Razdjelnik
Izvor: Fanjianhua / Freepik
Igor Doubek
RAZDJELNICI

Mnogi su protiv razdjelnika, a ne znaju ni kako funkcioniraju ostali uređaji

Ako u zgradi s raspodjelom toplinske energije pomoću razdjelnika nešto ne štima, moguće je da vas za nos vuče distributer toplinske energije ili tvrtka koja očitava razdjelike i radi raspodjelu i možda čak i vaš tzv. predstavnik suvlasnika ili svi troje zajedno jer koriste situaciju. No, glavni krivac tomu ste vi lijeni, pasivni i neupućeni vlasnici stanova koji prepuštate drugima da rade ono što je vaše pravo i vaša zakonska obveza, a to je da vi i samo vi kao zbor suvlasnika upravljate zgradom.

Znaju li zakleti protivnici uporabe razdjelnika topline ili alokatora na kojem principu funkcioniraju ostali mjerni uređaji koje imaju u svojim domovima?

Godinama smo svjedoci da protivnici uporabe razdjelnika topline do iznemoglosti ponavljaju da:

  • ti uređaji nisu pravi mjerni uređaji jer ne mjere protok količine vode kroz radijator i njenu temperaturu
  • se na njima ne može očitati trenutno stanje potrošnje u kWh energije i znati koliko je u međuvremenu te energije potrošeno
  • ustvari ne mjere ništa jer iimpulsii nisu zakonom priznata mjerna jedinica
  • su neprecizni, tj. da griješe 20, 30 pa čak neki tvrde do nevjerojatnih 60 posto što automatski znači da ipak nešto mjere
  • se mogu nepravilno montirati i da se u njih mogu nepravilno unijeti parametri radijatora itd...

Kada im svi ti argumenti nisu dovoljni da uvjere Vladu u nedekvatnost tih uređaja i stoga njihovu uporabu pri obračunu raspodjele troškova grijanja tada iz rukava izvlače nove 'argumente' kao npr. da ne mjere temperaturu prostorije na mjerodavnom mjestu i da su podložni raznim manipulacijama (navode veliki broj raznih maštovitih rješenja).

Poseban naglasak stavljaju na negativnost poticanja štednje energije jer slijedom toga stanari ili smanjuju temperaturu svojih stanova ili potpuno zatvaraju ventile na svojim radijatorima pa se griju takozvanom 'krađom topline' iz susjednih stanova što sve dovodi do neuravnoteženja zagrijanosti zgrade i time do lošije efikasnosti cijelog sustava grijanja. Možemo priznati da, izdvojene iz cjelovitog konteksta, neke od tih tvrdnji imaju svoju podlogu, no, ako je posao korektno obavljen (montaža, očitavanje i proračun) one ne bi trebale biti nikomu nepremostiv razlog da sumnja u korisnost razdjelnika.

Kako bi razbili mnoge predrasude i paušalne tvrdnje oko elektroničkih razdjelnika dobro je najprije provjeriti na kojem principu rade ostali mjerni uređaji koje imamo u vlastitom domu.

Električno brojilo (mjerni uređaj za registraciju utrošene električne energije)

Princip rada starijih elektromehaničkih brojila se temelji na registriranju okretaja indukcijskog motora na displeju mehaničkog brojača. Odvojeni namotaji za napon i struju djeluju na način da je kutna brzina rotora motora razmjerna trenutnoj električnoj snazi. Naime, ukupni zakretni moment rotora jednak je integralu kutne brzine u vremenskom intervalu, a energija je jednaka integralu snage u istom intervalu iz čega proizlazi da je ukupni zakretni moment razmjeran količini električne energije koja je prošla kroz uređaj.

Moderna brojila najčešće koriste tzv. Hallov osjetnik napona u kojemu se inducira napon razmjeran struji opterećenja. Logični sklopovi u računalnom modulu množe napon i jačinu struje, a zatim množenjem s vremenskim intervalom utvrđuju iznos predate električne energije koji se prikazuje na displeju. Rjeđe se za mjerenje struje koristi strujni transformator ili precizni otpornik (shunt).

Dozvoljene pogreške kreću se od 0,5 do mogućih devet posto, ovisno o tome mjere li djelatnu energiju ili jalovu energiju, o razredu točnosti brojila i o uvjetima temperature u kojima mjere. 

Više informacija - OVDJE i OVDJE

Vodomjer (mjerni uređaj za registraciju utroška vode)

Postoje dvije osnovne vrste tih uređaja. Prva se obično sastoji od mjernog elementa s krilcima, turbinom ili sličnim okretnim dijelom i od pokaznog elementa, a neki modeli imaju i mjerač vremena. Mogu biti prilagođeni mjerenju hladne ili tople vode. Voda koja protječe kroz uređaj pokreće okretni element čiji je broj okretaja razmjeran brzini, odnosno volumenu protoka. Putem sklopa sa zupčanicima ili digitalnog prijenosnog elementa broj okretaja osovine okretnog element se prenosi do pokaznoga brojčanika s kazaljkama ili s brojevima koji protok iskazuju u kubnim metrima i litrama. Ovi vodomjeri nisu pretjerano osjetljivi na nečistoće u vodi, no svejedno ih u određenom vremenskom roku treba ponovno baždariti.

Dozvoljena greška, ovisno o protoku vode, njene temperature i tlaku, kreće se u granicama od dva posto do pet posto.

Druga pak vrsta uređaja, koja radi na mehaničkom principu volumetrijskih komora i pokretnih stijenki, stoga izravno mjeri volumene, ne koriste se u stambenim zgradama.

Više informacija.

Plinsko brojilo ili plinomjer (mjerni uređaj za registraciju utrošenog plina)

Postoje dvije osnovne vrste uređaja:

  1. mehanički
  2. elektronički

Mehanički

Plin koji se kreće u cjevovodu, brzinom koja ovisi o tlaku, izravno utječe na mjerni mehanizam koji mehaničkim putem prenosi podatke na brojač. Takvi su :

  • Plinomjeri na membranu
    • Najrasprostranjenija su vrsta. Sastoje se od nekoliko (2 ili 4) komore predodređenog volumena koje su međusobno povezane sustavom ventila i kanala. Plin ulazi u prvu komoru i ispunjava njen volumen što uzrokuje otvaranje ventila prema drugoj komori. Kada se i ova ispuni plinom djeluje na membranu koja dalje potiskuje plin prema trošilima. Pokreti membrane prenose se putem poluge na mehanizam za brojanje koji ih iskazuju u volumenskim jedinicama.
    • Prednosti su im jednostavnost rada i održavanja te točnost pri mjerenju malih količina plina.
  • Plinomjeri s rotacijskim elementima
    • Princip rada se zasniva na okretanju dva rotora pod utjecajem tlaka plina. Broj okretaja jednoga od dva rotora, koji je razmjeran potrošnji, prenosi se na sklop koji ih pretvara i iskazuje kao volumen plina. Ovi plinomjeri se mogu koristiti kako u domovima, tako i u kotlovnicama i industrijskim objektima. Pouzdani su i mogu izdržati kratkotrajna preopterećenja.
  • Plinomjeri s turbinom (tahometrijski)
    • Princip rada im se zasniva na procjeni brzine vrtnje turbine, koja pak ovisi o tlaku plina. Mehanički ili elektronički sklop brojača, kao gore, pretvara broj okretaja u volumske jedinice. To su jednostavni i pouzdani uređaju velike propusnosti, no velike dimenzije ograničavaju njihovu uporabu samo u industrijskim uvjetima.
    • Ovisno o razredu točnosti, greške se kreću u rasponu od jedan do tri posto.

Elektronički

  • Elektronički plinomjeri
    • Posebni senzori utvrđuju tlak i temperaturu plina koji prolazi kroz uređaj i šalju o tome impulse, koji su razmjerni potrošnji, u računalni element koji ih pretvara u volumenske jedinice i zatim iskazuje na displeju s tekućim kristalima.
    • Prednosti su im maksimalna točnost, vrlo dugi vijek trajanja, ali su zato skupi, stoga se koriste tamo gdje je maksimalna točnost važna kao npr. u institutima, tvorničkim laboratorijima i sl..

Pročitajte više informacija.

Direktna i indirektna raspodjela troškova grijanja

Kalorimetar (mjerni uređaj za utvrđivanje utrošene toplinske energije)

Zajedničko kućište objedinjuje sve mjerne elemente, a to su mjerač(i) protoka, dva senzora za temperaturu i računalni modul koji primljene podatke preračunava u jedinice topline. Neki od tih uređaja imaju ugrađenu bateriju pa su neovisni od kućne električne mreže.

Mjerač protoka mjeri protok medija za prijenos topline (vode ili rashladne tekućine), ovisno da li se radi o grijanju ili hlađenju, a senzori za temperaturu mjere temperature na ulaznom i izlaznom toplovodu. Računalni modul registrira podatke koje mu šalju mjerač(i) protoka i senzori za temperaturu pa ih nakon obrade pretvara u jedinice energije (gigakalorije/h ili kWh).

Obrada podataka redi se prema formuli: Q = G (t1 – t2), Gcal/h, gdje je G volumen medija za prijenos topline u jedinici vremena, a t1 i t2 su temperature na dovodnom i odvodnom toplovodu. I ovi uređaji, kao i svaki drugi mjerni uređaj proizvode određenu grešku, a ona je rezultat zbira grešaka mjerača protoka, senzora za toplinu i računalnog modula.

Ralozi tomu mogu, primjerice, biti Δt manji od 30°C, vrlo tvrda voda, loš sustav razvoda, brzina protoka provodnog medija kada je manja od navedene u tehničkoj kartici uređaja, prisutnost mehaničkih nečistoća u mediju, kao i nestručna ugradnja.

Postoje četiri osnovne vrste tih uređaja:

1. Mehanički (tahometrijski)

Najjednostavniji su oni rotacijskog tipa (vijak, lopatica, turbina). Prema principu rada slični su vodomjerima s tim da imaju još i senzore za temperaturu koji se spajaju na dovodni i odvodni toplovod. Prednosti su im niska cijena, mogućnost vertikalne ugradnje, jednostavnost, napajanje s baterijama, stoga autonomni rad.

Veliki im je nedostatak potreba ugradnje hvatača nečistoća, bez kojega se brzo začepe, stoga su dopušteni samo kao razdjelni uređaji. Zatim, nisu zaštićeni od vodenog udara, ne mogu spremati podatke i ne mogu se očitavati na daljinu.

2. Elektromagnetski

Princip mjerenja im se temelji na elektromagnetskoj indukciji. Električna struja pobuđuje magnetsko polje u mediju za prijenos topline. Uređaj na osnovu razlike potencijala na elektrodama utvrđuje jakost magnetnog polja koju računalni modul pretvara u količinu topline.

Prednosti takvih uređaja su kompaktne dimenzije, veća točnost prikupljenih podataka, mogućnost rada s baterijama ili preko mreže te mogućnost ugradnje u bilo kojem položaju. Nedostatak im je visoka osjetljivost na razne faktore, stoga iziskuju redovito čišćenje i održavanje te zaštitu od elektromagnetskih polja drugih uređaja, kao i stručnu ugradnju.

3. Ultrazvučni

Ovi uređaji mjere vrijeme prolaska ultrazvučnog vala od odašiljača na jednoj strani cijevi toplovoda do prijemnika na suprotnoj strani. Ne utječu na hidraulički tlak medija. Prednosti su im visoka točnost parametara, velika pouzdanost, veoma dug vijek trajanja, vrlo velika količina informacija, mogućnost daljinskog očitavanja podataka. Nedostaci su im povećanje greške u prisustvu loše kvalitete medija za prijenos topline i visoka cijena.

4. Vrtložni

Princip rada im se temelji na formiranju vrtloga pomoću posebno oblikovane prepreke. Sastoje se od tri osnovna elementa:

  1. magneta koji se nalazi izvan cijevi
  2. prizme koja se nalazi u cijevi okomito na magnet i elektrode koja je smještena nizvodno
  3. računskog modula

Medij kada struji oko prizme stvara vrtloge. Uređaj registrira učestalost stvaranja vrtloga i temperaturu medija i te podatke pretvara u informaciju o volumenu tekućine koja je prošla kroz toplovod, odnosno u koločinu isporučene topline. Prednost tih uređaja je potpuna neosjetljivost na kvalitetu vode i cjevovoda, mogućnost ugradenje u okomitom ili vodoravnom položaju, minimalna potrošnja energije stoga dugotrajnost baterija, mogućnost bežičnog prijenosa signala kvara, a nedostaci su im osjetljivost na vodeni udar, zrak u sustavu ili velike čestice nečistoća u mediju za prijenos topline.

Ovisno o veličini mjerenog protoka greške kalorimetara se mogu kretati između ±3 do ±5 posto.

Kako vidimo, slično kao i ranije opisani mjerni uređaji, niti jedana vrsta kalorimetarane ne mjeri količinu isporučene toplinske energije direktno.

 

Direktna raspodjela troškova grijanja

Vrlo je važno znati da kada se u višestambenim zgradama za konačnu raspodjelu koriste sekundarni kalorimetri oni ne registriraju gubitke u sustavu i rasipanje topline kroz zajedeničke djelove zgrade. Zbog toga razliku između količine koju je registrirao glavni kalorimetar i zbroja količina registriranih na sekundarnim kalorimetrima treba raspodijeliti po unaprijed dogovorenom ključu stoga raspodjela energije nije posve direktna.

Pročitajte više informacija 

Indirektna raspodjela troškova grijanja

Elektronički razdjelnici topline se prije svega dijele na razdjelnike bez mogućnosti bežičnog očitavanja i one s bežičnim očitavanjem, a zatim se ove dvije vrste dalje dijele prema načinu mjerenja na:

  • -razdjelnike koji rade s jednim senzorom temperature koji mjeri i registrira temperaturu ogrjevnog tijela, odnosno ogrjevnog medija
  • razdjelnike koji rade s dva senzora temperature od kojih jedan mjeri i registrira temperaturu ogrijevnog tijela, odnosno medija, a drugi temperaturu prostora, odnosno razliku u odnosu na referentnu temperaturu od 20 ± 2 °C. (u našim zgradama su najčešći)
  • razdjelnike koji rade s tri senzora, od kojih dva mjere i registriraju temperature polaznog i povratnog toplovoda, odnosno razliku temperatura u ogrjevnom mediju, a treći temperaturu prostora, odnosno razliku u odnosu na referentnu temperaturu od 20 ± 2 °C.

Elektronički razdjelnici topline moraju biti usklađeni s tehničkom normom EN 834 koju je donio Europski odbor za normizaciju i ne moraju se umjeravati.

Zaključak

Osim plinomjera na membranu, ostali uređaji koje imamo u svojim domovima količine mjere putem prikladnih rotacijskih elemenata čiji broj okretaja, koji su razmjerni potrošnji, odgovarajući mehanički ili elektronski sklopovi pretvaraju u mjerne jedinice i iskazuju ih na displeju, dakle mjere ih indirektno. Zbog takvog principa rada nužno proizvode i određene greške koje ne smiju biti veće od onih koje propisuju tehničke norme.

Javnost je vodomjere, plinomjere, električna brojila i kalorimetre prihvatila kao pouzdane mjerne uređaje bez otpora, zasigurno zato što bez njih nije moguć pristup distribucijskim mrežama i što većina potrošaća nema pojma kako oni mjere i koliko griješe. Suprotno od toga razdjelnici topline su potrošačima nametnuti naprasno od strane države koja je cijelu kampanju uvođenja i informiranja obavila iznimno traljavo pa su rezultati u mnogim slučajevima bili netransparentni i upitni.

Nažalost, najviše zbog neznanja, u fokusu protesta su se našli uređaji umjesto promašaji mjerodavnog ministarstva koje ni nakon 10 godina i mnogih praznih obećanja nije ispravilo loše propise.

Točno je da razdjelnici topline ne mjere samu potrošnju toplinske energije, međutim nije istina da ne mjere ništa. Oni na osnovu nekoliko parametara utvrđuju odgovarajuću bezdimenzionalnu veličinu koja je direktno razmjerna utrošenoj energiji, ali da bi bili jeftini i malih dimenzija, u sebi nemaju ugrađen elektronički modul koji bi tu bezdimenzionalnu veličinu odmah pretvarao u mjerne jedinice (kWh) i kao takve ih prikazivao na displeju poput drugih gore navedenih uređaja.

Naime, tada bi morali imati vrlo složeni elektronički sklop koji bi bežično komunicirao s glavnim mjerilom topline – kalorimetrom jer za konačni obračun treba uzeti u obzir ukupni utrošak cijele zgrade i morao bi imati mogućnost unošenja više podataka o njenim termičkim karakteristikama radi utvrđivanja tzv. indirektne ili nenamjerne potrošnje koja se sastoji od isijavanja razvodnih cijevi i ostalih zajedničkih toplinskih gubitaka u kotlovnici/toplinskoj podstanici te kroz ovojnicu zgrade. Taj se dio preračunavanja stoga mora napraviti naknadno, izvan uređaja, slično kao i kod raspodjele putem sekundarnih kalorimetara.

Budući da kroz te uređaje ne prolazi nikakav tekući medij i nemaju pokretnih dijelova nije ih potrebno baždariti, međutim, da bi se na vrijeme utvrdile moguće anomalije, nužno je konstantno voditi računa o njihovoj ispravnosti, o stanju zgrade i sustava centralnog grijanja. Tko to može bolje činiti od dobrog upravitelja zgrade?

Zato u drugim članicama EU raspodjelu troškova toplinske energije, jednako kao i svih ostalih zajedničkih troškova, rade upravitelji zgrada u suradnji s tvrtkama koje očitavaju razdjelnike, a nikako ove samostalno ili još manje distributeri toplinske energije, pogotovo ne tzv. predstavnici suvlasnika koji su, osim kod nas i u Slovačkoj, posve nepoznata kategorija.

Dakle, ako u zgradi s raspodjelom toplinske energije pomoću razdjelnika nešto ne štima, moguće je da vas za nos vuče distributer toplinske energije ili tvrtka koja očitava razdjelike i radi raspodjelu i možda čak i vaš tzv. predstavnik suvlasnika ili svi troje zajedno jer koriste situaciju.

No, glavni krivac tomu ste vi lijeni, pasivni i neupućeni vlasnici stanova koji prepuštate drugima da rade ono što je vaše pravo i vaša zakonska obveza, a to je da vi i samo vi kao zbor suvlasnika upravljate zgradom.

Ako vas zanima energetska obnova ili pak implementacija obnovljivih izvora energije, pratite #energetska obnova i #obnovljivi izvori energije.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

Ne zaboravite se prijaviti i na newsletter ZGRADOnačelnik.hr-a kako bismo vas povremeno obavještavali o različitim događanjima koje organiziramo kao i drugim korisnim savjetima i informacijama povezanima s pravima i obvezama (su)vlasnika zgrada i kuća i lakšeg upravljanja i održavanja nekretnina.

Kada vam je potreban savjet, informacija vezana uz vašu nekretninu, neka vam ZGRADOnačelnik.hr bude centralna točka.

Ako vam treba dnevni podsjetnik na prava i obveze suvlasnika u zgradi pratite nas na društvenim mrežama - Facebooku i LinkedInu. Također poslušajte i pogledajte zanimljivosti koje smo vam pripremili na našem YouTube kanalu i u emisiji ZGRADOnačelnik. A svakako se prijavite i na mjesečni newsletter.

Ako ste pak predstavnik suvlasnika ili želite znati kako vaš predstavnik suvlasnika treba raditi i što treba znati te postaviti upit i dobiti raznovrsne odgovore članova grupe, uključite se u Facebook grupu PREDSTAVNICI SUVLASNIKA.

A kada vam je uistinu potrebna pomoć i ne znate kako dalje, obratite nam se za SAVJET i proučite naše usluge.

 

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.