Otpad
Izvor: Freepik
PIRAMIDA OTPADA

Najbolji otpad je onaj koji se ne proizvodi

Problem s otpadom je konkretan i stvaran, i nije moguće riješiti ga samo riječima. S porastom broja stanovnika i promjenama u načinu života, tradicionalni načini odlaganja otpada na odlagališta mijenjaju se zajedno s vremenom i stvarnošću u kojoj živimo.

Naši stari nisu bili dio potrošačke kulture, a otpad koji su proizvodili uglavnom je bio razgradiv. Odlagališta su se tada činila kao dovoljno rješenje. No ono što je jučer bio samo otpad na odlagalištima, danas je postao rastući problem poput "brda Jakuševec". Međutim, sutra bi taj otpad mogao postati izvor energije, jer pitanje nestašice energenata i potreba za korištenjem alternativnih goriva postaje sve važnija.

OTPAD 360° - jučer smeće, danas problem, sutra sirovina

Mnogo vremena trošimo na ideološke rasprave o zbrinjavanju golemih količina otpada. Postoje oni koji zagovaraju gradnju energana, kao i njihovi protivnici, nazivajući energane pukim spalionicama koje zagađuju okoliš i štete ljudima. No naša pozornost trebala bi biti usmjerena na stvarnost u kojoj živimo, jer ona postavlja uvjete za rješenje problema. Problem s kojim se suočavamo nije nešto što možemo jednostavno ignorirati, već zahtijeva konkretne akcije.

Umjesto neprestanog ponavljanja da je to problem, trebamo tražiti rješenja koja odgovaraju trenutnoj situaciji i stvarnosti. Znamo što je problem, sada je vrijeme da se pozabavimo pronalaženjem rješenja. Stvarnost u kojoj živimo određuje granice naših mogućnosti, ali te granice nisu konačne. Kako se stvarnost mijenja, tako se i granice pomiču.

Stvarni život zahtijeva zdravorazumska rješenja, neovisno o našim vjerovanjima i željama. Energane su samo dio cjelokupnog sustava gospodarenja otpadom. Za neke su one rješenje, dok ih drugi smatraju problemom. Međutim, ako pristupimo ovom pitanju racionalno, uzimajući u obzir stvarne činjenice i potrebe, možemo dobiti odgovor na pitanje jesu li energane prilika ili prijetnja.

Što su uopće energane?

Energane su inovativna postrojenja koja proizvode različite vrste energije termičkom obradom otpada. Iako su poznate i kao spalionice, razlika između klasičnih spalionica i energana leži u iskorištavanju energije koja se dobiva spaljivanjem. Energane koriste složene postupke za iskorištavanje proizvedene energije i pročišćavanje dimnih plinova, dok klasične spalionice ne iskorištavaju energiju. Energane doprinose održivom gospodarenju otpadom, čišćim gradovima i racionalnoj uporabi otpada.

U Europi postoji oko 500 takvih energana koje termički obrađuju oko 101 milijun tona komunalnog otpada, a izravno koristi energiju iz takvih izvora oko 20 milijuna građana. Primjer takve inovacije je energana u Šibeniku, koja je prva u Hrvatskoj i obrađuje mulj otpadnih voda, proizvodeći gorivo iz otpada. Takav pristup gospodarenju otpadom naziva se kružno gospodarenje ili kružna ekonomija, gdje se otpad tretira kao resurs koji se može iskoristiti za proizvodnju energije ili drugih korisnih materijala.

Slovenski primjer dobre prakse - energana Celje

Aleksander Mirt, direktor Energetike Celje, kaže da, po njegovom mišljenju, tehnologija prikupljanja otpada je svuda slična.

- Način brige o otpadu u Celju je vrlo sličan bečkom modelu, samo što smo mi puno manji. Mješoviti otpad prerađuje se na mehaničko-biološki način. U tom procesu stvaraju se dvije frakcije: jedna lagana, koja ide u toplanu i druga inertna, koja se odlaže na odlagalištima. Tražili smo način za smanjenje otpada, pogodan izvor koji bi nam omogućio veći postotak proizvedene energije za daljinsko grijanje, kao i rješenje za otpadni mulj koji ostaje nakon pročišćavanja. Iz tog razloga smo već 2003. godine započeli s aktivnostima vezanim uz energanu - kaže Mirt.

Ističe da su upravljanje preuzeli 2010. godine.

- Od tada, pa sve do danas, veoma smo zadovoljni učincima. Najpozitivnija konotacija pokazala se u vrijeme energetske krize kada smo mi imali stabilan izvor energije, koji predstavlja više od 60 posto, a možda i više, daljinskog grijanja. Sve turbulencije koje su se događale struji i plinu, nas nisu dirnule, naprotiv, postali smo cjenovno jedan od najpristupačnijih pružatelja usluge grijanja u Sloveniji. To je pravi izbor, izbor koji donosi dvostruku dobit: rješavamo se otpada i imamo grijanje - kaže Mirt. 

Situacija u Hrvatskoj

Gdje vrećica miješanog komunalnog otpada završi kod nas? - upit moderatora Tina Bašića otvorio je prostor kako osobnim stavovima, tako i konkretnim informacijama.

Viktor Simončič, nezavisni savjetnik za okoliš, Grevicon Consulting, odgovara da je to pitanje, a i odgovor za milijun eura.

- Postavili smo sustav, gdje dijelom imamo odvojeno prikupljanje otpada na izvoru, ne svugdje, ali većinom, gdje imamo dijelom i mješovitog otpada. Ne znamo gdje završavaju pojedine sirovine, jer nemamo prerađivačkih kapaciteta. U gospodarenju otpadom, problem preuzimanja sirovina je na razini države. Siguran sam da nijedna vrećica plastike ne završava u Celju zato što oni ne uvoze gorivo iz otpada - ističe Simončić. 

Slaven Dobrović, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu na pitanje jesu li energane optimalno rješenje, odgovara: „Tko je onaj koji kaže kako nema druge mogućnosti."

- Krenimo iz početka. Što je RH potpisala u temi zvanoj okoliš? Potpisala je stope recikliranja. Mi smo 2013. godine stavili u Zakon što ćemo postići do 2020. Stope recikliranja? Kako se do toga dolazi i to znamo. Odvojenim prikupljanjem otpada, minimalno u tri frakcije, nije potrebno više i da se upotpuni infrastruktura: sortirnice, kompostane, koje su, primjerice, bile sastavni dio onih općina i gradova koji su danas najdalje stigli u Hrvatskoj s tom vrstom rada. Krk, Čakovec su mjesta koja šute i rade, dok veći gradovi negoduju i ne rade ništa. Kako je moguće, i zašto se to nitko ne pita, da je RH sagradila sedam sortirnica i da one dan danas, nakon 2 - 3 godine, ne rade, a znamo da je to preduvjet svega - pita se Dobrović-

Napominje da sortirnice, vjerovali ili ne, ne rade zbog administrativnog razloga, za koji je uvjeren da se mogao odmah riješiti u Bruxellesu, a ne tražiti dvostruke poticaje.

- Ovo čini hrvatsko gospodarenje otpadom nefunkcionalnim. Opravdanja u stilu: "problem je nastao zbog mijenjanja strategija." Ne. Što znači odvojeno prikupljanje otpada bez sortirnica i kompostana, to je osnovni korak. Zagreb plaća 200-300 eura tonu odvojene plastike. Tko je tu lud? - nastavlja profesor Dobrović i dodaje da je javni interes za RH da se stvari uspostave.

- Ne možemo govoriti o količini otpada koji se ne reciklira i koji bi predstavljao gorivo, ako otpad nije sortiran kako treba i ako ne znamo čime raspolažemo. Isto tako, ako ne možemo popraviti odnose s građanima koji su naši partneri. I onda vidjeti gdje smo. Dva su razloga nereciklabilnosti: kompozitni materijali, metalizirana plastika i slično, a druga stvar je neurednost prikupljanja. Materijal se udalji od bilo kakvog recikliranja kada se u odvojeni otpad baca nešto što tamo ne pripada. Premda je i za takve stvari moguće pronaći mjesta u gospodarskom sustavu. Zašto je to važno? Jer je recikliranje hijerarhijski nadređeno energani po pitanju materije i energetike. Recikliranjem se štedi utjelovljena energija i ta ušteda je višestruko veća od onoga što mi možemo upotrijebiti. To je fizika. Što se tiče emisija iz energana, nemojmo govoriti o CO2 i vodi, zato što su zagađivači još uvijek tamo. Budimo pažljivi s tim što smijemo zanemariti, a što ne, sve treba izračunati. Slijedimo hijerarhiju i krenimo s početnim mjerama kako treba, jer to ne činimo - kaže Dobrović.

Maja Feketić, načelnica Sektora za fondove Europske unije u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), odgovara na upit o Centrima za gospodarenje otpadom (CGO).

- U RH ih je jedanaest, od kojih tri rade, a četvrti Centar kreće s probnim radom uskoro, što je lijepa stvar za Zadarsku županiju. Dalmatinski centri se grade u Splitu, Lećevici, Dubrovniku, gradi se karlovački Centar i četiri centra koja pokrivaju sjeverozapadni dio Hrvatske. Centri imaju svoj izlazni proizvod koji se zove gorivo iz otpada, odnosno SRF, odnosno RDF, ovisno o tome što se proizvodi. Kada se svi centri izgrade, na nekoj godišnjoj razini dobit ćemo negdje oko 400 do 500 tisuća tona goriva iz otpada i tada postavljamo pitanje što s tim - kaže Feketić. 

Osvrnula se na riječi Mirka Budiše, zamjenika direktora FZOEU-a, "zašto bismo plaćali izvoz skupog goriva koje nama može koristiti", cijene takvog goriva iz otpada su negdje oko 200 eura po toni, koje Fond sufinancira dok se ne dođe do nekog konačnog rješenja, jer mi ga još uvijek nemamo.

- Zaista se postavlja pitanje što s tim? Znamo da to može biti nisko, srednje i visoko kvalitetno gorivo. Idemo u tom smjeru da se nešto napravi u RH, gdje su CGO Bikarac, grad Šibenik i cijela županija pokazali inicijativu za izgradnju energane u sklopu CGO Bikarac. Oni su već dvije godine u radu i proizvode svoje gorivo iz otpada. Jednostavno se treba pokrenuti - naglašava Feketić. 

Centri za gospodarenje otpadom (CGO) i energane nisu ista stvar, ali mogu biti povezani u okviru šire strategije gospodarenja otpadom. CGO su obično objekti koji se bave prikupljanjem, sortiranjem, recikliranjem i odlaganjem otpada, dok su energane postrojenja koja koriste otpad kao izvor energije.

Aleksander Mirt odgovara na upit o dva problematična aspekta - plinovi koji nastaju termičkom obradom otpada i otpad koji ostaje nakon te obrade u energani Celje:

- Kao što je moj kolega Alexander Kirchner iz Beča istaknuo, veći dio našeg postrojenja čine linije za pročišćavanje. Mislim da se u tome krije najveća vrijednost - sve se detaljno pročišćava. Trebamo biti svjesni stvarnosti: daljinsko grijanje koje mi osiguravamo drugima zamjenjuje način grijanja individualnih korisnika koji uopće nisu pod našom kontrolom. U ovakvoj energetskoj krizi, ljudi pale različite materijale, a to često prolazi neprimijećeno, bez ikakve kontrole - kaže Mirt.

Ističe da njihova energana predstavlja centraliziranu, nadziranu i veoma kontroliranu proizvodnju topline. Također, pridržavaju se europskih direktiva i znaju koje emisije možemo dopustiti, pri čemu se nalaze ispod dopuštenih granica.

- Ne vidim problem u tom pogledu. Ne želim ulaziti u polemiku koja bi mogla proizaći iz ovih rasprava. Imali smo problem i uspješno smo ga riješili. Generirali smo otpad iz cijele Savinjske regije, obradili ga mehaničko-biološki, a ono što je na kraju ostalo, umjesto da ga odložimo na odlagalište, spaljujemo i koristimo energiju. Sve faze hijerarhije otpada trebaju biti poštovane, ali nakon toga, ono što ostane može se samo odložiti ili termički obraditi. Treća mogućnost je izvoz u zemlje koje koriste otpad za energane. No napravili smo dobar proračun i vrlo smo zadovoljni. Stoga se ne bih upuštao u tuđe polemike. Sve postavljene ciljeve uspješno smo ostvarili. Energetsko postrojenje Celje predstavlja primjer dobre prakse - odgovara Mirt.

- Ciljevi su bili jasni: smanjiti odlaganje otpada, reciklirati sve što je moguće, a ono što ostane termički obraditi - zaključuje moderator Tin Bašić.

- Koliko karika u lancu nedostaje u našem gospodarenju otpadom - sljedeće je pitanje moderatora koje je postavljeno Viktoru Simončiču.

- Postupanje s otpadom jedna je slika koja se sastoji od djelića, poput puzzli, koje vi morate lijepo složiti da biste dobili sliku bez vidljivih nedostataka. Ako to postignemo, imamo sustav. Međutim, mislim da nemamo sustav u pravom smislu, barem ne onaj koji nam je primjeren. Potpisali smo 2013. godine Direktivu iz EU, a da nismo prvo kritički razmotrili njezine implikacije - kaže Simončič.

Najbolji primjer za to su, kaže, Finska i Švedska, koje su zaključile kako ne mogu odvojiti 55-65 posto otpada na izvoru te su se odlučile za energetsku obradu 61 posto otpada.

- Nasuprot tome, mi smo se odlučili za recikliranje i što više različitih kanti, koje su svugdje jednako distribuirane. Međutim, situacija nije ista u Zagrebu kao na Šolti, niti je jednako odvajanje otpada u različitim dijelovima Hrvatske. Stvarnost uvijek treba prilagoditi potrebama, kulturi i građanima. Bez toga, hijerarhija gospodarenja otpadom nema koristi - smatra Simončič. 

Napominje da mi vjerujemo kako će se čisti otpad odvajati na samom izvoru. Iskoristio je primjer Njemačke, gdje vrećica za ambalažni otpad sadrži manje od 50 posto takvog otpada.

- Drugim riječima, u funkcioniranju sustava gospodarenja otpadom treba voditi računa o kulturi građana. Još nismo uspostavili sustav. No, još uvijek ima vremena - trebamo pregledati što si u ovom trenutku možemo priuštiti, a što ne, i promijeniti strategiju, iznoseći je pred EU. Čak i kada je riječ o plastici, nekih 50-60 posto nije uporabljivo ili je materijalno neisplativo za iskorištavanje. Ne vidim razloga protiv korištenja energana koje stvaraju gorivo iz otpada, no energana je na vrhu piramide. Prije toga, trebamo iskoristiti sve ono što je jeftinije za korištenje. Primjer koji često navodim jest o sakupljenom papiru s Komiže koji se treba voziti u Belišće na preradu. Napravite ekonomski proračun, uzimajući u obzir sve čimbenike, i shvatit ćete da vam se to ne isplati ni na koji način, da je to energetski i financijski gubitak - napominje Simončič. 

Profesor Slaven Dobrović osvrnuo se na izlaganje Viktora Simončića o ekološkoj i troškovnoj prihvatljivosti.

- Prije svega osvrnuo bih se na struku i stručnjake. Bez ikakve dvojbe su potrebni, bez njih nema rada, ali kada je riječ o konceptu, tu ne može i ne smije dominirati usko određena perspektiva jednog stručnjaka, jer oni nemaju širi pogled na koncept. Potrebno je raditi ekonomske proračune, uzeti u obzir javni interes i još dosta toga. Primjer Komiže i odvoza prikupljenog papira u Belišće, nakon pomno izračunatih utrošaka energije, dobivamo sljedeći proračun: po toni papira s Komiže utroši se 160 „Mđ/t“ za transport u Belišće, gdje se reciklira. Zašto smo to napravili? Zato što pri reciklaži tog papira ostvaruju se uštede koje se kreću od 8 do 15 tisuća „Mđ/t“, ovisno o vrsti papira i kartona - ističe Dobrović.

Drugim riječima, naglašava Dobrović, ismijavanje ovog transporta ne stoji, a podaci i proračuni dostupni su onima koje zanima.

- Vraćam se na glavnu stvar: papir, plastika i ostali reciklabilni materijali koji ne sagorijevaju, najvrjedniji su u recikliranju. U tom dijelu postoji superiornost koja je tehnička, ekonomska i ekološka. Govorim o tehničkim rješenjima, kao što smo radili na Krku. Nismo išli odvojeno prikupljati bez sortirnice i kompostiranja, niti bez "reciklažnih dvorišta", kako bi odvojeno prikupljeni otpad odmah imao kamo otići. Naravno da država sada rješava problem odvojeno prikupljene plastike, i to treba riješiti, poticati gospodarstvenike koji će je preuzimati i "plastičare" koji će educirati o radu s plastikom i načinu prikupljanja, sve s ciljem povećanja stope recikliranja. Materijalizirajmo to kružno gospodarstvo s plastikom - ističe Dobrović. Kaže da s papirom nije problem, kao ni s metalima i staklom.

- Mi stvari trebamo uspoređivati i na temelju toga donositi strateške odluke o tome kako izgraditi sustav. Ponavljam tvrdnju da je hrvatski sustav narušen od samog početka 2005. godine, kada je odlučeno da se 95 posto otpada prikuplja zajedno i prerađuje kao otpad, što je potpuno pogrešno. Također tvrdim da 50 posto recikliranja nije neka utopijska vrijednost. Uvjeren sam da će Finci i Šveđani doći do trenutka preobrazbe u strategiji. Mi ovdje govorimo o malom, ali vrlo složenom segmentu, koji se tiče građana, komunalnog sektora, gradova i općina - ističe Dobrović.

Ističe da je povrh svega toga i država koja treba pomoći u financiranju i zatvaranju kruga.

- Mi smo u tome slabi, neučinkoviti, projektirano nefunkcionalni, jer izgrađene sortirnice još od 2016./17. godine ne rade. One su osnova. Biološki otpad ide van, nema što raditi u spalionicama. S nekulturom se nosimo putem edukacije, potičemo ih na bolje - kaže Dobrović.

- Na koji način Fond može i hoće financirati bilo što što se tiče gospodarenja otpadom u RH? - upitao je moderator Maju Feketić.

- Vrlo široko pitanje. Radimo na svim javnim pozivima koji se tiču gospodarenja otpadom. EU i dalje daje sredstva za izgradnju kompostana, sortirnica i reciklažnih dvorišta. Što se tiče energana, EU još uvijek daje sredstva za izgradnju cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Mi kasnimo s izgradnjom takvih postrojenja, ali u svakom slučaju postoji opcija do 2030. godine Fonda za modernizaciju i inovaciju na koja će se Centar Bikarac oslanjati, kao i svi fondovi koji dolaze - kaže Feketić. 

ZAKLJUČAK

Energane su krajnja točka kružnog gospodarenja otpadom ili vrh piramide. U hijerarhiji gospodarenja otpadom potrebno je uspostaviti stabilan sustav funkcioniranja. Svaka karika u tom lancu je jednako važna. Kao što je već rečeno, „najbolji otpad je onaj koji se ne proizvodi“. Nakon njega slijedi otpad koji se proizvodi i koji se većim dijelom može reciklirati. Taj dio zahtjeva ozbiljan i stabilan sustav prikupljanja, sortiranja i obrade.

Na kraju te piramide nalazi se energana, koja modernom tehnologijom s 2, 3 pročišćavača u postrojenju, stvara neki oblik energije iz nereciklabilnog otpada. Prošla su vremena klasičnih spalionica kao velikih zagađivača, danas se modernom tehnologijom i brigom o održivom okolišu termička obrada otpada strogo kontrolira.

Treća mogućnost rješavanja nereciklabilnog otpada je izvoz u druge zemlje koje će ga koristiti kao gorivo nastalo iz otpada u svojim energanama. Ovu opciju plaćamo po toni od 180 do 300 eura. Energana donosi višestruku korist, stoga je ona prilika za dobro postavljen funkcionalni sustav. Transparentnost i otvorena komunikacija ključni su u stvaranju povjerenja i prihvaćanja javnosti u procesima gospodarenja otpadom. Edukacija građana i svijest o važnosti smanjenja otpada te pravilnog gospodarenja otpadom ključni su za uspješno upravljanje otpadom. Građani su partneri u tom procesu.

Na panelu „Energana - prilika ili prijetnja?“ na konferenciji "OTPAD 360° - jučer smeće, danas problem, sutra sirovina" sudjelovali su:

  • Aleksander Mirt, direktor Energetike Celje
  • Maja Feketić, načelnica Sektora za fondove EU (FZOEU)
  • Karel Lipič, predsjednik Zveze ekoloških gibanj Slovenije – ZEG
  • Viktor Simončič, nezavisni savjetnik za okoliš u Grevicon Consulting
  • Slaven Dobrović, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
    • Moderator: Tin Bašić, suvlasnik, ZGRADOnačelnik.hr

Ako vas zanima tema oko komunalnog otpada, odvajanja, odvoza i zbrinjavanje otpada, recikliranja, cijena i informacija povezanih s komunalnim poduzećima pratite #otpad.

OTPAD 360°

ZGRADOnačelnik.hr od siječnja 2022. provodi projekt Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno! kojim se želi pomoći svim dionicima sa savjetima, iskustvima i informacijama oko energetske obnove zgrada (privatnih, poslovnih i javnih) i obiteljskih kuća te primjene obnovljivih izvora energije. O toj gorućoj temi gotovo svakodnevno objavljujemo tekstove, organiziramo radne skupine i konferencije te sudjelujemo na raznim edukacijama i radionicama. Malim koracima grabimo naprijed, polako ali sigurno, ka energetski održivijim zgradama. Pročitajte više o projektu i ne zaboravite pratiti rubriku Osunčajmo Hrvatsku.

Projekt OSUNČAJMO HRVATSKU i energetski obnovimo - ZAJEDNO! podržavaju:

 

POD POKROVITELJSTVOM

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvojaMinistarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

PARTNERI PROJEKTA

APN – Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama.DOOR - Društvo za oblikovanje održivog razvojaEnergetski institut Hrvoje PožarEko KvarnerPredstavništvo Europske komisije u HrvatskojGrad BjelovarGrad KarlovacGrad PazinGrad RijekaGrad SisakGrad Slavonski brodGrad ZadarHrvatska energetska tranzicijaHrvatska udruga za dizala (HUDIZ)HUPFAS_Hrvatska udruga proizvođača toplinsko-fasadnih sustavaHrvatska udruga stanara i suvlasnika zgrada (HUSiSZ)Hrvatski savjet za zelenu gradnjuHrvatska stručna udruga za sunčevu energiju (HSUSE)Hrvatska zajednica županijaInstitut za društvena istraživanja u ZagrebuInovacijsko-poduzetnički centar RijekaKonrad Adenauer Stiftung HrvatskaKLIK- Križevački Laboratorij Inovacija za KlimuUdruga ODRAZ – Održivi razvoj zajednicePOKRET OTOKARegionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA)SIMORA - Razvojna agencija Sisačko-moslavačke županijeUdruga gradovaUdruga suvlasnika - stanara Grada Karlovca (USSGK)Udruga_upraviteljZelena akcijaZelena energetska zadruga

Projekt je dobio i pismo podrške Ureda predsjednika Republike Hrvatske.


MEDIJI

Bauštela.hrEnergetika marketingegradnja.hrForum.hrgradimozadar.hrmonitor.hrMotus Media grupaPametni gradoviposlovni.fmPress ClippingProfitiraj.hrSavjeti.hrTočka na iZagrebonline.hr

Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno!

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.