Trebamo uvesti treću, najskuplju tarifu za struju i subvencije sa solara prebaciti na baterije

FER ima Zavod za visoki napon i energetiku, to je najveći laboratorij na FER-u. Bavi se raznim aspektima energetike, ali prvenstveno elektroenergetikom.

Energetika, naime, osim elektroenergetike, 'pokriva' plin, ugljen i neke druge aspekte, ali s obzirom na to da smo se odlučili da ćemo biti 100 posto zeleni prije ili kasnije, energetika će postati elektroenergetika jer je to jedini način da dekarboniziramo svoj okoliš, tako da ćemo prijeći u potpunosti na električnu energiju koju ćemo, nadamo se, dobivati iz obnovljivih izvora - rekao je profesor Pandžić.

Kako zgrada može 'dodatno zaraditi'

Sve treba 'prijeći na struju' 

To je jedini način da se dekarboniziramo. U principu, to uključuje i vodik. Znamo da je u industriji, pogotovo petrokemijskoj i ostalim kemijskim industrijama, vodik jako važan. Dobivanje vodika na zeleni način, elektrolizom, je način za dekarbonizaciju tog aspekta industrije. Zatim, dekarbonizacija transporta radi se kroz električna vozila teškog transporta, možda kroz vozila kojima je vodik gorivo, ali to su opet električna vozila. Tako da će, u principu, praktički sve ići na struju. Ako se želite grijati ili hladiti, imat ćete u domu dizalice topline, nećete više imati plin. Elektrifikacija svega jedinih način da smanjimo emisije CO2.

Zanimljiv projekt na FER-u, wireless sustav, kućanski aparati

To je u naravi IOT, odnosno internet of things laboratorij gdje imamo tridesetak uređaja koji su priključeni na wi-fi. To su kućanski uređaji kakve bi buduća kućanstva trebala imati, odnosno barem podskup tih uređaja - od hladnjaka, perilica i sušilica rublja, klima uređaja, rasvjete, nape i slično. Svaki od tih uređaja ima svoju aplikaciju, ovisno o proizvođaču. Ako ste dovoljno sretni, imat ćete jednog proizvođača od kojeg ste kupili te uređaje, pa ćete donekle možda moći koordinirano njima upravljati.

Međutim ako imate razne proizvođače, to nije baš tako jednostavno. Postoje neki alati koji to mogu koordinirati, međutim nas ne zanima upravljanje zbog samog upravljanja, to rade neki drugi zavodi na FER-u. Nas zanima koliko se fleksibilnosti iz kućanstva može izvući po pitanju potrošnje električne energije, a da se ne naruši komfor korisnika. To znači da nas zanima za koliko možemo u kilovatima ili vatima smanjiti, recimo, potrošnju klima uređaja bez narušavanja komfora korisnika. Koliko dugo to možemo raditi? I koje upravljačke komande moramo dati, primjerice, klima uređaju jer on, u principu, ne mjeri svoju potrošnju i u svim tim aplikacijama imate zadanu temperaturu, temperaturu okoline, brzinu puhanja, smjer puhanja. No nećete dobiti podatak koliko točno kilovata ili vata troši taj klima uređaj.

Imamo posebne uređaje koje smo instalirali za mjerenje potrošnje svih tih uređaja, pa uspoređujemo koliko i pod kojim se postavkama troši električne energije i koliko možemo smanjiti ili povećati potrošnju ovisno o tome ima li viška ili manjka energije u sustavu. 

Zgrade i kuće postaju dio elektroenergetskog sustava i to u onom dijelu proizvodnje. Za sada imamo više od 8.000 sunčanih elektrana na krovovima, no to je jako malo.

Prije 15 godina su se u Hrvatskoj postavljali solarni paneli samo zbog sustava poticaja i to je nekome bilo drago, nekome nije, naravno. Isplativost te tehnologije danas je vrlo visoka, ali u principu ovisi o cijeni električne energije iz mreža. U Hrvatskoj je cijena električne energije za kućanstva iznimno niska, skoro najniža u Europi. Naravno, kućanstvima to odgovara, svi mi želimo plaćati jeftinije i brašno, i jaja i električnu energiju. Međutim, platit ćemo visoku cijenu električne energije, samo što to nećemo vidjeti na svojim računima. To se najbolje vidi po tome što je Vlada nedavno dokapitalizirala HEP s ukupno 900 milijuna eura. To je sve naš novac. Samo što nismo platili tu električnu energiju kroz račune za električnu energiju, nego je to HEP subvencionirao i sad Vlada mora spašavati HEP da ne bi bio u minusu i kako bi mogao koristiti novac iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. To što nama na računu za električnu energiju piše neki relativno niski broj, to je u biti loše za nas jer to plaćamo na drugi način, a da toga uopće nismo svjesni.

Ako 900 milijuna eura podijelimo s brojem stanovnika, dobit ćemo 225 eura.

Da, tih 225 eura računajte koliko nam je bila skuplja električna energija lani u odnosu na ono što smo platili na računima. Dakle, računi su iznosili 30 ili 40 aura, a trebali su 60, 70, 80 eura. To je vrlo jednostavna računica, to je jasno k'o dan. Upravo zbog toga što je niska cijena električne energije, nije vam isplativa ugradnja solarnih panela. Da je normalna cijena električne energije, više biste štedjeli time što ugrađujete solarne panele. To je i razlog gdje sami sebe kočimo i ubijamo po pitanju ugradnje solarnih panela.

S druge strane, Vlada je odlučila 'skinuti' PDV na ugradnju solarnih panela da bi potakla njihovu ugradnju, umjesto da je samo pustila da cijena električne energije bude normalna. Naravno da postoje kućanstva koja ne mogu plaćati ni ovu nisku cijenu električne energije. Ali njima treba pomoći na drugi način. Europsko vijeće vrlo je jasno reklo da se cijena električne energije na veleprodajnim tržištima ograničava na 180 eura po MW/h. Svi prihodi koje prodavači postignu iznad cijene od 180 eura usmjeravaju se u neku državnu kasu iz koje se taj novac mora usmjeriti potrošačima električne energije. Bilo bi idealno da se taj novac, kao vaučer ili na neki drugi način, dao ljudima koji ne mogu plaćati svoj račun za električnu energiju.

Ovako ispada da HEP, odnosno država, subvencionira cijenu električne energije i za ljude koji zarađuju jako puno. Cijela ta priča je vrlo, vrlo loše zamišljena i još gore provedena.

S obzirom na to da imamo oko 300.000 višestambenih zgrada, gotovo pola milijuna kuća, više od 50.000 komercijalnih zgrada te više od 90.000 javnih zgrada, o kojem potencijalu proizvodnje električne energije možemo govoriti?

To je velik potencijal i trebamo tako gledati. Nažalost, u ovoj državi to nitko tako ne gleda. Pustimo sa strane sve zakone, pravilnike koji postoje, koje nitko više ne može ni nabrojati niti shvatiti, ali vrlo je logično svakome tko se uopće razumije ili čak i ne razumije u elektroenergetiku. Bilo bi puno bolje solarne panele stavljati na krovove zgrada gdje nikome ne smetaju, ne narušavaju nikakav vizualni identitet, nego na polja, livade. Sada imate situaciju gdje netko ima relativno veliki krov, ali on namjerno ne popunjava cijeli krov sa solarnim panelima, nego samo dio tog krova kako ne bi slučajno tijekom godine proizveo ni 1 kWh više nego što je potrošio da ne bi upao u kategoriju u kojoj mu to postaje još manje isplativo.

Druga stvar vezana za solare jest ta da se moraju instalirati na punoj površini krova, dakle, maksimalno koliko ih stane. Naravno da se mora znati kad neko 'gura' električnu energiju u mrežu tko je preuzimatelj te električne energije. I trebalo bi biti posve normalno da, primjerice, moj bratić u Splitu, koji ima veliki krov i puno sunčanih sati napravi solarnu elektranu maksimalnu moguću i da ja s njim imam ugovor za preuzimanje njegovih viškova jer ja sam u Zagrebu, živim u višestambenoj zgradi, pa očito nemam mogućnost instalacije solarnih panela. Naravno, moram plaćati mrežarinu i operatoru distribucijskog i prijenosnog sustava jer je električna energija mog bratića prolazila kroz neke vodove. Ali to u Hrvatskoj apsolutno nije omogućeno. To je još jedan korak koji Zakon o tržištu električne energije uopće nije uzeo u obzir, a trebao je, a tek je donesen prije dvije tri godine.

Može li uopće naš elektroenergetski sustav i u kojoj mjeri prihvatiti električnu energiju proizvedenu iz OIE? 

Neki dijelovi distribucijskih mreža u Hrvatskoj su spremni za prihvaćanje električne energije iz OIE, neki nisu.

Imamo li neki primjer? Možda možemo reći da je mreža u Slavoniji spremnija nego mreža u Dalmaciji?

U načelu, da. To značajno ovisi i o turističkoj sezoni. Recimo, potrošnja električne energije na otoku Lošinju je šest puta veća ljeti nego zimi. I što se onda događa? Postoji nešto što se zove napon mreže, kod nas je napon oko 230 volti i on se kreće između 215 i 240 volti, ovisno o tome koliko ste udaljeni od trafostanice. Kada instalirate bilo što što proizvodi električnu energiju, praktički dižete napon, a kada trošite električnu energiju, spuštate napon, lokalni napon. To znači da su velike fluktuacije napona. Do sada ste imali praktički samo potrošnju po kućanstvima i mreža je bila tako projektirana da i za najveću potrošnju taj napon bude dovoljno visok i unutar zadanih granica.

Međutim, može se dogoditi, ako svi koji imaju solarne elektrane i njihova potrošnja je minimalna, da oni praktički svi zajedno proizvode električnu energiju u nekom satu tijekom dana. Tada su naponi jako visoki. I tada svakako postoji vrlo veliko 'plesanje' napona i to jest tehnički problem koji se javlja u značajnom dijelu distribucijskih mreža. Naravno, kao i za sve, uvijek postoji rješenje, i to nekoliko njih.

Jedno je uvjetno priključenje. To znači da se smanjuje vaša proizvodnja kada su naponi vrlo visoki. Drugo je rješenje da se uvede treća tarifa. Imamo noćnu i dnevnu tarifu. Tijekom dana je struja praktički dvostruko skuplja nego po noći. Ideja je da se uvede treća tarifa koja počinje negdje oko 17 sati i završava oko 20 ili 21 sat. Ta treća tarifa bila bi najskuplja. Što bismo time dobili?

Naime, problem je sljedeći. Na svom krovu između 11 i 14 sati proizvodite najviše električne energije kada nema nikoga kod kuće i tada jako dižete napone lokalnoj distribucijskoj mreži. Onda oko 19 sati kada sunca nema toliko (zimi uopće), svi su doma, peku kolače, suše kosu i troše jako puno električne energije.

U principu, kada bismo u tim kasnim satima podigli cijenu električne energije, jer znamo da u tim satima nemamo proizvodnju iz solara, a imamo vrlo visoku potrošnju, time bismo potaknuli investicije u baterijske spremnike energije. Ideja je da kada netko ugradi solarne panele, ugradi i bateriju, da proizvedenu električnu energiju iz solara pohranjuje u svoju bateriju i ne diže napon tijekom dana, a navečer troši većinom energiju iz te baterije, jer to je energija koju je on prethodno proizveo.

Naravno, baterije nisu toliko ekonomski opravdane, pogotovo za te male instalacije same po sebi. Međutim, nije to toliko daleko. Tako da, ako bi se išta trebalo poticati to su baterije, a solari se sigurno ne bi trebali poticati jer bi sami po sebi trebali biti ekonomski isplativi. Time bi se, s jedne strane, omogućila stabilizacija mreže, a s druge strane ti potrošači bi trošili svoju energiju jer danas oni koriste mrežu kao bateriju - tamo guraju viškove, a uzimaju manjkove. Na ovaj način bi imali manju interakciju s mrežom i to bi operatorima distribucijskog sustava bilo značajno bolja opcija. Međutim, opet se toga nitko nije sjetio.

Sadržaj ove emisije pripremljen je u suradnji sa Zakladom Konrad Adenauer.

Poslušajte sve dosadašnje emisije ZGRADOnačelnik na PoslovniFM-u.

Ako vas zanima energetska obnova ili pak implementacija obnovljivih izvora energije, pratite #energetska obnova i #obnovljivi izvori energije.

Projekt OSUNČAJMO HRVATSKU i energetski obnovimo - ZAJEDNO! podržavaju:

POD POKROVITELJSTVOM

PARTNERI PROJEKTA

Projekt je dobio i pismo podrške Ureda predsjednika Republike Hrvatske.

MEDIJI

ZGRADOnačelnik.hr u siječnju 2022. pokrenuo je projekt Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno! kroz koji zajedno s partnerima želimo pomoći svim dionicima sa savjetima, iskustvima i informacijama oko energetske obnove zgrada (privatnih, poslovnih i javnih) i kuća te primjene obnovljivih izvora energije. Ipak, Europska unija postavila je iznimno visoke ciljeve koje zajedno moramo ostvariti kako bismo jednog dana živjeli i boravili u ljepšim i energetski učinkovitijim zgradama, gradovima. Pročitajte više o projektu i ne zaboravite pratiti rubriku Osunčajmo Hrvatsku.

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.