smeće
Izvor: Freepik
OTPAD 360°

OTPAD - Hrvatima su potrebne komunalne batine

Na stranu sve dvojbe, „nije bitno koje je boje mačka, bitno je da miševe lovi“, to je nešto što uvijek zaboravljamo. Imamo hijerarhiju otpada koja nam je svima dobro znana, imamo maketu kružnog gospodarstva i imamo želje, želimo biti kao Danska. Imamo i mogućnosti, ali imamo i ekonomsku stvarnost. Ono što nije ekonomski održivo, nažalost, neće ni biti održivo. Načelo „onečišćivač plaća“ ima i svoju suprotnost – „ubacit ću svoje smeće bilo kamo jer je to besplatno“ - riječi su Sonje Polonijo, stalne stručne suradnice Udruge gradova i Eko-Murvice koja je dala svoj vrlo slikovit zaključak na konferenciji OTPAD 360° - jučer smeće, danas problem, sutra sirovina.

Plan gospodarenja otpadom RH 2023.-2028. 

Plan gospodarenja otpadom (PGO) svašta je rekao (pogledajte grafikon u prezentaciji na str. 5) - u 2021. godini ukupan komunalni otpad iznosio je 1,77 mil. tona, od čega je odvojeno sakupljeno 761.683 tona, a putem javne usluge 300.079 tona.

PREUZMITE PREZENTACIJU
SONJE POLONIJO

Ukratko:

  • Da, država je na 43 posto sakupljenog komunalnog otpada, ali javna usluga, odnosno lokalna komunalna služba, kamo i ja spadam, je na 23 posto.
    • Procjena za količine sakupljenog komunalnog otpada u 2028. je 2 mil. t, a za 2035. 2,55 mil. t.
  • Broj stanovnika u RH pada, broj turista i standard rastu, a raste i količina komunalnog otpada.
    • Potrebna su značajna ulaganja u informativno-obrazovne aktivnosti, reciklažna dvorišta, nabavu opreme, sustav za obradu komunalnog otpada...
  • Edukacija je najviše spominjana riječ.
    • Spominjemo je već 20 godina, oni koji su bili bebe ili vrtićkog uzrasta danas su odrasli ljudi, a po rezultatima ne bi se baš reklo da ih se edukacija dotakla i da su nešto naučili. Što gradovi i općine od edukativnih aktivnosti trebaju napraviti po planu? Jednu tribinu godišnje, na koju dođe pet ljudi, koji su ionako ekološki osviješteni. Uz to ide i jedan tiskani materijal. Je li to dovoljno? Naravno da nije.
  • Reciklažna dvorišta
    • I u samom planu sramežljivo se priznaje kako nisu donijela rezultat koji se od njih očekivao.

Struktura odvojeno sakupljenog komunalnog otpada:

  • Do komunalaca - metal ne dolazi.
  • Papir i karton (prije smo sakupljali papir po školama, čini mi se više nego danas).
  • Glomazni otpad, naročito u turističkim krajevima, ponekad imate dojam da svaki apartman jednom u dvije godine mijenja kompletan namještaj. Nije kvalitetan pa se mora mijenjati. Trebaju li uvoznici i proizvođači dio takve obrade sufinancirati? Treba se razgovarati o proširenoj odgovornosti proizvođača.
  • Miješani komunalni otpad (MKO) čini 57 posto ukupne količine komunalnog otpada u 2021. godini.

Isključuju li se međusobno materijalna i energetska oporaba ili su komplementarne?

Imamo umjetnu dvojbu u vezi toga:

  • Održive infrastrukture imamo toliko koliko je imamo, a ono što se ne može materijalno oporabiti, bolje je energetski oporabiti nego da završi na nekom odlagalištu i uzme još kapaciteta.

CGO u PGO RH

Kakvi trebaju biti budući Centri za gospodarenje otpadom (CGO)? Ne više kao naši prvi "mačići" Marišćina i Kaštijun, nego moraju primati: glomazni otpad, odvojeno prikupljeni otpad, biootpad, građevni otpad… (pogledajte u prezentaciji grafikon na str. 6). Uključena je mehaničko-biološka obrada otpada i trajno zbrinjavanje gorivih frakcija iz CGO-a i mulja od pročistača. Mulj se energetski oporablja u sklopu CGO-a ili u zasebnim objektima. Novi CGO se trebaju projektirati, stari prilagoditi (centralizirani sustav).

PREUZMITE PREZENTACIJU
SONJE POLONIJO

Tamo gdje će se graditi CGO, treba ga drugačije projektirati. Zanima me, bi li se stanovnicima Viškova moglo objasniti da im na Marišćinu dolazi još i energana? Imamo i jednu sramežljivo spomenutu rečenicu u planu - nakon 2028. ograničenje zabrane isporuke miješanog komunalnog otpada radi energetske oporabe. Tumačenje iz perspektive građana prepuštam vama.

Iz perspektive građana - potrošača…

Što ljudi misle, vidimo u raznim komentarima po portalima: „Sram vas bilo, govorili ste mi da radim vaš posao i odvajam smeće pa će mi biti jeftinije, a računi su sve veći i veći.“ Ovo je priča koja traje više od deset godina jer jednostavno nitko ljudima nije rekao da je najjeftinije bilo sakupiti sve u jedan kamion i usuti ga u rupu u zemlji. Čim postoji nekakva manipulacija, obrada, to košta.

Činjenice vezane za edukaciju građana - potrošača:

  • Ljudi su jako dobro shvatili da najveći popust ima onaj koji baci smeće kako ne treba i nitko ga ne uhvati. 
    • Tom popustu se nikakvo načelo „onečišćivač plaća“ ne može suprotstaviti.
  • Čuvanje planete Zemlje za mnoge je doista previše apstraktno.
    • Često se argumentira izjavom: „Joj, pa mi smo mali. Ima puno većih zemalja, Kina, Amerika, oni trebaju o tome voditi računa.“
  • Nedostaje interes za problematiku.
    • Otpad je problem samo dok se nalazi u „mome“ stanu, čim prijeđe ulazna vrata nije više moj problem i neka se njime bavi netko drugi. Naglašavam da se na edukacije odazivaju samo osviješteni pojedinci.

Činjenice vezane uz odvajanje otpada građana - potrošača:

Ove činjenice kolege komunalci jako dobro znaju, ako imate zajedničke kante, bez obzira kojeg su tipa, u njima se nalazi 2/3 onoga što tamo ne bi trebalo biti. Recimo, ako se radi o spremniku za papir, čiji je odvoz za stanovnike besplatan, onda će se unutar spremnika naći 2/3 miješanog komunalnog otpada. Tako oni prolaze besplatno i onečišćavaju reciklabilni materijal. Koristite li individualizirane kante, onda je u njima 1/3 miješanog komunalnog otpada, a zna se naći i više.

Dakle, do 60 posto otpada u zajedničkom spremniku pogrešno je odloženo. Do 30 posto otpada u vlastitom spremniku pogrešno je odloženo.

Stavimo stvari u perspektivu:

Sama edukacija nije dovoljna. Educiramo o odvajanju otpada već 20 godina, još od Zakona iz 2004. godine. Kako možemo brzo motivirati odrasle korisnike usluge? Putem komunalne batine. Ono što nama nedostaje je odgovarajući omjer „mrkve i batine“ koji bi na sve nas imao učinka. To znači i veće ovlasti komunalnih redara. Treba li nama dokazni postupak, kao da je riječ o teškom ubojstvu, da bismo dokazali tko je bacio tri vreće na neodgovarajuće mjesto? A sudac će još to nazvati minornim stvarima. Mora postojati neki omjer poticaja i kazne. I moramo omogućiti gradovima i općinama kažnjavanje onečišćivača, jer nije kriv gradonačelnik Zagreba, Splita, bilo koje općine, što nije uzeo metlu i pomeo smeće. Odgovoran je onaj tko ga je napravio, tko je to onečistio i treba ga kazniti.

Iz perspektive davatelja javne usluge

Iz perspektive komunalaca, praktičara, onih koji su na dnu prehrambenog lanca, situacija je primjerice sljedeća: U Primorsko-goranskoj županiji miješani komunalni otpad, odnosno Marišćina, košta nas 115 eura po toni. U Splitsko-dalmatinskoj županiji na odlagalištu Karepovac uzima se 60 eura po toni. Da bi netko uzeo nesortiranu tonu plastike, morali bismo platiti 200-300 eura, a sve više komunalaca dobiva slične dopise kako su skladišta tvrde plastike u Europi puna i kako se više time ne bave. Tekstil skupljamo besplatno i plaćamo 100-150 eura po toni za preuzimanje, te zaista Humana Nova napravi odličnu stvar i sortira ga na dio za trgovine rabljenom odjećom i dio za obradu u Regeneraciji Zabok. Za PET ambalažu možemo dobiti 80 eura, za papir 50-90, a za limenke 90 eura. Što je problem?

  • Navike potrošača kod primarne selekcije su problem i to smo čuli već mnogo puta. Onečišćenje na izvoru.
  • Lokalna infrastruktura.
  • Ugljični otisak transporta (ali da se razumijemo, transport ne plaćamo u kilodžulima, plaćamo ga u eurima). Cijena i logistika transporta. Koliko trajekata plovi, recimo, između Visa i Splita u zimskim mjesecima? Ili koliko bi trebalo platiti od Dubrovnika do Belišća? Ljepota je uvijek u oku promatrača.
  • Lokalno dostupne količine otpada. Četiri velika grada imaju skoro polovicu otpada u Hrvatskoj, dok su sve druge općine puno manje i specifične. Recimo, preko zime se na obali stanovništvo odmara, dok ljeti radi po cijele dane, a količine otpada penju se u nebo. Tada nastaje problem prilagodbe kapaciteta. Kapaciteti trebaju biti ciljani na najveće opterećenje, sam vrh ljeta, i to automatski poskupljuje uslugu. Gorski Kotar, jedna do dvije kuće, pa deset kilometara prirode do sljedeće kuće; kamion napravi 100 km da bi se napunio. To je također veliki trošak. Sustav naprosto ne može biti jednak za sve. Kada sav taj odvojeno prikupljeni otpad, u konačnici, stavimo na hrpu, koliko oporabitelja imamo fizički? Mogu se prebrojati na prste jedne ruke.

Iz perspektive jedinica lokalne samouprave

Iz perspektive gradova i općina - nered. Slike s kontinenta i primorja - pogledajte grafikon u prezentaciji na str. 9. Kanta čije se pražnjenje plaća je prazna, a pored nje je divlji deponij. Ovo je svakodnevna situacija u turističkom mjestu. U kanti za plastiku svega osim plastike. U priobalju, ili recimo Crikvenici gdje živim, korisnici iz Osijeka i Zagreba su toliko emotivno vezani za svoje besplatne vrećice za plastiku i biootpad da nije rijetkost, u ljetnoj sezoni, naći te vrećice pune miješanog komunalnog otpada. Komunalno redarstvo ima vrlo ograničene ovlasti i to je priča o dokaznim materijalima; treba biti nedvojbeno da je baš ta osoba to bacila. Općine plaćaju poticajnu naknadu i imaju obvezu platiti jednu tribinu i jedan tiskani materijal za građane godišnje. S time se nećemo usrećiti.

PREUZMITE PREZENTACIJU
SONJE POLONIJO

Kada se govori o omjeru gradova i općina koji (ne)skupljaju biootpad, opet se vraćamo na one kilodžule i eure. To znači (pogledajte grafikon u prezentaciji na str. 10):

  • na obali postoji jedna jedina kompostana - komunalno poduzeće Ponikve s otoka Krka.
  • Sva bioplinska postrojenja iz PGO nalaze se u gornjem dijelu Hrvatske.
    • Koju opciju imaju recimo Dalmatinci? Trebaju potrošiti jako puno kilodžula da bi to prevezli gore, a gore ima toliko kapaciteta da jedni drugima skidaju cijenu. Neko vrijeme to se može isplatiti, ali dok nemamo mrežu postrojenja i na obali, nećemo se dugoročno usrećiti. Hoće li to biti digestori, anaerobni fermentatori, kompostane, odlučuje specifičnost terena, ali je potrebno imati mrežu postrojenja za biootpad. Na obali imamo i dodatni problem - cijene zemljišta su jako visoke i radije se grade apartmani nego kompostane, jer kompostane ne mogu donijeti zaradu koliku mogu apartmani.

Plastika

Strategija pametne specijalizacije je prošlo vrijeme, na str. 61. PGO-a naletjela sam na razvoj kompozita drva i plastike pogodnih za injekcijsko prešanje i kalupiranje. Pokušala sam pronaći neku dodatnu informaciju pa mi se čini da to sa strane 61. nikada nije izašlo. Imamo otpadno drvo, otpadni polietilen, polipropilen, polistiren, polivinil klorid, imamo i problema s preuzimanjem plastike jer je nitko neće više po 200 eura, sada traže 300. Jesmo li što napravili vezano uz ovu temu? Koliko znam - nismo. Razgovarala sam s jednim pametnim gospodinom koji kaže: “Mi sada idemo u potpunu obnovu željezničke mreže pa zašto pragove ne radimo od tog materijala?” Zašto? Zato što je to trebalo početi istraživati mnogo prije, a sada bismo trebali uzeti tuđu tehnologiju. No i to bi bilo dobro.

Kao zaključak - što nam je činiti

  1. Edukacija korisnika usluge + razvoj „komunalne batine“ da se educiraju i nezainteresirani.
  2. Razvoj lokalnih sustava odvojenog sakupljanja otpada primjerenih lokalnim prilikama.
  3. Gradnja infrastrukture gospodarenja otpadom na lokalnoj i regionalnoj razini.
  4. Razvoj mreže oporabitelja - supstitucija skupog „izvoza“.
  5. Propisi usmjereni rješavanju konkretnih problema - međuresorna suradnja između ministarstava, javnih službi i građana, dakle sa svim sudionicima.

To se treba raditi istovremeno, dobrom komunikacijom i suradnjom svih dionika sustava.

Sve teme o komunalnom otpadu, odvajanju, odvozu i zbrinjavanju otpada, recikliranju i cijenama pratite na #otpad.

OTPAD 360°

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.