Robert Jonathan Loher
Izvor: ZGRADOnačelnik.hr
ZGRADOnačelnik.hr
HRVATSKA KOMORA ARHITEKATA

Zgrade se grade stihijski i divlje, a da se ne gleda prostor. Zato imamo to što imamo

Prostor je devastiran, zgrade se ne obnavljaju ni održavaju, propušteno je puno prilka do sada. 

'Cijene nekretnina su porasle, i to drastično i ne znam je li taj skok realan. S druge strane, imali smo potres gdje ljudi odlaze iz centara gradova. Čudi me da je Trešnjevka (Zagreb) postala toliko atraktivna. Još lopata nije dotaknula tlo, a zgrada je već prodana. Ipak vrijedi ona stara izjava – lokacija, lokacija, lokacija. Nije bitan niti izgled niti kvaliteta zgrade. Sve to se događa u urbanistički nesređenom ambijentu. Grade se zgrade na mjestu gdje je nekad bila kuća. Umjesto dva stanara dobijemo njih 20. To je veliko opterećenje za ulice i infrastrukturu. Vrijeme očigledno brzo ide, a struka, bojim se, ne može tako brzo reagirati na sve te divljačke događaje.'

Rekao je to Robert Jonathan Loher, stručni tajnik Hrvatske komore arhitekata, ali i predstavnik suvlasnika u svojoj zgradi, gostujući u emisiji ZGRADOnačelnik koju u partnerstvu donose prvi poslovni internet i podcast radio PoslovniFM i ZGRADOnačelnik.hr, prvi online savjetodavni servis za svakog suvlasnika u Hrvatskoj.

Gorući problemi u zgradama, gledano sa stajališta arhitektonske struke

Veliki dio stambenoga fonda je dotrajao i nije održavan. Bilo je manjih sanacija, ali generalno se nije radila jača korektura, pod čime smatram konstrukcijsko ojačanje, obnovu fasada i tako dalje. Zato danas imamo probleme koje imamo. Zato danas imamo zgrade koje predstavljaju veliki problem.

Što se tiče arhitektonskog problema, prostor je devastiran. U urbanističko planiranje se u posljednjih 30 godina nije ulagalo, jedinice lokalne zajednice nemaju viziju razvoja prostora. Radilo se stihijski, divlje se gradilo, naselja su samo nicala.

Što arhitekt radi? 

Često nam klijenti dolaze s gotovim skicama, s gotovim idejama, tako da arhitekt samo nacrta ono što klijent želi. U principu, arhitekt cjelovito gleda prostor. Gleda kakve su susjedne zgrade, kakav je profil ulice, kakva je sociološka slika naselja. Gleda infrastrukturu, koliko parkirnih mjesta stane. Mora taj objekt uskladiti s prostornim planom. Ne može netko tražiti šest stanova, ako su prostornim planom dozvoljena tri stana. 

Arhitekt želi jedno, projektant kaže drugo, strojar ili statičar treće

Bitno je da arhitekt ne nastupa samostalno nego u timu. Oni ne bi sebi međusobno stvarali problem. No, problem je da izvođač često ne radi ono što je po projektu. Ali to ima veze s time što projektanti više nisu povezani s izvedbom. Ta je poveznica danas jako slaba.

'Arhitektonsko' stanje zgradarstva u RH

Teško je dati generalnu ocjenu. Imamo tradicijsku arhitekturu koja je naprosto produkt onoga što su naši stari znali raditi gdje arhitekt nije bio potreban. Arhitekt je bio graditelj. Znalo se kako se radi drvena kuća. To su danas predivna remek djela koja nisu radili arhitekti. Ili predivne kamene kuće koje su gradili majstori i zanatlije. Problem je nastao nakon Drugog svjetskog rata kada se napravio rez s tradicijskim znanjem i zanatima. To je i zbog niza drugih razloga. Struka projektanta i izvođača se odvojila. 

Propuštene arhitektonske prilike

  • Imamo, primjerice, zgradu na križanju Vukovarske i Savske u Zagrebu, koja je djelo arhitekta Stanka Fabrisa, a ni po čemu ne bismo rekli da je to renomirano arhitektonsko djelo, barem ne po tome kako je zgrada održavana.

Propuštene su prilike u urbanističkome smislu. Dopustila se gradnja bilo čega posvuda. Zato imamo divlju gradnju u Kaštelima, na Viru, u Podsljemeskoj zoni u Zagrebu i tako dalje. Urbanistički red je izostao. Imali smo priliku, kada je bila legalizacija, da se napravi određena inventura prostora, da se iz tog divljeg iščitaju smjernice za dalje. To se nije dogodilo. 

Velike šteta od potresa posljedica su i preinaka u zgradama 

Prije svega, kada klijent nešto naruči, arhitekt ga je dužan uputiti na to da su za takve intervencije potrebne građevinske dozvole. Dobiti takvu dozvolu je gotovo pa nemoguće. Zato su ljudi radili na svoju ruku. Puno klijenata nije htjelo slijediti proceduru jer to može potrajati godinu dvije, a oni žele useliti u taj stan kroz dva tri mjeseca.

Potres je otvorio Pandorinu kutiju problema ali i priliku.

  • Obnova se može napraviti kako treba – građevinski, urbano, prostorno. Hoće li netko za 200 godina reći – vidiš kako su naši stari bili mudri i nakon potresa uspjeli napraviti pravu obnovu?

Ne znam. Skeptičan sam. S druge strane, stvari treba gledati cjelovito. Zgradu treba sanirati konstrukcijski, toplinski i svakako. Te su zgrade u lošem stanju. Onda treba dati smisao tim dvorištima koja su u velikom broju slučajeva štakornjaci. Ovo što se događa na Baniji treba gledati cjelovito – socijalno, ekonomski, gospodarski… Ako želimo tamo zadržati ljude, treba im dati razlog da ostanu. Obnova kuće nije toliko veliki problem koliko cijelu tu obnovu treba promatrati puno šire.

Poslušajte dosadašnje emisije ZGRADOnačelnik na PoslovniFM-u:

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.