjev za odgovarajuću odštetu.

Dakle, obje zemlje poštuju ista prava stanara, najmoprimaca i vlasnika stanova, imaju slična pravila, ali ih reguliraju na različitim upravnim razinama.

  • Talijani to pitanje reguliraju prvenstveno na razini regija ili lokalnih vlasti s tim da ipak poduzetnicima koji su vlasnici zgrada za iznajmljivanje i zajednicama etažnih vlasnika dozvoljavaju ograničenu slobodu korekcije propisom predviđenih vremenskih termina.
  • Nijemci su, međutim, izabrali liberalniji okvir regulacije i prepustili su mnogo više slobode iznajmljivačima stanova i zajednicama etažnih vlasnika.

U konačnici, u obje zemlje praksa je proizvela praktički jednake rezultate.

U Hrvatskoj - ne talasaj

U našoj zemlji, vrijeme dnevnog odmora u višestambenim zgradama definitivno nije izmišljotina prethodnog režima, već je to civilizacijska tekovina priznata širom građanske Europe. Termin od 15 do 17 sati je, međutim, zaista bio prilagođen radnom vremenu od 7 do 14 sati koje je u prethodnom režimu prevladavalo u većini ustanova i poduzeća.

Sigurno je da bi danas zajednice suvlasnika trebale razmisliti da takav termin za dnevni odmor korigiraju ako su ga kao takvoga uvrstili u svoje kućne redove, jer, nota bene, on nije inače propisan, ali ga nikako ne bi trebalo eliminirati kako bi rado željeli neki izvođači radova, ali i stanari i vlasnici stanova. U starim članicama EU termin od 12 do 14 prilagođen je prevladavajućem dvokratnom radnom vremenu.

I da završim, izvođači koji izvode radove po privatnim stanovima trebaju jednom za svagda shvatiti da svoju potrebu na nesmetani rad ne mogu ni u kojem slučaju staviti ispred potrebe stanara zgrade u kojoj izvode radove, jer iako zaostajemo s kvalitetom propisa koji štite prava stanara i vlasnika stanova, ipak oni postoje. Ako do sada, osim rijetkih verbalnih protesta pojedinih stanara, nisu imali bitne smetnje to moraju zahvaliti samo činjenici što se većina vlasnika stanova još nije odvojila od mentaliteta najmoprimca, koji se može sažeti u dvije riječi -  ne talasaj.

Kada izvođači dolaze raditi u useljene višestambene zgrade, bez obzira na činjenicu što su njihovi radovi ograničeni na odvojene tzv. posebne dijelove (stanovi/poslovni prostori), koji u pravilu nisu prilazom i izolacijom od buke odvojeni od ostalih dijelova zgrade, stupaju na tuđi zajednički privatni teren.

Zato su oni ti koji se moraju prilagoditi pravilima koja su si nametnuli vlasnici posebnih dijelova u tim zgradama, a ne obrnuto i s time se trebaju pomiriti. Nažalost, nisam optimist da će se to brzo dogoditi jer kod nas odavno vlada pravilo da se pri izvođenju bilo kojih radova, stoga i onih javnih, uvijek interesi izvođača stavljaju ispred interesa građana.

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.