Zakon o obnovi nije jedini problem, ni približno!

Nakon puštene, neslužbene, informacije da se mijenja Zakon o obnovi (punog naziva Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije), čelni čovjek Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat potvrdio je da se uistinu ide u izmjenu toga Zakona.  

I vrapcima na grani je bilo jasno da Zakon i podzakonski akti nisu dobri i da će se kad tad morati mijenjati. Međutim, Zakon o obnovi nije jedini problem. Zakon o obnovi samo je posljedica nereda koji se desetljećima nije čistio. 

Kažu da postoje tri ključna problema koja ne daju da dinamika obnove bude brža:

• identifikacija mjesta prebivališta ili boravišta na sam dan potresa
• velik broj nepostojećih objekata koji su oštećeni
• nerazriješeni imovinsko-pravni odnosi - rak-rana, ali ne samo Zagreba nego i drugih dijelova Hrvatske

Međutim, to nisu jedini problemi. Ni približno. Pokušajte nabrojati institucije koje se u ovome trenutku bave s obnovom? 

• Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine
• Fond za obnovu
• Središnji državni ured obnovu i stambeno zbrinjavanje
• Ministarstvo kulture i medija (konzervatorski odjel)
• gradski uredi za zaštitu spomenika i kulture 

Vjerujemo da nismo nabrojali sve institucije. Da bi obnova nakon dvaju potresa iole funkcionirala, mora se centralizirati sustav. Kroz jednu instituciju, zvala se ona Zavod, Ured, Fond ili Ministarstvo sasvim je svejedno, u suprotnome obnova neće funkcionirati. 

Isto tako, ako se želi ubrzati proces obnove, to tijelo mora imati takve ovlasti da može samostalno odlučivati, da sustav javne nabave neće kočiti proces obnove. Ako se želi ići takvim smjerom. Naravno, sustav kontrole mora biti tako dobar da mogućnost manipulacije ne postoji. Da, i to je moguće napraviti.

Uostalom, treba samo vidjeti ostale uspješne države svijeta kako se odnose prema razornim posljedicama prirodnih nepogoda - Njemačka, Japan, Novi Zeland, SAD. Ne treba izmišljati toplu vodu, dovoljno je pogledati što su drugi radili i to, uz manje preinake, prekopirati.  

Nadalje, način obnove trenutno je sporadični, odnosno točkasti. Kako koja zgrada stigne predati zahtjev, tako će se i događati obnova. Što je, naravno, skuplje nego da se radi blokovski. Jer kada se u jednome bloku digne građevinska operativa, onda je obnova brža i jeftinija, nego da se četiri puta u šest mjeseci obnavlja 100 metara zgrada na Zelenome valu. 

Jedan od ogromnih problema je i novac. Da, postoji novac iz Fonda solidarnosti, postoje otvoreni zajmovi Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj. Koliko je tog novca povučeno? Ostavit ćemo vama da odgovorite. 

U sam Zakon o obnovi mora se ugraditi i financijska konstrukcija ili model kojim će suvlasnici zgrade uz stroga pravila igre obnavljati svoju imovinu kreditom banke, a nakon toga dobiti povrat novca od države. Je li to garancijska shema, je li to izdavanje financijskog instrumenta (poput obveznice, recimo), sasvim je svejedno. 

S obzirom da je apostrofirano da su imovinsko-pravni odnosi rak-rana, a rak-rana su već desetljećima, zašto se ne uspostavi poseban Imovinski sud? Poseban sud koji će rješavati po hitnome postupku nesređene zemljišne knjige? Zašto se legalizirani prostori automatski ne upisuju u vlasničke listove? Čemu je onda služila legalizacija? Jer sada imamo stanove i prostore koji nisu bili legalni, a sada su legalni ali nisu upisani u vlasništvo. Sve što je legalizirano automatski treba upisati kao vlasništvo! Inače, redovna procedura je da vlasnik stana ili prostora koji je legaliziran mora tražiti 100-postotnu suglasnost svih suvlasnika da bi legalizirani prostor upisao u vlasništvo. Čemu onda legalizacija?

Trenutno, obnova nije obavezna. Takva odredba u zakonu ne postoji. Obnova mora biti obavezna i rok za podnošenje zahtjeva mora se skratiti i to uz jasno naznačene sankcije. Inače, ništa od obnove.

Zgrade se moraju obnavljati tako da idući potres koji nas pogodi (a pogodit će) ne ostavi gotovo nikakvu štetu. Krpanje zgrada da bi se samo sanirala šteta nema nikakvoga smisla. 

A da bi sustav u zgradama funkcionirao, mora se donijeti Zakon o zgradama. ZGRADonačelnik.hr već je pisao o tome. Više možete pročitati OVDJE.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije problem (zapravo jest), ali ga se može zaobići - donošenjem Zakona o zgradama. Evo nekoliko kratkih prijedloga:

• Zgrada MORA imati OIB 
• Zgrada mora postati para-Pravna osoba
• Odlučivanje u zgradi - uz propisanu proceduru (obavijest svakome suvlasniku u poštanski sandučić, SMS, mail, što god), a odluku donosi većina prisutnih na sastanku pa makar ih bilo i troje
• Svaka obnova zgrade (ponajviše se to tiče i energetske obnove) mora se raditi i uz statičara i njegov savjet
• Sankcije - moraju postojati jasne i oštre sankcije za nepridržavanje pravila

Mnogi suvlasnici ne znaju što moraju, mnogi neće i ne žele, a dio stvarno želi riješiti problem. Primjerice, baza građevinskih nalaza (naljepnice) nije javno dostupna zbog potencijalnih manipulacija. A zašto? Ako postoje investitori koji žele kupiti stanove ili zgrade (crvene naljepnice) i baviti se obnovom, zašto im se ne bi omogućio uvid u naljepnice. Na suvlasnicima je da procjene žele li prodati ili ne. 

I za kraj, nije ni čudo što se đavolji odvjetnik - svaki porezni obveznik, iz čijeg džepa dio novca odlazi na obnovu stradalih područja - pita zašto bi plaćao nekome obnovu zgrade za koju se nitko nije brinuo desetljećima?

Pratite rubriku OBNOVA NAKON POTRESA i vjerujemo da ćete pronaći korisne savjete i informacije. Sretno!

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.