pitanje
Izvor: KoolShooters / Pexels
IZMJENE ZAKONA O OBNOVI

Zakon o obnovi je potpuno neefikasan, nomotetički nekorektan, logički nesuvisao i nepovezan!

Izmjene i dopune Zakona o obnovi nakon potresa uzrokovao je priličnu buru u javnosti s obzirom na to da mnogi nisu zadovoljni s načinom i brzinom obnove. Zbog toga se krenulo u izmjene Zakona i počeo je postupak e-savjetovanja. Brojne institucije i osobe već su komentirale prijedlog izmjena Zakona, što možete vidjeti OVDJE. No, jedan komentar 'zapeo je za oko'. Komentar je napisala arhitektica Martina Petrinjak, kojeg prenosimo u cijelosti. 

I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA je potpuno sporna nomotetički i po pravnim načelima zbog toga što je Zakon opći akt i kao takav ne može biti namijenjen jednoj posebnoj situaciji, nego mora vrijediti za sve slične situacije bez vremenskog, prostornog i drugog ograničenja. Nomotetički je nedopustivo donošenje dokumenta koji se naziva Zakon, a strukturno to nije. Nedopustivo je i zvati nomotetiku (nomos pravilo, thetein – tvoriti) nomotehnikom, a nepojmljivo je da se to ne uči na pravnom fakultetu.

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA preambula je tekst koji definira krajnju namjeru Zakona i ni na koji način ne treba biti kontaminirana lirskim crticama iz života i rada Ministarstva i epskim opisima stradanja, pogotovo ne na štetu upravo temeljnoj svrsi preambule koja je korektiv eventualnim logičkim greškama u tekstu Zakona. Ne samo da je apsurdno navođenje koji je ministar što predložio i što je na to odgovorio koji državni tajnik te opis povijesti otužnog i lošeg snalaženja administracije u nečem tako banalnom kao što je prirodna katastrofa koja je bila predvidiva te nabrajanje broja zahtjeva i busanje u prsa navodnom aktivnom obradom zahtjeva premda je svima jasno da to nije slučaj. Čak i da je, takvoj zadaćnici nije mjesto u zakonskom tekstu.

Tijekom zaprimanja zahtjeva uočeno je da predmetni zahtjevi nisu mogli sadržavati sve potrebne podatke zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa, što u postupku donošenja akata zahtijeva dodatno utvrđivanje relevantnih činjenica koje značajno utječu na duljinu trajanja postupanja po tim zahtjevima. Pored navedenih nesređenih imovinsko-pravnih odnosa uočene su i druge poteškoće u obradi zahtjeva, a to su:

  • pitanja legalnosti zgrada koje su oštećene te
  • pitanje prebivališta što također zahtjeva dodatno utvrđivanje te samim time utječe na brzinu donošenja odluka

Međutim, u provedbi se pokazuju značajni nedostaci u pribavljenim podacima kao što su nesređeni registri (zemljišno knjižni, matica rođenih, matica vjenčanih), neujednačeni podaci, nepotpuni podaci i slično. Prema načelima vladavine zakona gore navedeni dio teksta je zaprepašćujuć. Naime, ovo je jedinstven slučaj da jedno Ministarstvo neke Vlade inkriminira cijelu Vladu. Sve navedeno je u domeni i jurisdikciji Vlade RH i nedvosmisleno se navodi da nije obavila protuuslugu za uplatu poreza, da je prekršila svoje obaveze i temeljem navedenog, a posebno u svjetlu činjenice da je upravo za sređivanje zemljišnih knjiga i matica dobila novac iz pretpristupnih fondova (vlada iste stranke) traži momentalnu reakciju OLAF-a i DORH-a na ovaj tekst iz Zakona. Nadalje, vladavina zakona nalaže i ustanovljivanje individualne odgovornosti dužnosnika pa je ovo poziv i na istragu u tom smjeru, ako je podatak istinit.

Međutim, niti istinitom podatku takve prirode ne može biti mjesta u zakonskom tekstu. Zakon je po sebi normativni tekst, njime se postavlja norma ponašanja, a ne elaboriraju se tužne pripovjetke iz života postkolonijalnih sustava.

Zbog gore spomenutih poteškoća, a koje su izravno posljedica zakonskog okvira postojećeg Zakona koji uvjetuje donošenje odluke utvrđivanjem brojnih činjenica koje u mnogim slučajevima nije moguće utvrditi bez provedbe dugotrajnih ispitnih postupaka, postoji nepremostiv problem koji se očituje u nemogućnost bržeg postupanja, odnosno donošenja odluka čime je i zaustavljen proces obnove.

Ova konstatacija (kojoj, ponovo, nije mjesto u Zakonu) bila bi izraziti znak neinteligencije i u proznom tekstu, uzmemo li u obzir da su taj prvi zakon i ove dopune pisali isti ljudi u istom Ministarstvu.

Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Predmetnim Zakonom trebaju se urediti sljedeća pitanja:

  • oslobađanje građana obveze sufinanciranja troškova konstrukcijske obnove
  • uvode se europski pragovi za javnu nabavu
  • uvodi se gradnja stambeno-poslovnih i višestambenih zgrada
  • uređuje se pitanje obnove zgrada koje nisu postojeće sukladno posebnim propisima o gradnji
  • uvodi se predfinanciranje kod isplata novčane pomoći
  • pojednostavljuje se postupak donošenja odluka o obnovi
  • uređuje se djelotvorniji i brži način uklanjanja uništenih obiteljskih kuća i drugih uništenih zgrada čiji ostaci neposredno prijete sigurnosti ili zdravlju ljudi
  • nomotehnički se dorađuje Zakon

Konačno nakon zadaćnice 'kako sam proveo ljetovanje' dolazimo do svrhe Zakona. Ili izmjena Zakona. VALJDA.

Međutim, svrha je logička kategorija, u filozofiji prava se izučava kao zasebna znanstvena grana DEONTOLOGIJA, a ovdje je, u logičkom smislu, očigledna orangutanska igra neke polupismene osobe. Što znači 'uvode se europski pragovi za javnu nabavu' i je li to uopće u ingerenciji ovog Ministarstva?

Što znači 'uvodi se gradnja stambenoposlovnih i višestambenih zgrada', kud' se uvodi, zaboga? Što lingvističko-logički znači 'zgrade koje nisu postojeće sukladno posebnim propisima o gradnji', na stranu što to znači u smislu nesposobnosti, neučinkovitosti i nerada Ministarstva.

I na kraju, što je to 'nomotehnika', za milog Boga. Znanost se zove, ponovo, nomotetika. Financiranje u slučaju katastrofe može i mora biti Odluka, a ne Zakon.

U primjeni postojećeg zakonodavnog okvira pokazala se potreba za jasnijim definiranjem odredaba o uklanjanju zgrada, osobito onih koje su uništene do te mjere da predstavljaju opasnost za živote građana. Kako postojeći model rješavanja ovoga pitanja uključuje prvenstveno suglasnost vlasnika odnosno svih suvlasnika za uklanjanje takvih zgrada, elementarna nepogoda izazvana potresom pokazala je potrebu za brzim djelovanjem i odlučivanjem o rušenju i kada takve suglasnosti nema.

Prevedeno na jezik suvislih ljudi, Ministarstvo radi Zakon koji je pravno besmislen i potpuno izvan njegove nadležnosti, ali NIJE NAPRAVILO protokol ni proceduru proglašenja objekta opasnim i neuporabljivim te proceduru uklanjanja, niti tehničke propise za takvu radnju.

Ponovo, prema Vladavini Zakona nemar i nečinjenje JESU inkriminirajuće radnje.

Dugotrajnost postupka ishođenja suglasnosti vlasnika odnosno suvlasnika predstavljalo bi preveliku opasnost za živote ostalih građana u zajednici u kojoj se nalazi zgrada za rušenje. Sigurnost zajednice odnosno građana koji u njoj koji žive ovdje je na prvom mjestu. Stoga je i člankom 16. Ustava propisano da se slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

S druge strane u Republici Hrvatskoj jamči se pravo vlasništva, ali ono također obvezuje svoje nositelje te su oni dužni pridonositi općem dobru.

Prvo: Zakon ne poznaje kondicionale. Citiranje Ustava i interpretacija razloga nije u domeni Zakona. 'Javni moral' NIJE kategorija pravnog sustava Republike Hrvatske i, prema zasadima Europske pravne stečevine i uopće prema kategorijama Europske zapadne civilizacije i nepojmljivo je da ITKO u dvadesetiprvom stoljeću smatra da mu je dozvoljeno svoje privatne stavove izražavati u javnom dokumentu koji je još i zakonski tekst.

'Opće dobro' također nije pravna kategorija u hrvatskoj pravnoj praksi, pa je očit znak nepoznavanja pravne znanosti autora iznošenje vlastitih etičkih i filozofijskih pretpostavki u pravnom tekstu. Podatak o tome da se u Hrvatskoj jamči pravo vlasništva, 'ali ono i obvezuje svoje nositelje te su oni dužni doprinositi općem dobru' nije mi poznat, bilo bi zanimljivo saznati na koji se zakonski tekst tu poziva 'spisatelj' ovog Zakona, bilo bi dobro da takav tekst postoji, međutim to nije slučaj. Ali, čak i da nije u pitanju neistinita tvrdnja i da je tvrdnja dobro utemeljena, njoj je mjesto na nekom simpoziju, a nipošto u Zakonu.

U ovom slučaju ona implicira nepostojanje još jednog ključnog Zakona iz domene Ministarstva koje je autor ovog Zakona (apsurdno, ali Ministarstvo piše Zakon koji treba definirati obveze Ministarstva). Nadalje, VRLO SPORNI koncept uklanjanja opasnih ruševina bez suglasnosti vlasnika, a vjerojatno i bez drugih suglasnosti, potencijalno je opasan za spomenike kulture koji su nekome trn u oku.

Dok se novčana pomoć za obiteljske kuće isplaćuje nakon završene obnove, odnosno prema računima ispostavljenih po pojedinačno okončanim radovima.

Riječ je o netočnoj tvrdnji obzirom da se zahtjev za naknadu može podnijeti samo jednom, a ne po obavljenom dijelu posla. Čak i da je tvrdnja točna, nepojmljivo je da se pojavi kao esejistička notica u preambuli.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Financijska sredstva za izvršenje obveza Republike Hrvatske za provedbu ovoga Zakona osigurat će se u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

Riječ je o notornoj laži, sredstva su iz Europskog Fonda Solidarnosti dominantno. U ovoj točki Zakona, iako se financiranjem ne bave Zakoni, ili bar ne oni koje piše Ministarstvo graditeljstva, možda je trebalo napomenuti da Ministarstvo financija za troškove obnove ne naplaćuje PDV ni na građevinske materijale ni na radove ni za tvrtke ni za privatne osobe BUDUĆI DA PDV NIJE PRIHVATLJIVA STAVKA U FONDU SOLIDARNOSTI, odnosno da je i etički i pravno nepojmljivo da država kojoj zajednica pomaže 25 posto iznosa takve pomoći otima u vlastiti proračun.

Međutim, ponovo, TO JE U DOMENI MINISTARSTVA FINANCIJA I Europske Komisije, može biti predmet neke odluke, ali nipošto nije u okvirima ovog i ovakvog Zakona.

Prelazimo na tijelo Zakona.

Načelno – prijedlog nije u skladu s vladavinom zakona jer ne navode obaveze javne uprave na način kako to zahtijeva vladavina zakona. Ostaje nepoznat:

  • proces obnove
  • nadležnosti raznih tijela
  • oraganigrami
  • obveze javnih tijela
  • procedure i što zapravo javna tijela u ovom enormnom zahvatu moraju pripremiti građanima

Domene javnih tijela nisu nikad i nigdje jasno i nedvosmisleno navedene niti su organizirane na efikasan način. Građani ni nakon ovog kvazizakona neće znati što je čija odgovornost i kome se obraćaju za koji segment. Ekonomski razumna državna organizacija bi u ovakvoj prilici regulirala i obvezu Fonda za energetsku učinkovitost i obveze Zavoda za zaštitu spomenika kulture, a to nije slučaj u ovom manjkavom, nestručnom i beskorisnom tekstu.

Ova 'izmjena Zakona' osniva Fond koji postoji već mjesecima??? Zakon je visokologički tekst, budući da usmjerava razvoj nacije i određuje njegovu sudbinu pokušava minimizirati logičku grešku, a u ovom Zakonu se vidi da autor nije savladao ni osnove srednjoškolske logike.

Tako Zakon tvrdi da se njime, citiram: ...'propisuje organizacija i provedba obnove oštećenih zgrada (pa se nabrajaju različiti floskularne sintagmatske novotvorevine lišene značenja kao što su 'cjelovita obnova zgrade' etc) pa da se 'propisuje gradnja zamjenskih obiteljskih kuća', ali se zapravo ništa takvo ne propisuje, pa je pretpostavka da je autor, verbalno nevičan, htio napisati 'naređuje se', međutim je i sam bio svjestan da se to ne može napisati u dvadesetiprvom stoljeću. 'Propisuje se novčana pomoć za nekonstrukcijsku obnovu', 'propisuje se mogućnost (za vlasnike bla, bla), propisuje se privremeno i trajno zbrinjavanje.

Floskule su standard hrvatskog zakonodavstva, pa tako slijedeći dio teksta je, evidentno, ispražnjen svakog značenja, u svakom segmentu rečenice:

'Pravila i mjere iz stavka 1. primjenjuju se u koordinaciji svih nadležnih tijela, uz odgovarajuću primjenu propisa koji uređuju gradnju, inspekcijski nadzor građenja te sustav civilne zaštite'. Dekonstrukcija ove pompozne strukture bila bi duga i suvišna. Pompoznost je sadržana u činjenici da se stječe dojam da je mobilizirana nepregledna sila nadležnih tijela koja su jasno definirala što je čemu odgovarajuće i da su postojeći propisi (što je gore u tekstu izveden dokaz da autor Zakona sam sebe demantira) iscrpno, potpuno i jasno uredili područje građenja. A već smo pročitali da eto nemamo uređeno ni obično uklanjanje građevina.

Članak 3. je, suprotno svim zamislivim nomotetičkim običajima, pojmovnik Zakona. Riječ je o OSAMNAEST novotvorenih pojmova od kojih NITI JEDAN nije u domeni ovog Zakona, niti je posao ovog zakona definirati ga, neki nisu čak ni u domeni Ministarstva kao npr. SRODNIK. Ministarstvo graditeljstva je sebi dalo ovlast definiranja srodništva? Ili je pak to prijepis nekog drugog Zakona, pa kao takvo nema mjesta u ovom Zakonu? Derogira li ovaj Zakon Zakon o vlasništvu i Zakon o naslijeđivanju ili kako im je već ime u Hrvatskoj? Je li ovo loša šala?

A da ovo jest loša šala dokaz je točka 10 koja definira Projekt obnove.

Projekt obnove je potpuni novum, zahtjeva vlastiti pravilnik, zahtjevao je opći akt i ranije, u poslijeratnoj obnovi, u svjetlu mnoštva ruševina čak i od ogromnog kulturnog značaja i Ministarstvo u čijoj je nadležnosti detaljni tehnički propisnik svega navedenog, u smislu koordinacije sulude količine tijela koja se bave segmentima po vlastitom izboru tako da je polje onog čime se ne bavi nitko nepregledno, nakon osamnaest mjeseci od katastrofe generira OVO:

10. projekt obnove konstrukcije zgrade, projekt obnove zgrade za cjelovitu obnovu zgrade, projekt za uklanjanje zgrade odnosno projekt za građenje zamjenske obiteljske kuće (u daljnjem tekstu: projekt) je skup međusobno usklađenih stručnih dokumenata kojima se daje tehničko rješenje i osigurava izvedba obnove, uklanjanja odnosno građenja građevine, a ovisno o vrsti zgrade i radova sadrži tehnički opis potrebnih radova, prikaz smještaja zgrade u prostoru, prikaz zatečenog stanja zgrade, dokaz mehaničke otpornosti i stabilnosti, troškovnik obnove odnosno građenja zamjenske obiteljske kuće te druge potrebne tekstualne i grafičke prikaze pojedinih struka

Nadalje: 8) Za područja na kojima je proglašena katastrofa, nakon dovršetka popisa i procjene štete Vlada će odlukom utvrditi dodatne kriterije za financiranje obnove zgrada namijenjenih poljoprivrednoj, stočarskoj i gospodarskoj djelatnosti.'

Osnovno je definirati kriterije procjene, specificirati točke audita i ujednačiti proces za cijelu državu. Takav audit bio je potreban i prije katastrofe, ali Ministarstvo je zanemarilo svoje obveze i na tom polju.

Vlada ĆE ODLUKOM UTVRDITI KRITERIJE: Zašto onda Vlada piše ovaj ili bilo koji drugi Zakon ako nije u stanju 18 mjeseci utvrditi obične kriterije financiranja, ili ih nakanjuje mijenjati svega pola A4 lista nakon što je rekla da snosi (tuđim novcem) 100% troška?

I, zatim slijedi točka na i: NACIONALIZACIJA u članku 5b –

Ministarstvo u ime Republike Hrvatske može, sukladno zakonu kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom, stjecati vlasništvo nekretnina kako bi se osigurala provedba ovoga zakona. Uz goruću opasnost da NITKO to ni ne primijeti. Ostaje, naravno, otvoreno pitanje može li Ministar koristiti vojni vokabular i samovoljno propisati nacionalizaciju u zemlji članici EU? Ili se netko gadno šali s njim?

Članak 12. specificira poslove (program mjera) koji, čak i ovako loše organizirani, su odavno trebali biti gotovi, a autori si nisu dali truda učiniti ono za što su ovlašteni, a to je definirati točne protokole svake točke.

U članku 25. već poznatim rečenicama potiho se dodaje da za rušenja neće pitati ni 'Zaštitu kulture', da će građevinska inspekcija nešto raditi (nakon 18 mjeseci), da imamo 'nepoznate vlasnike' zgrada i da ćemo vlasništvo rješavati mimo sudova.
A zatim, Ministarstvo graditeljstva nalaže slijedeće:

Svi zemljišnoknjižni postupci za nekretnine za koje je doneseno rješenje o obnovi smatraju se hitnim postupcima.

Kao da je to u domeni Ministarstva.

Ili novčana pomoć se izuzima od ovrhe, kao da je to u domeni Ministarstva.

Od članka 40. pojavljuje se tijelo 'Središnji državni ured za obnovu odnosno uklanjanje...' kojeg, ipak, nigdje nismo vidjeli da se osniva.

I, sad smo došli do kraja, naime do prijelaznih i završnih odredbi. Nomotetički, riječ je o ključnom elementu Zakona koji definira kako će se mijenjati Zakon i kako će se provjeravati njegova učinkovitost. Suprotno tome, ovdje se nastavljaju nizati članci Zakona, govori se o tome što će od provedbenih dokumenata Vlada (ne piše kad) učiniti, iako Ministarstvo ne može sugerirati Vladi što će ova činiti, pa se obvezuju lokalne uprave na radnje na koje ih također ne može obvezivati Ministarstvo (tu se specificira rok, znači nije da ne znaju specificirati) i dolazimo do rak rane:

(1) Fond za obnovu i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje dužni su u roku 30 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona provesti primopredaju poslova, opreme, pismohrane i druge dokumentacije, sredstava za rad, financijskih sredstava, te ostalih prava i obveze, sukladno nadležnosti propisanih ovim Zakonom, a o čemu sklapaju sporazum.

(2) Fond za obnovu uskladit će svoje osnivačke akte i akte poslovanja s odredbama ovog Zakona u roku 30 dana od stupanja na snagu ovog Zakona.

KOME će primopredati poslove? Zbog čega? Ukidaju se? Oni koji su se ovim Zakonom osnovali? Ili se čak ni nisu osnovali?

I na kraju obrazloženja članaka kojima Ministarstvo priznaje da su članci nejasni već u samom tekstu u kojem donosi te članke. U tim obrazloženjima također ima protuustavnih posezanja izvan vlastite domene, futura (propisat će se, odredit će se) i brojna ponavljanja.

Dakako, riječ 'nomotehnički' koristi se često i izlišno, i to u pogrešnoj formi. Futur nije forma u kojoj se piše Zakon, naročito kad se koristi za listu zadataka koje tijelo koje potpisuje Zakon daje samom sebi.

Ukratko, Zakon je potpuno neefikasan, nomotetički nekorektan, logički nesuvisao i nepovezan s domenom donositelja na način da se donositelj bavi svime što nije njegov posao, a izbjegava se baviti onim što jest njegov posao, već sve što spada u tehnička pitanja stvarne obnove spominje u futuru 'propisat će se, donijet će, itd. Na kraju u tekstu dopune CITIRA SE CIJELI TEKST ORIGINALNOG ZAKONA KOJI SE MIJENJA, ALI NA NAČIN DA SE UOPĆE NE INKORPORIRAJU IZMJENE.

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.