Sonja Polonijo
Izvor: PoslovniFM
ZGRADOnačelnik.hr
PROBLEM OTPADA

Mantra "ljudi, odvajajte otpad pa će vam biti jeftinije" čista je laž!

U emisiji ZGRADOnačelnik na PoslovniFM-u gostovala je Sonja Polonijo, stalna stručna suradnica Udruge gradova koja vodi edukacije o održivom gospodarenju otpadom. Kaže da se na otpadu "lome koplja" oko iznosa koji su uglavnom smiješni u usporedbi s onime koliko kao domaćinstva plaćamo za struju, vodu. Iznenađuje koliko se ljudi zapjene u tim diskusijama, a recimo, mjesečno za odvoz otpada plaćaju u vrijednosti jednog ili dva piva u birtiji.

Brojni europski gradovi, a ni naši nažalost nisu izuzetak, imaju velikih problema s otpadom. U europskim gradovima trenutno živi dvije trećine ukupne populacije, a to je otprilike oko 270 milijuna ljudi. I taj će broj rasti. A raste i tonaža otpada.

U Hrvatskoj raste količina otpada, posljednji dostupni podaci, i to za 2022. godinu, pokazuju da je prikupljeno 1,84 milijuna tona otpada, što je rekordna vrijednost. Jako smo blizu 2 milijuna tona otpada.

U Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske procjenjuje se količina komunalnog otpada 2028. godine na oko dva milijuna tona, a 2035. godine 2,5, milijuna tona. Dakle, količina otpada raste. Prema podacima iz 2021. godine, od ukupne količine otpada, miješani komunalni otpad je otprilike milijun tona. Dakle, to je 57 posto ukupne količine sakupljenog komunalnog otpada na području Republike Hrvatske.

Država nam se odlučila za centralizirana rješenja, dakle za gradnju centara za gospodarenje otpadom. S obzirom na oblik države, odnosno ovaj naš oblik kiflice ili zmaja, taj otpad mora podosta putovati po Hrvatskoj da bi došao tamo kamo bi trebao, tj. u centre. Što se tiče centara, do sada su napravljeni naši čuveni Kaštijun i Marišćina, kao prvi centri, te Bikarac koji je, koliko znam, izašao iz probnog rada.

Priča s centrima jednostavno ne ide, ni brzo niti jednostavno. Centralizirano rješenje je dobro, ali svejedno treba dosta toga napraviti na lokalnoj razini da ne vozimo kamione pune svega i svačega, da se to onda centralizirano sortira i eventualno nešto oporabljuje jer i transport ima, okolišno gledano, ugljični otisak. A, s druge strane, to košta - što više vozite, to će biti skuplje.

Kakvim biste okarakterizirali sustav otpada u Hrvatskoj, dakle odvajanje, prikupljanje, sortiranje, zbrinjavanje?

Sustav je nesustavan. Otpad svi proizvodimo i kada vam netko kaže da nema otpada, odnosno ne proizvodi ga, to je vrlo reducirani izričaj. Svatko od nas proizvodi otpad. Ambalažni otpad, biootpad, postoje stvari koje nisu reciklabilne. Netko ima, recimo, mačku pa ima mačji pijesak. Uvijek nešto proizvodite.

U tom sustavu je puno korisnika, koji su, u principu, poprilično amorfna masa. Ljudi imaju različite običaje i imaju svoju zonu komfora iz koje najradije ne bi izlazili. I tu je javljaju izlike zašto ne odvaja otpad - zašto bih ja radio posao za koji su plaćeni smetlari, ja njima radim njihov posao, onda oni na tome zarađuju.

S druge strane imamo i smetlare. Toj branši i ja pripadam i nismo ni mi baš uvijek takvi da ne muljamo, muljamo. Nadalje, ako gradovi nemaju zakonom propisanu stopu odvajanja, plaćaju poticajnu naknadu i to su veliki iznosi. Zapravo plaćaju penale. A istodobno se ne bi "šteli" zamjerati svojim građanima. Uvijek je pritisak na smetlare da usluga bude što bolja, a cijena da bude što je moguće niža, a ako je moguće i besplatna, što ona naravno da nije.

Nešto mora biti ekonomski održivo da bi uopće bilo održivo. Imamo i državu koja, recimo to tako, mehanički prepisuje EU regulative. Slažu se propisi bez dovoljnog poznavanja stanja na terenu i zato uopće nisu ustanovljeni koji su to stvarni problemi i kako ih riješiti. Postoji ona čuvena rečenica, nekoliko puta sam ju i u ministarstvu čula: Propisi su nam fantastični, sve je usklađeno s europskom legislativom, još samo da se ta nesretna praksa riješi. To nisu figurice iz igre "Čovječe ne ljuti se", nego su to stvarni ljudi, stvarne tvrtke koje se ponašaju u skladu s navikama, ekonomskoj logici.

Naš sustav je nesustavan zato što se ne razmišlja u pravcu detektiranja i rješavanja problema.

Koje su onda ključne greške koje smo do sada radili? 

Vjerojatno se sjećate onih deset i više godina starih mantri - ljudi, odvajajte otpad pa će vam biti jeftinije. To je prvo. Drugo, do neke mjere je floskula i priča da je otpad vrijedna sirovina. Neki otpad to jest, ali taj otpad načelno ne dolazi do komunalnih poduzeća. Ono što je vrijedno i što je ekonomski isplativo, primjerice metal, to radi netko drugi.

Pored metala imamo i papir, ali do određene mjere. Naime, načelno cijela Europa ima problem jer imamo previše staroga papira da bi to europske tvornice mogle preraditi. U tvornicama papira jedan dio sirovine, za određene proizvode, možete zamijeniti starim papirom, ali ne sve. 

Plastika kao plastika nije homogena, ona je vrlo heterogena. Imate, na kraju krajeva, i ambalažu koja nije reciklabilna. Primjerice, razni celofani od tjestenine.

Otpad treba razdvajati, ali nema tu novca. Najjeftinija varijanta bila bi, u svakom slučaju, sve strpati u isti kamion i zatrpati pod zemlju. Što god vi drugo radili, koju god manipulaciju radili, ona košta.

Nadalje, imamo i opciju mjerenja. Znači, došli smo do toga da potrošači očekuju da se, praktički, apotekarskom vagom izmjeri otpad koji su oni prikupili i da im se naplati samo to. Sve je to divno i krasno, ali i kupnja apotekarske vage i njezino baždarenje te popravci, to isto tako košta. Bi li ljudi radije platili dva eura paušalno ili 10 eura po nekoj količini u nekim vrlo sofisticiranim uvjetima?

OTPAD 360° - jučer smeće, danas problem, sutra sirovina

koja će se održati u četvrtak, 29. veljače 2024. godine s početkom u 10:00 sati 
u hotelu International (dvorana Market), Miramarska cesta 24, Zagreb

Konferencija je besplatna, uz OBVEZNU prijavu

 PRIJAVA NA KONFERENCIJU

Trebalo bi u obzir uzimati ekonomske zakonitosti. Kada je komunalni otpad u pitanju, tko snosi cijenu usluge? Uglavnom krajnji potrošač. On toga mora biti svjestan. I što se više radi na tome, na razvoju, ta će usluga biti skuplja. Odnosi cijena su takvi da je najjeftinije odlagalište koje nije ugašeno 2019. godine, a nakon toga centar. Ako centar ima cijenu od oko 120 eura po zbrinjavanju tone miješanog komunalnog otpada, a ako vas, recimo, legalno zbrinjavanje odvojenog i skupljenog tekstila košta 150 eura, što je jeftinije? Daleko je jeftinije to sve skupa zamiješati u miješani otpad i neka ide u centar ili na odlagalište. Ista priča je i s plastikom, za papir se može dobiti nešto eura. No, kompletan trošak plaća potrošač.

Gdje je u Hrvatskoj danas najveći problem s otpadom? Ljudi iz Zagreba će reći da je to Zagreb, ali vi imate malo širu perspektivu.

Mi u Hrvatskoj imamo blagoslov i prokletstvo da na vrlo maloj površini imamo potpuno različite situacije. U Zagrebu živi jako puno ljudi na jako malom mjestu. Golema je količina otpada. Normalno je da je sakupljanje otpada u Zagrebu potpuno različito nego, primjerice, sakupljanje otpada u Gorskom Kotaru gdje su na jednom dijelu ceste tri kuće, pa 10 kilometara dalje još dvije kuće.

Različita je struktura stanovništva, različite su navike. Za očekivati je da u ruralnim sredinama ljudi više kompostiraju biootpad, što znači da će ga u "klasičnom smeću" biti manje.

Svima nam nedostaje kapaciteta i za sakupljanje i sortiranje i obradu. Pogledate li kartu Hrvatske, vidjet ćete da su sve kompostane i bioplinare na sjeveru Hrvatske, odnosno na kontinentalnom dijelu. Jedina kompostana komunalnog otpada nalazi se na otoku Krku i to tvrtka Ponikve ima za svoje potrebe.

Bez uvođenja takse na deponiranje otpada nećemo se puno pomaknuti jer nema ekonomske motivacije. To samo znači da će i miješani komunalni otpad jako poskupjeti i da će nam se računi jako povećati, a da će nas u tom slučaju ono što odvojeno predajemo koštati manje.

Postoji li neko spasonosno rješenje? U posljednje vrijeme, naime, više nego ikada se počinje govoriti o spalionicama, energanama i energetskoj oporabi otpada (Waste-to-Energy -WtE). Je li to nešto primamljivo s obzirom na to da je Hrvatska jedina država koja nema energetsku oporabu otpada u Europi?

Cilj odlaganja komunalnog otpada na odlagališta do 2305. godine je manje od 10 posto. A tijekom 2021. i 2022. godine u Hrvatskoj se odlaže navodno 34 posto. Odlagališta koja sada postoje imaju svoj kapacitet, nekima će se još malo povećati kapacitet, ali jednostavno takav način ne može trajati vječno. Napravit će se centri za odvajanje, no ako će ti centri slagati oko sebe zalihe RDF-a, odnosno tog goriva iz otpada, onda opet nismo ništa napravili i opet imamo samo jedno veliko odlagalište.

Odlaganje je na hijerarhiji postupanja otpadom koju smo prihvatili još prije ulaska u Europsku uniju. Za razumjeti je da se građani plaše nekih stvari, ali energetska oporaba otpada ipak prilično dobro funkcionira.

Što je to energetska oporaba otpada? Pričamo o energanama.

Može se spaljivati otpad i onda sve ide u zrak, toplinu ne lovite, ne koristite je. Ili možete tu energiju od spaljivanja otpada pretvarati u neku energiju koja je upotrebljiva. I činjenica je da je to u Europi prilično masovna pojava.

OTPAD 360° 
- jučer smeće, danas problem, sutra sirovina -


 PRIJAVA NA KONFERENCIJU

Na kraju krajeva, najgore je kada imate nekakav polukontrolirani deponij i onda metani i sve i svašta ide u zrak i vodu. Ima ljudi koji dan danas spaljuju plastiku u svojim kućnim ložištima ili još bolje u dvorištu. Koliko u tim slučajevima štetnih emisija ide u zrak?

S druge strane, ako se takve stvari rade u energani, s obzirom na filtere, daleko je manja opasnost po zdravlje ljudi. Kod nas je problem u tome što ljudi ne vjeruju u sustav, a da o svemu tome znaju premalo.

Nemoguće je na brzinu napraviti energetsku tranziciju. Primjerice, imamo rasprave o nuklearnim elektranama. No takva jedna elektrana ne može se napraviti za godinu dana. čak i da imate urana, ljudi i znanja.

Obišli ste mnoge europske gradove, imate iskustva, od Beča do Kopenhagena. Koja bismo rješenja iz tih europskih gradova mogli u Hrvatskoj primijeniti?

Mnoga rješenja bismo mogli primijeniti, ali bi trebali svi naši dionici ovoga sustava prihvatiti izlazak iz vlastite zone komfora i jednostavno početi igrati bez fige u džepu. Recimo, pokušajte zamisliti - Zagreb, Gornji grad. Tamo živi nešto ljudi i ima nešto otpada koji se skuplja i nekamo vozi. Usporedbe radi, imate i centar Bruxellesa, koji je isto kao i Zagreb, predivan, visoke, lijepe, stare i uske kuće. Oni su zaključili da ne žele da im se kante motaju po ulicama i imaju sustav odvoza otpada u vrećama po određenom rasporedu. Taj je raspored takav da, recimo, ako se drugi dan ujutro skuplja neka vrsta otpada, onda stanari iz tih kuća mogu od 18 sati prethodnog dana svoje vreće smeća istovariti pred kuću i nasloniti na fasadu. Ako iz nekog razloga smetlarski kamion ne prođe do 10 sati idućeg jutra, stanari su dužni te vreće unijeti nazad u kuću. Zamislite bi li bi se, na primjer, u Zagrebu digla revolucija da imaju takav sustav? Belgijanci se ne bune.

U svakom slučaju nužno je detektirati probleme u stvarnom životu, na stvarnoj mikrolokaciji i promijeniti pristup problemu, odnosno krenuti prema problem solving oriented thinkingu.

Hoćemo li se „ugušiti u smeću“?

Mi se već pomalo i gušimo u smeću. Pa vidjeli ste, na kraju krajeva, što se dogodilo na Jakuševcu. To nije posljedica od jučer ni od prekjučer, to je nešto što je bilo očekivano jer se problem 20, 30, 40 godina pometao pod tepih. Znamo za tu klasičnu priču "ne u mom mandatu", ali jednostavno probleme treba početi rješavati. Sad imate aferu Resnik. Pa samo za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa gradovi i općine potroše godine.

Nadalje, u ovom desetljeću Europa više ne ulaže u miješani komunalni otpad, a Marišćina i Kaštijun su građeni za miješani komunalni otpad. Ako ćemo se idućih deset godina prepucavati oko jedne mikrolokacije gdje se planira izgraditi građevina za gospodarenje otpadom, onda opet nećemo napraviti ništa.

Treba nam i infrastruktura i sustav i promjena navika i edukacija i represija koja će one koji se ne žele educirati i ne žele mijenjati način ponašanja privesti edukaciji. Sve to se treba uhodati, no ako nedostaje jedna komponenta onda opet nemamo ništa, odnosno imamo ono što imamo danas.

Koji su ključni koraci koji se moraju napraviti da ne dođe do eskalacije problema? Jer ovakve rasprave vodimo više od desetljeća, a nema naznaka napretka? Izgubili smo desetljeće na pričama i razgovorima.

Za početak, trebamo pokušati ljudima objasniti da nema brzih rješenja, i kroz edukaciju građana, i kroz uključivanje privrede i gradova. Ono što nije ekonomski održivo, to neće biti uopće održivo. Ljudima je priča o zaštiti okoliša previše apstraktna. No, svi moramo mijenjati ponašanje do određene mjere i jednostavno sustav mora biti dosljedan, pravila moraju biti jednostavna, jasna i primjenjivati se na sve.

Ne treba propisivati svaku bedastoću jer okolnosti su različite, pogotovo na ovako malom prostoru kakvog mi imamo. Obala ima problem s turističkim otpadom, slabo naseljeni predjeli imaju problema s velikim troškom skupljanja je ako imate 10 korisnika na 100 km, to je već vrlo konkretan trošak.

Isto tako, treba jasno reći, nedvosmisleno, što je operativno spremno da bi se uopće moglo raditi. Nadalje, obećanje su i električni kamioni za skupljanje otpada. To funkcionira na ravnom području, jer ako imate uske ulice, uzbrdo, nizbrdo, parkirani turisti s jedne i s druge strane, ta vaša baterija će se vrlo brzo isprazniti. Isto tako, ako tvrtka ima dva kamiona na dizel za skupljanje otpada, pa ih želi mijenjati električnim kamionima, onda treba kupiti tri, a ne dva.

Uzmimo primjer - sjever Italije. Oni su promjenom sustava sakupljanja i obrade otpada s nula posto odvajanja došli na oko 40 posto u roku od mjesec dana. To su postigli tako da su dobro posložili sustav, imali su zatvoren sustav i bili su dosljedni. 

Možemo li i kako dostići danski model u kojemu oni uvoze otpad drugih država jer toliko odvajaju da nemaju dovoljno miješanog komunalnog otpada za svoje energane?

Nije to samo situacija u Danskoj, nego i u nekim njemačkim regijama. Ne znam kako će se kretati naša situacija s otpadom jer smeće ipak stvaraju ljudi. Turizam nam je očito glavna gospodarska djelatnost i postaje bitan i na kontinentu. Drugim riječima, smeća će biti i količine će rasti. Nikada nećemo uspjeti sve reciklirati, jednostavno zato što se ne isplati, jer je nemoguće rastavljati otpad ako imate plastiku nalijepljenu na metal. Jedan dio će uvijek biti nereciklabilan i nema neke prepreke u tome da se energetski ne oporabi.

Ono što se ne može materijalno oporabiti ili se ne isplati, ono treba radije energetski oporabiti nego trpati na odlagalište.

Možemo zaključiti da nas čekaju iznimno visoka ulaganja jer nemamo izbora, a samim time i veći računi za odvoz smeća. Platit ćemo to, na ovaj ili onaj način. Možemo zaključiti da nas ne čeka svjetla "otpadna" budućnost, nego da nas čekaju brojni izazovi s kojima se do sada nismo znali nositi i pitanje je hoćemo li znati ikada.

Ima još jedna druga stvar, a to je da se na otpadu "lome koplja" oko iznosa koji su uglavnom smiješni u usporedbi s onime koliko kao domaćinstva plaćamo za struju, vodu. Račun za odvoz otpada je minoran. Iznenađuje koliko se ljudi zapjene u tim diskusijama, a recimo, mjesečno za odvoz otpada plaćaju u vrijednosti jednog ili dva piva u birtiji. Ti računi nisu veliki, zaista nisu veliki, a ta usluga nam svima jako puno znači.

Sonja Polonijo će sudjelovati na konferenciji OTPAD 360°- jučer smeće, danas problem, sutra sirovina, koju organiziraju ZGRADOnačelnik.hr i Motus media, uz programsko partnerstvo Udruge gradova

OTPAD 360° - jučer smeće, danas problem, sutra sirovina

koja će se održati u četvrtak, 29. veljače 2024. godine s početkom u 10:00 sati 
u hotelu International (dvorana Market), Miramarska cesta 24, Zagreb

Konferencija je besplatna, uz OBVEZNU prijavu

 PRIJAVA NA KONFERENCIJU

Aktualne teme o otpadu provjerite u POSEBNOJ TEMI ZGRADOnačelnik-hr-a.  

OTPAD 360°

Ako vas zanima tema oko komunalnog otpada, odvajanja, odvoza i zbrinjavanje otpada, recikliranja, cijena i informacija povezanih s komunalnim poduzećima pratite #otpad.

ZGRADOnačelnik.hr od siječnja 2022. provodi projekt Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno! kojim se želi pomoći svim dionicima sa savjetima, iskustvima i informacijama oko energetske obnove zgrada (privatnih, poslovnih i javnih) i obiteljskih kuća te primjene obnovljivih izvora energije. O toj gorućoj temi gotovo svakodnevno objavljujemo tekstove, organiziramo radne skupine i konferencije te sudjelujemo na raznim edukacijama i radionicama. Malim koracima grabimo naprijed, polako ali sigurno, ka energetski održivijim zgradama. Pročitajte više o projektu i ne zaboravite pratiti rubriku Osunčajmo Hrvatsku.

Projekt OSUNČAJMO HRVATSKU i energetski obnovimo - ZAJEDNO! podržavaju:

 

POD POKROVITELJSTVOM

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvojaMinistarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

PARTNERI PROJEKTA

APN – Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama.DOOR - Društvo za oblikovanje održivog razvojaEnergetski institut Hrvoje PožarEko KvarnerPredstavništvo Europske komisije u HrvatskojGrad BjelovarGrad KarlovacGrad PazinGrad RijekaGrad SisakGrad Slavonski brodGrad ZadarHrvatska energetska tranzicijaHrvatska udruga za dizala (HUDIZ)HUPFAS_Hrvatska udruga proizvođača toplinsko-fasadnih sustavaHrvatska udruga stanara i suvlasnika zgrada (HUSiSZ)Hrvatski savjet za zelenu gradnjuHrvatska stručna udruga za sunčevu energiju (HSUSE)Hrvatska zajednica županijaInstitut za društvena istraživanja u ZagrebuInovacijsko-poduzetnički centar RijekaKonrad Adenauer Stiftung HrvatskaKLIK- Križevački Laboratorij Inovacija za KlimuUdruga ODRAZ – Održivi razvoj zajednicePOKRET OTOKARegionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA)SIMORA - Razvojna agencija Sisačko-moslavačke županijeUdruga gradovaUdruga suvlasnika - stanara Grada Karlovca (USSGK)Udruga_upraviteljZelena akcijaZelena energetska zadruga

Projekt je dobio i pismo podrške Ureda predsjednika Republike Hrvatske.


MEDIJI

Bauštela.hrEnergetika marketingegradnja.hrForum.hrgradimozadar.hrmonitor.hrMotus Media grupaPametni gradoviposlovni.fmPress ClippingProfitiraj.hrSavjeti.hrTočka na iZagrebonline.hr

Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno!

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.