- Šef zagrebačke Čistoće: Možemo reći da su građani puno zadovoljniji nego prije
- Energetski prioriteti EK za 2025.: I stanovanje treba uključiti u energetske planove
- Možemo li prestati bacati novac na loše zgrade?
- Od otpada do bogatstva: Kako pepeo može postati ključna sirovina za budućnost
- Kako pokrenuti stambenu zadrugu: Vodič korak po korak
- Legrad dodjeljuje sredstva za uređenje nekretnina
- Predstavnici suvlasnika i upravitelji su kriminalci?
- VPŽ subvencionira kamate na kredite zdravstvenim radnicima
- OTPAD - "Situacija na terenu nije jednaka ni u dva grada, a kamoli u dvije države"
- Projekti za otpad, sunčane elektrane, električne automobile i obnovu dobit će 652 milijuna eura!

Problem održavanja zgrada u Hrvatskoj nije riješen četvrt stoljeća. Od kada je na snagu stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ali i pripadajuća Uredba o održavanju zgrada, situacija u zgradama nije se puno pomaknula.
Nažalost, zgrade u Hrvatskoj ne održavaju se na željenoj razini. Možda je to paušalni zaključak, previše generaliziran, no od kada je u rujnu 2020. godine s radom krenuo ZGRADOnačelnik.hr, takav je dojam. Naravno, ima fantastičnih primjera održavanih zgrada, primjera u kojima suvlasnici istinski brinu za svoju imovinu, od temelja do krova.
- ISKUSTVO IZ SISKA - Kako smo sami sebi postali upravitelji
- Iskustvo iz Omišlja na Krku – Zašto je promjena upravitelja bila dobra odluka?
- Primjer iz Sinja - Kako se održava zgrada i što se sve može napraviti
- ISKUSTVO UPRAVITELJA - Kako ugraditi dizalo u postojeću stambenu zgradu
- Kako zgrada može zablistati kada predstavnik i suvlasnici zasuču rukave
S druge strane, postoje primjeri u kojima vlada kaos, nebriga, potpuna ravnodušnost prema imovini, prema zgradi u kojoj se živi, gdje susjede nije briga jesu li ulazna vrata potrgana ili ne radi svjetlo u hodnicima.
Pandorina zgrada
Još od 2018. godine najavljuje se novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada. Iako je najavljen, čak i prošao neke procedure, nikada nije ugledao svjetlo dana. Potresi u Zagrebu i okolici, koji su uzrokovali 128 milijardi kuna štete, otvorili su (ili odškrinuli) Pandorinu kutiju problema. Od kada je ZGRADOnačelnik.hr krenuo s radom, često spominjemo Pandoru i njezinu kutiju.
Naime, kada je Pandorina kutija otvorena, iz nje su, među ljude koji su do tada bili živjeli bezbrižno u blagostanju, izašla sva zla: kuga, tuga, siromaštvo, zločin, očaj, pohlepa, starost, bolest, ludost, prkos, glad, prijevara... Pandora ju je brzo zatvorila i unutra je ostala samo nada. Svijet je bio vrlo hladan i turoban, a onda je Pandora opet otvorila kutiju te je nada izletjela van. Tako je čovječanstvo i u zlim vremenima dobilo malo nade.
Potresi su, kada smo se već ulovili grčke mitologije, otvorili kutiju iz koje su izašli problemi: neodržavanje zgrade, manjak novca, vlasnički odnosi, loši odnosi u zgradi, manjak svijesti o zajedničkom, radovi protivni građevinskim pravilima, neosigurane zgrade i stanovi, indiferentnost prema zajedničkom.... A u toj kutiji ostala su nova pravila igre, nova regulativa koja bi sve te probleme riješila.
Nemojte me krivo shvatiti, ne izjednačavam novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada s nadom koju je Pandora na kraju ipak pustila u čovječanstvo, ne smatram da će to biti spasonosno rješenje zgradarstva u Hrvatskoj, ali mogao bi biti barem mali koračić prema naprijed. I 'noga u dupe je korak naprijed', zar ne?
Potresi su zapravo otvorili Pandorinu zgradu, kroz čija su vrata od haustora izašli četvrt stoljeća neriješeni problemi, a u ulazu su ostala nova pravila igre koja bi mogla barem malo riješiti neke od tih problema.
Hoćemo nova pravila! Ali....
Nedavno sam gostovao u emisiji HRT-a Potrošački kod u kojoj sam imao prilike govoriti o problemu zgradarstva u Hrvatskoj, predložio možda poneko rješenje, ali iskreno se nadam da sam otvorio raspravu. Nadam se da sam potaknuo barem jednog čovjeka (po mogućnosti nekoga tko piše zakone, predlaže regulative...) na razmišljanje.
Ono što ZGRADOnačalnik.hr radi od kada je krenuo jest upravo to - potiče javnu raspravu, ukazuje na probleme i predlaže rješenja, ističe pozitivne primjere u Hrvatskoj (što možda potakne i druge da krenu tim smjerom). Svakim danom želimo barem jednog suvlasnika u Hrvatskoj potaknuti na razmišljanje o zgradi u kojoj živi i potaknuti ga na rješavanje (eventualnih problema).
Primjerice, američki admiral William H. McRaven održao je 2014. godine uvodni govor na Sveučilištu u Teksasu pred 8.000 studenata koji se često naziva govorom 'Pospremi svoj krevet'. Smatra se jednim od najboljih i inspirativnijih govora. U tome je govoru rekao - prosječni Amerikanac u svome životu upozna oko 10.000 ljudi. Kada bi jedan čovjek utjecao na živote samo deset ljudi, a onda tih deset na još deset, pa još deset, samo ta generacija studenata može tijekom vremena utjecati na živote 800 milijuna ljudi.
Vratimo se iz Amerike u Hrvatsku. Kada bi ZGRADOnačelnik.hr svojim radom, tekstovima, mailovima, porukama, projektima, konferencijama, okruglim stolovima utjecao na barem jednoga suvlasnika na dan, a taj jedan na njih još pet u svojoj zgradi, vrlo brzo bismo osjetili pozitivne promjene u zgradama.
'Nevjerni Tome'
No postoje skeptici. Naravno, moraju postojati, oni ukazuju na potencijalne pogreške, krive smjerove. 'Nevjerni Tome' dio su života. No problem nastane u onim trenucima kada zazivaju nova pravila, kada zazivaju uspostavu reda, kada se želi unijeti promjene. Ali ne kod njih, nego kod drugih.
Ili se zazivaju nova pravila, zaziva se rješenje problema, ali ne prema svima jednako.
Primjerice, želi se podići razina održavanja zgrade. Želi se napraviti nova fasada ili popraviti i 'staviti' novi krov, ugraditi dizalo ili oličiti ulaz.... Sve se to želi. No želja je jedno, a mogućnosti drugo. Naime, da bi se to sve napravilo, potrebno je imati novac. Da bi zgrada imala novca, potrebno je imati adekvatnu visinu pričuve. I dolazimo do problema - želim novi krov ili fasadu, ali želim da mi pričuva ostane kao i do sada, po mogućnosti minimalna (onih famoznih 1,53 kune po metru četvornome).
Dakle, i pticama na grani je jasno - koliko para toliko muzike. Ekipi ZGRADOnačelnik.hr-a svakodnevno pristižu mailovi, poruke, u kojima je pitanje, molba za savjet.... Jedan od takvih bilo je i pitanje - kako mogu vratiti pričuvu na prijašnju? Naime, stoji u pitanju, povećali su pričuvu 100 posto zbog podizanja kredita za sanaciju, no kako kredit nije realiziran suvlasnik pita kako može vratiti pričuvu na onu koja je bila prije.
Naša pitanja bila su - koliki je novi iznos pričuve, koliko je zgrada stara, što je do sada na zgradi napravljeno?
Odgovore koje smo dobili su nas, recimo to tako, iznenadili. Pričuva je podignuta na nešto iznad tri kune (dakle, prije povećanja bila je 1,53 kune), zgrada je stara oko 100 godina, a u posljednjih 50 nije na zgradi napravljeno ništa.
Moramo li reći koji je bio naš odgovor? Mislim da ne....
Osinje gnijezdo
Emisiju Potrošački kod prenijeli su mnogi mediji, na čemu im ovim putem i zahvaljujem jer se u široj javnosti tako potiče svijest o važnosti održavanja zgrade.
U jednom od mailova koje smo dobili pisalo je, između ostaloga, da se uvođenjem visoke pričuve (naime, govorio sam o tome da sada izrijekom nigdje u regulativi nije propisan iznos (brojem) minimalne pričuve, a ZGRADOnačelnik.hr već neko vrijeme piše o tome da bi to trebalo propisati, čak i neka taj broj bude TRI kune po kvadratu) želi dodatno osiromašiti već ionako siromašne građane, da se ne razmišlja o umirovljenicima koji nemaju dovoljno novca za osnovni život. Čak su i mediji u naslovima tekstova pisali nešto tipa - novi udar na građane....
E sada, vjerojatno ću idućim rečenicama protresti osinje gnijezdo i mnogi će smatrati da nisam normalan, da sam socijalno neosjetljiv, da sam kapitalist i što već ne. No evo ga....
Prije godinu dana, čak i više, jedan poznanica mi je došla pohvaliti se da je postala predstavnica suvlasnika. Čestitao sam joj na tome. Pričali smo kratko o situaciji u njezinoj zgradi. Rekla mi je da u zgradi ima ženu koja ne plaća pričuvu, da je socijalni slučaj. Da, to su opako teške životne priče i jako je nezgodno o tome pisati. No rekao sam joj - a gle, pričuva se mora plaćati, to je novac s kojim održavate zgradu i svaka kuna je bitna. Da, ali, kaže ona, ona nema novca, siromašna je.
Da, shvaćam, kažem, ali u kojoj ulici živiš? (da ne spominjem ulicu, ali riječ je ulici u širem centru Zagreba, popularna je i poznata ulica). Moj odgovor je bio - oprosti, ali ta teta je bogata. Ako je samo ona vlasnica toga stana (a ispostavilo se da jest), vrijednost njezinoga stana je viša od milijun kuna! Milijun kuna...
Drugi primjer pričao mi je jedan taksist koji je razgovarao s jednim umirovljenikom. Voze se tako oni, pita taksist gospodina - kako ste, kako život? Naravno, krenuo je razgovor. U jednom trenutku dotakli su se teme penzije, režija, troškova.... Kaže gospodin da teško živi, mala mu je mirovina, grije samo jednu sobu u stanu. Pita taksist, naravno, a koliki vam je stan, gdje živite?
Kaže gospodin, ima stan od 120 kvadrata u centru Zagreba. Taksist je zabezeknuo.... Pita ga - a zašto pobogu ne prodate taj stan i uživate u svojoj mirovini kako treba, dostojanstveno? Kaže gospodin, a nee, taj stan je za moju djecu...
Dobro, kaže taksist i pita ga - a kada su vas djeca posljednji puta došla posjetiti, koliko su vam financijski pomogli?
Gospodin, onako sjetno kaže, nisu dugo došli, znate, imaju jako puno posla, puno rade i brinu se za svoju djecu, a ne mogu mi ni pomoći financijski jer i oni imaju obveze.
Taksist je rekao samo - gospodine, nemojte se ljutiti, ali vaša će djeca naslijediti stan od 120 kvadrata u centru Zagreba koji vrijedi milijun i više kuna. Vjerojatnost da će ga prodati kada vi umrete je prilično visoka. Ne posjećuju vas jer 'imaju puno posla i obaveza'. Riješite se tog stana, kupite neki manji, uzmite novce, dajte i djeci koliko im treba, i uživajte u onako mirovini kako zaslužujete - dostojanstveno.
Omča oko vrata
Sada kada ste pripremili cijelu salvu uvreda na moj račun, da sam bezosjećajan, smrdljivi kapitalist, smeće od čovjeka kojeg nije briga za drugog čovjeka, koji ne mari za ranjive skupine, pitao bih vas jedno:
Slažem se s tvrdnjom da svakom treba pomoći, pogotovo onim najranjivijim skupinama, no da u vašoj zgradi živi takva jedna osoba, biste li vi osobno za njega plaćali pričuvu? I režije? Živite u centru, širem centru (svejedno koji grad je u pitanju), cijena kvadrata stana u vašoj zgradi viša je od 2.500 ili 3.000 eura, plaćate svoje obaveze redovito, ali u zgradi postoje ljudi koji to ne mogu (bez obzira na uzrok). Biste li svakoga mjeseca plaćali i njihove režije?
Znam, možda je ovo bezobrazno i neosjetljivo, nehumano... No, i ja sam vlasnik stana. Kao i većina Hrvata, kupio sam ga kreditom do smrti. Ponekad mi se čini da samo radim za kredit i režije, da je prvi u mjesecu miljama daleko. No to je moj izbor, znam zašto to tako radim. Ali, ako to više neću moći, stan će u prodaju bez obzira na to što sam ga svojim rukama uredio, što sam sa svojom djecom stvorio brojne uspomene i što je to moj dom.
Ako je moj dom meni i mojoj djeci omča oko vrata, to nije dom, nego pakao.
Kukanje i grintanje
Zato svim kritičarima i onima koji su najglasniji želim reći - uredimo ovo društvo. Prihvatimo obavezu da je nešto naše, zajedničko. Stalno nam se javljaju suvlasnici diljem Hrvatske i kažu da je u njihovoj zgradi kriminal, lopovluk, da svi kradu - upravitelj, predstavnik suvlasnika, majstori, svi. Svi su lopovi.
Ono što mi kažemo uvijek - tužite ih, prikupite dokaze i pozovite policiju, angažirajte odvjetnika... E, kažu, ali ne bi to, ili se ne bi htjeli miješati, ili ne žele ulaziti u sukob ili previše to košta. Ako ćemo tako razmišljati, nikada nam u zgradama (a samim time i u društvu) neće biti bolje jer je lakše okrenuti glavu na drugu stranu kada ugledaš nešto loše i ne činiti ništa, a onda grintati i kukati posvuda da je svijet nepravedan.
Spomenut američki admiral je u spomenutom govoru rekao - ako želite promijeniti svijet, počnite s namještanjem svog kreveta:
Mudrost jednog jednostavnog čina dokazana je više puta. Ako ste svako jutro pospremili krevet, obavili ste prvi zadatak u danu. To će vam dati mali osjećaj ponosa i potaknut će vas da obavite još jedan zadatak i još jedan i još jedan. I do kraja dana, taj će se jedan dovršeni zadatak pretvoriti u mnogo dovršenih zadataka.
Spremanje kreveta također će učvrstiti činjenicu da su male stvari u životu važne. Ako ne možete napraviti male stvari kako treba, nikada nećete moći napraviti velike stvari kako treba.
A ako slučajno budete imali jadan dan, vratit ćete se kući u krevet koji je namješten, koji ste vi napravili. A pospremljen krevet ti daje poticaj da će sutra biti bolje. Dakle, ako želite promijeniti svijet, počnite s namještanjem kreveta.
Drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr-u uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.
Prijavite se na newsletter ZGRADOnačelnik.hr-a kako biste na vrijeme saznali sve što je važno!
*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.
- NOVI ZAKON
Zakon o upravljanju i održavanju zgrada
- NOVI PROJEKT ZGRADONAČELNIK.HR-A
STANOVANJE PO MJERI - Priuštivo, održivo i stabilno!
- KONFERENCIJE, RADIONICE, EDUKACIJE...
Događanja vezana uz vaš dom i nekretnine - siječanj/veljača/ožujak 2025.