Mudrost i znanje

'Svako pravo podrazumijeva i odgovornost, svaka prilika obavezu, svaki posjed dužnost.' (J.D.R.).

Dakle, uz svako dobiveno/stečeno pravo vezana je i odgovornost. Zato moraju biti jasno definirani opsezi prava i dužnosti te odgovornosti svakog participanta u lancu koji stiče neko pravo. Svaku priliku za uspješno korisno poslovanje/ menadžment treba iskoristiti (u protivnom prilike su propuštene, a to je loš i štetan menadžment), a svaki posjed (imovina) veže uz sebe i dužnost vlasnika da brine o njoj.

Državna vlast i administracija garantiraju državljanima Hrvatske demokratično republikansko ustrojstvo, čime su zaštićena i prava odlučivanja većine ali i temeljna prava onih koji su u manjini. U tome su zaštićeni i dosegnuti standardi društva i u situacijama kada demokratska odluka većine može biti destruktivna i ispod civilizacijskih dostignuća današnjice.

Tako su državnim regulativama Suvlasnici u zgradama s više od tri vlasnika obavezni koristiti državni administrativni proces i strukturu demokratskog upravljanja održavanja svoje zgrade. U tu svrhu državna administracija daje Suvlasnicima na raspolaganje proces korištenja stručnih izvršnih upravljačkih organizacija za funkcionalno i/ili rezultatima orijentiranu organizaciju (među sedam mogućih vrsta, prema menadžerskim kriterijima) demokracije - Upravitelje zgrada, koje državna administracija registrira, definira im djelatnost i (vjerujem barem donekle) kontrolira njihov rad (dublja analiza toga bi mi bila potrebna).

Osigurana prava

Zakonodavac i državna administracija poštuju svoju obavezu osiguranja demokratičnosti u društvu te su zato izgradili i dali Suvlasnicima na raspolaganje sustav i mogućnost slobodnog izbora 'Upravitelja zgrade', uslužnih/izvršnih organizacija upravljanja održavanjem zgrada u konkurentnom okruženju, koje su registrirane i imaju stanovite odgovornosti (d.o.o.- društva s ograničenom odgovornošću ili obrtnici).

Time je zakonodavac načelno osigurao demokratska prava Suvlasnika, ali i njihovu obavezu da sami sebi, stručno i profesionalno održavaju svoju zgradu (uz stručnu pomoć i nadzor zgrade Upravitelja), kako bi se spriječila moguća katastrofa i time stvaranje velikih društvenih problema zbog mogućeg upropaštavanja imovine i narušavanja zdravlja pa čak i ugrožavanja života stanara zgrade. Ni zakonodavac ni državna administracija ne nameću svoju volju ni svoje preferirane kandidate za upravljanje održavanja zgrade, već Suvlasnici slobodni da sami svojom voljom demokratski biraju (i/ili mijenjaju na bolje) za njih najboljeg Upravitelja zgrade.

Nadalje, Suvlasnici demokratski sami odlučuju o visini pričuve koju će od njih za njih njihov odabrani Upravitelj zgrade mjesečno prosljeđivati na posebni račun za pričuvu Suvlasnika u nekoj banci koju Upravitelj odabere. Ta sredstva neće biti raspoloživa Suvlasnicima, već će ih Upravitelj (uz direktnu i/ ili indirektnu kontrolu i odobrenje Suvlasnika i uz dokaze) namjenski koristiti za plaćanje računa izvođačima dobro izvršenih radova na zgradi (koji su za to Suvlasnici bili odabrali/prihvatili), za administrativne usluge Upravitelja zgrade (prema 'Ugovoru o Upravljanju zgradom'), te 'Predstavniku suvlasnika' za uslugu raspoloživosti za prvi kontakt (prema opisu poslova i dogovorenom mjesečnom iznosu plaćanja definiranim u 'Međuvlasničkom Ugovoru'.

Prednost konkurencije

Na tržištu ima veliki broj registriranih Upravitelja zgrada i izvođača radova, tako da u uvjetima pravedne konkurencije (N.M.), konkurencija uvijek daje najveću korist krajnjem korisniku usluga (cijenom, kvalitetom i brzinom usluge). Da bi se u demokratskim odlučivanju Suvlasnika jednostavnije i brže komuniciralo između mogućih brojnih Suvlasnika i njihovog Upravitelja, ponajviše u hitnim situacijama kada je potrebna brza akcija (veliki kvarovi i moguće velike štete, opasnosti za Suvlasnike), državna administracija je uvela funkciju 'Predstavnika suvlasnika', koga Suvlasnici demokratski biraju između sebe, s ciljem da on bude početni/hitni distributivni kontakt tih brojnih Suvlasnika i Upravitelja (ali nikako ne isključivi, jedini i zadnji), te da taj 'Predstavnik suvlasnika':

• s jedne strane prenosi demokratski donesene odluke Suvlasnika Upravitelju zgrade podrazumijeva se bez svojih komentara ili interpretacija (jer 'Predstavnik suvlasnika' nema nikakvih ovlaštenja ni prava, ni odgovornosti za to, a često ta osoba nema ni nikakvih adekvatnih kvalifikacija i znanja da bi to kvalitetno procesuirala), te isto tako i da
• svim Suvlasnicima pojedinačno promptno (bez zadrške i/ili odgode) prosljeđuje Upraviteljeve dokaze o izvršenim radovima prema odlukama Suvlasnika, te Upraviteljeve prijedloge Suvlasnicima za strategije kratkoročnog i dugoročnog održavanja i prijedlog najboljih specijaliziranih ovlaštenih izvođača radova itd.

Suvlasnici biraju svog 'Predstavnik suvlasnika' između onih kandidata Suvlasnika koji izraze želju da obavljaju tu funkciju. Državna administracija (koliko mi je poznato u ovom trenutku) ne propisuje nikakve kriterije za tu funkciju, no ona se očito ionako smatra samo posrednička i ništa više. Za bolje razumijevanje i bolju komunikaciju, prema osobnom iskustvu sa tržišta za multidisciplinarna pitanja, smatram ipak bi bilo neophodno da ta osoba zna i razumije tehničku i menadžersku problematiku, dakle da je te profesije. 

Skupe i opasne pogreške

Začudo, praksa pokazuje da se tu kao kandidati često nude oni koji nemaju nikakvih iskustvenih znanja ni vještina, korisnih za Suvlasnike u održavanju, osobe koje ne posjeduju stručna znanja i ne razumiju tehniku i nemaju iskustva uspješnog pravog odgovornog menadžmenta (nerijetko se tu nude: sociolozi, povjesničari umjetnosti, profesori književnosti, bivši profesionalni sportaši, ekonomisti, muzičari itd.) koji tu ne mogu dati nikakav kvalitetan doprinos.

Zaboravljaju da se tu radi o skupim i potencijalno opasnim tehničkim sistemima i stoga o potrebi za profesionalnim odgovornim menadžmentom kompleksnih i kompliciranih sistema koje sačinjavaju: građevinske konstrukcije, električna mreža pod naponom, plinska mreža pod tlakom, vodovodna mreža pod tlakom, mehanički sistemi (dizalo, pomična rampa, ulazna vrata u garažu itd.), RTV mreža, sistem protupožarne zaštite (negdje bi trebala i protu- eksplozivna zaštita!), unutarnja i vanjska rasvjeta zgrade i okolice zgrade, kanalizacija i okoliš zgrade itd. (Naravno, ako nema osobne odgovornosti, onda svatko može raditi bilo što, no toga danas veše ne smije biti!).

Najgori mogući scenarij za Suvlasnike, a koji si sami prirede (i ima ih!), je da imaju nestručnog i neiskusnog Upravitelja i potpuno nestručnog Predstavnika suvlasnika. Prema dobroj tržišnoj praksi naprednih LIO država (država liberalnog međunarodnog poretka) i onome što nam naša državna administracija omogućuje, svi sudionici tržišta, tako i onog vezanog za stanovanje, rade u uvjetima slobodne pravedne konkurencije. Tu se međusobno natječu inovacijske ideje, inženjerske, menadžerske, društvene i političke prakse, te u tom natjecanju svi napreduju, učeći jedni od drugih i time postaju bolji, a krajnji kupac/Suvlasnik dobiva najpovoljnije usluge. Tu se brojni Upravitelji natječu kod Suvlasnika s ponudama usluga izvršnog menadžmenta (upravljanja), najbolji pobjeđuju, a ostali nauče što napraviti da budu konkurentni na narednim natječajima.

Strukturna i kulturna inercija

Međutim, realnost je da u svim državama prethodnih zatvorenih/totalitarnih političkih sistema, koje su tek prije tridesetak godina postale stvarno demokratske, nema dugogodišnje demokratske tradicije ni prakse ni te kulture, kao što je danas dosegnuta razina u LIO državama, a koja se razvijala postupno kroz dugi niz godina. U današnjim LIO državama, društva su temeljena na sistemu i kulturi 'Društvenog ugovora' koji je gotovo dijametralno suprotan od kultura totalitarnih sistema i tamošnjih kultura. U novim demokracijama prevladava 'strukturna i kulturna inercija' naroda (kao što psiholozi nalaze je opća pojava ljudske prirode), pa zato tamo mnogi ne znaju, zbog tako kratkog povijesnog vremena, koristi raspoloživa velika dostignuća i moć demokracije.

To je naprosto psihološka karakteristika ljudske prirode, a ne nečija zločestoća, nemar, neznanje ili nesposobnost vlade! Tako se događa da Suvlasnici u Hrvatskoj često ne koriste svoja demokratska prava odlučivanja, a to djeluje razarajuće na postojeći dobar demokratski konkurentni sistem tržišta vezanog za stanovanje i održavanje zgrada. U tim situacijama prirodno, u tu prazninu moći uskaču drugi participanti i cijeli sistem postaje izvitoperen, nedemokratičan i loš.

Preuzeti inicijativu!

Suvlasnici u zgradama koriste i održavaju zajedničke prostore i uređaje zgrade i okoliša, te se stoga suočavaju s okolnostima suživota i međuzavisnosti. U zgradama s većim brojem stanova, Suvlasnici se često međusobno razlikuju u brojnim pogledima: prema naobrazbi i radnom iskustvu, spolu, godinama života, prioritetima na poslovnom i privatnom planu itd., a ponegdje čak i u kulturama (razlikama proizašlih iz različitih političkih i društvenih uređenja u kojima su do sada živjeli).

Ponašanja i odnosi među ljudima (da se podsjetimo) mogu biti tri vrste (N.C.):

• barbarstvo
• kada pojedinac ima svoje mišljenje i ne dozvoljava nikome drugome bilo kakvo drugačije mišljenje, te ga stoga nastoji silom ugušiti
• demokracija 
• kada pojedinac ima svoje mišljenje i shvaća i prihvaća da netko drugi može imati drugačije mišljenje i čak dozvoljava da postoji mogućnost da je taj netko drugi u pravu a ne on, te na kraju da eventualno može i sam usvojiti to drugo mišljenje
• dekadencija
• kada nitko za ništa ne mari i u ništa ne vjeruje

Dobra funkcionalna demokracija je najviši stupanj sloboda u društvu jer se u njoj može osloboditi kreativni potencijal pojedinca i naroda u njegovoj potrazi za osobnom i društvenom srećom, no ona je vrlo krhka te treba puno truda da bi se održala, što nas ući povijest. U demokraciji smo oslobođeni, ali samo za to da preuzmemo inicijativu, da se potrudimo da sami biramo i radimo ono što smatramo da je dobro za nas, za naše interese i potrebe. Osnovna postavka je da je svatko zainteresiran da štiti svoje vitalne interese, što je naravno prirodno!

U protivnom, ako pojedinac ili grupa ne želi štititi svoje interese, demokracija tada i ne može funkcionirati. 

Uspješna i napredna demokracija nikako nije samo pravo svakog pojedinca da da svoj glas (za, protiv ili suzdržan) na osnovi svojih trenutnih emocija, apriornih stavova, percepcija ili kao posljedica utjecaja nekih interesnih grupa.

Stvarna i uspješna demokracija, kao prvo, podrazumijeva da pojedinci s idejama iznose i objašnjavaju ljudima svoje ideje i planove, za koje vjeruju da će njihovim ostvarenjem ta grupa/zajednica stvoriti nove vrijednosti (poboljšanja) i/ili održavati postojeće vrijednosti (preventivno i nužno održavanje dijelova i sistema zgrade). U daljnjem procesu se na to nadovezuju diskusije na bazi činjenica i realnih procjena (upoznavanja prednosti, nedostataka, rizika, realnih koristi i vrijednosti, koštanja, dobre procjene vremena realizacije itd.).

Kao Suvlasnici, svi u zgradi imaju jednaka prava, ali nemaju svi jednake sposobnosti da maksimalno doprinesu za razne situacije. Naravno, nitko nema sva znanja kojima može stručno i iskustveno pokrivati sva kompleksna područja interakcija raznih tehničkih i društvenih disciplina kojima je izložen Suvlasnik u privatnom životu/suživotu u stambenoj zgradi. Za razliku od profesionalnog života, među Suvlasnicima principijelno nema rangiranja prema stručnoj spremi niti iskustvu. Svi Suvlasnici su ravnopravni.

No, to ne smije rezultirati time da nekompetentni zauzmu 'platforme' i objašnjavanju, (ono što sami ne razumiju), jer to nesumnjivo dovodi do loših odluka većine. Loša odluka deset, stotine ili tisuće ljudi je i dalje loša odluka! U demokratskom biranju i nadzoru izvršitelja održavanja i unapređenja stambene zgrade ('Upravitelja stambene zgrade', izvođača radova i 'Predstavnika suvlasnika'), Suvlasnici bi morali imati kvalitetan uvid u pouzdane podatke o karakteristikama svih, kako bi među njima izabirali one koji su im najbolji, po kriterijima većine. Na razvijenom konkurentnom tržištu Zapada, za rangiranje i odabir pojedinaca i korporacije temeljni kriteriji su osobni i profesionalni integritet. Osobni integritet pojedinaca je iskazani karakter, a korporacije korporacijska kultura, međusobni odnosi, motivacija i odnosi sa klijentima.

Profesionalni integritet pojedinca je njegova stručnost (dokazani brojni uspješni rezultati rada, reference), a korporacije: reference brojnih prodanih proizvoda i usluga, zadovoljstvo kupaca, dobri odnosi sa kupcima, procesi i procedure korporacije ('intangible assets') itd. Važno je da odlučujemo na bazi činjenica a ne na bazi percepcija. No kako da dobijemo činjenice (iskustvena znanja i mudrost), gdje u nekim državama i kulturama svijeta, gdje je inovacijska kultura niska, u holističkim „ekstremistanima“ (NNT), stječe se dojam da svi smatraju da su u svemu kompetentni, što je naravno nonsens. 

No, u dosegnutoj drugoj krajnosti, u LIO-državama, danas široko prevladava mišljenje da (tamo) više nema institucija i pojedinaca kojima se može vjerovati i na njih se osloniti. Skepticizam je stoga veliki. Također, zbog sve veće nekompetentnosti raznih donositelja odluka i danas gotovo trenutne dostupnosti informacija o njihovim odlukama, prevladava i „sterilni skepticizam“. S druge strane, možda baš zbog svega toga, pojavljuju se i potpuno nekritična vjerovanja anti-znanstvenim, populističkim stavovima (u negativnom kontekstu te riječi) i pokretima. Stalno se potvrđuje da je u ljudima puno lakše izazvati negativne emocije (mržnju, bijes, strah) nego pobuditi emocije kojima će ljudi stvoriti dobre i željene društvene promjene (BR). 

Nemoguće je da demokracija prosperira tamo gdje se ljudi ne mogu složiti oko toga što je istina, čak i nakon što im se to argumentirano dokaže. 

• 'Sav problem sa svijetom je u tome što su budale i fanatici uvijek tako sigurni u sebe, a mudriji ljudi su tako puni sumnji.' (BR)

U moru podataka, informacija i dezinformacija, kojima smo izloženi na svim platformama komunikacije u današnjem međupovezanom i međuzavisnom svijetu, teško je pojedincu razlučiti što je istina i što su činjenice. Vjerojatno je najbolje da svatko od nas krene od sebe i svoje spoznaje o sebi i svojim stvarnim znanjima i sposobnostima (to je zapravo početna točka provjereno dobre prakse 'piramide uspjeha' koju smo primjenjivali u liderstvu i menadžmentu multinacionalne korporacije).

• 'Pravo znanje je znati što znaš i znati što ne znaš' KFC
• 'Znati nešto, a to ne primijeniti, je ne znati to!' SRC

Onaj tko suvereno vlada nekim znanjima će uspješno jednostavno objasniti svima drugima, koji su voljni čuti čvrste argumente. To sa potvrdilo nama u liderstvu i menadžmentu korporacije u praksi kod predstavljanja karakteristika naših 'State of the Art' centrala za proizvodnju električne energije lokalnim zajednicama u svijetu, u grupama u kojima uglavnom nije bilo stručnih ljudi. Moramo se podsjetiti:

• 'Ako ne znaš objasniti djetetu od šest godina, onda to ni sam ne razumiješ.'AE

Pored većih planiranih i neplaniranih stručnih radova na održavanju i unapređenju stambene zgrade, pojavljuju se i česte potrebe za obavljanje manjih (hitnih) radova u suvlasničkom dijelu. Tko će to obavljati, ako ne sami Suvlasnici!?

• 'Ono što superioran čovjek traži, on nalazi u sebi samome; ono što mali čovjek traži on nalazi u drugima.' (KFC)

Kada 'superioran' čovjek vidi problem i nužnost da se nešto poduzme (što ne zahtjeva poštivanja pravila i razinu standarda neke stručnosti), on će sam učiniti potrebno i eventualno tek kasnije drugima spomenuti što je napravio i zašto. 'Mali' čovjek će vidjeti probleme i izvještavati druge, očekujući da će ih drugi riješiti, a ne on. Svaki Suvlasnik/ca može biti superioran/na osoba! Nema malih stvari, sve je važno, jer i tkz. male stvari mogu imati veliki utjecaj. U svakom slučaju, ako/kada nismo u prilici raditi velike stvari, uvijek možemo raditi „male“ stvari na veliki način (NH).

Ugroženi interesi

Kupljenim stanovima i njihovim vlasništvom, suvlasnici stječu ekskluzivno pravo da sami demokratski odlučuju o svojim/zajedničkim interesima stambene zgrade koji su vezani za održavanja njene sigurnosti i funkcionalnosti te unapređenja. Direktna demokracija (gdje svi biraju direktno i većina pobjeđuje) se podrazumijeva gdje god je to moguće. U USA je u politički sistem bila uvedena indirektna demokracija jer su tamo udaljenosti bile ogromne i dobra i efikasna komunikacija velikog broja ljudi na velikim udaljenostima nije bila moguća direktnom demokracijom.

Kao što znamo, u indirektnoj demokraciji se biraju predstavnici i zastupnici, koji onda u ime naroda kog predstavljaju i kome odgovaraju međusobno biraju i donose demokratske odluke. Naš zakonodavac i izvršna državna administracija ne nameće Suvlasnicima indirektnu demokraciju, da moraju birati svog predstavnika/zastupnika, koji će predstavljati njihove interese i njima potom odgovarati za svoj rad ('Predstavnik suvlasnika', koga Suvlasnici moraju birati između sebe, nije predstavnik Suvlasnika indirektne demokracije, pa je taj naziv pogrešan i neprikladan).

Da bi demokracija dobro funkcionirala, neke ključne stvari ipak ne mogu biti predmetom demokratskog odlučivanja jer odlukom (nestručne i neinformirane) većine o ključnim temeljnim pitanjima, iz neznanja i mogućih pogrešnih percepcija većine, mogu biti ugroženi temeljni interesi svih, a također, uvijek se moraju zaštititi i temeljni interesi i prava onih koji su u nečemu u nekom trenutku u manjini. Republikansko uređenje to osigurava, a hrvatsko državno uređenje je upravo takvo. 

Drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr-u uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.