Zaštićene zgrade ne zadovoljavaju osnovne uvjete modernog stanovanja, ljudi se iseljavaju

Hrvatska je prepuna starih i povijesnih zgrada. U 128 gradova koliko ih imamo, nema niti jednog koji nema zaštićenu zgradu ili zgradu koja nije kulturno dobro. To je naša povijest, naše naslijeđe. Od Varaždina do Dubrovnika, Iloka i Pule, hrvatski gradovi obiluju zgradama starima i po nekoliko stotina godina. 

Dio takvih zgrada su za javnu namjenu, no dio je u vlasništvu građana. Održavanje takvih zgrada je izazovno, pogotovo jer većina njih nije do sada bila adekvatno održavana. I kada bi se sada krenulo u održavanje, kaže Joško Šupe, potrebno je investicijsko održavanje, što je iznimno skupo. 

- Stare zgrade moramo štititi za buduće generacije i one su dio našeg kulturnog identiteta i naslijeđa - kaže Šupe i ističe da kod zgrada koje su zaštićene postoje višestruki problemi. 

- Dolazi do objedinjenja vlasništva u tim zgradama i komercijalne svrhe tih zgrada, primjerice, postaju hoteli ili apartmani. Te su zgrade u centrima gradova. One ne zadovoljavanu nikakve graditeljske norme kao što su fizika zgrade, statika, protupožarna sigurnost. U tim zgradama je vrlo upitno govoriti o održavanju, njima treba investicijsko održavanje. One trebaju složenu rekonstrukciju na jedan specifičan način - objašnjava Šupe i dodaje da je za tako nešto potrebna velika količina novca, a najčešće korisnici tih zgrada i vlasnici stanova nemaju taj novac ili ga ne žele aktivirati. 

- U Šibeniku je gradska uprava pokušala obnavljati fasade, krovove i slično. No to su minorna sredstva u odnosu na količinu fonda zgrada koji treba obnoviti - kaže Šupe.

Napominje da takve zgrade, osim povijesne i kulturne vrijednosti koju imaju, ne zadovoljavaju osnovne uvjete modernog stanovanja. 

- Počevši od vertikalnih cijevi, parkinga, uvjeti stanovanja u tim objektima su prilagođeni i nisu potpuno definirani. Domicilno stanovništvo napušta te zgrade, iseljavaju se iz kulturnih jezgri, a zgrade se usmjeravaju u turističku namjenu, postaju apartmani ili hoteli. Čak to i ima smisla, no te zgrade, te kulturne jezgre, gube stanovništvo - ističe Šupe. Kaže neka netko prošeće navečer gradovima poput Zadra ili Šibenika pa će vidjeti na što sliče ulice. 

- To je pustinja. Sada je u Šibeniku sve zatvoreno, nema nikoga osim onih koji šeću pse. Moja primjedba ide jedinicama lokalne samouprave i moraju raditi na tome. Možda da probaju raditi s objedinjavanjem vlasništva na tim objektima ili nečemu. No te su zgrade prepuštene komercijalnom sadržaju i komercijalnoj namjeni. Kao civilizacija smo postali profitni i samo kalkuliramo što se isplati. No hoće li se isplatiti kada jezgre tih gradova za 50 ili 100 godina budu napuštene i totalno uništene? Ima li to smisla - pita se Šupe i dodaje da je nužno pronaći model kojim će se u kulturne jezgre vratiti život. 

Pogledajte cijeli razgovor:

Ako vas zanima energetska obnova ili pak implementacija obnovljivih izvora energije, pratite #energetska obnova i #obnovljivi izvori energije.

Ako ne znate kako riješiti problem u zgradi, potrebna vam je pomoć ili pak samo želite motivirati i educirati susjede, proučite naše savjetodavne i druge usluge te nam se slobodno javite mailom za daljnje dogovore.

TREBAM SAVJET

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.