Dokumenti, ponude, izvođači, upravitelj, sanacija... Ovo je naša priča o obnovi, i još nismo gotovi

Kažu: ISKUSTVO – to je ono što imaš kad ti više ne treba. Nadam se da je to točno i da mi iskustvo vezano uz obnovu stana poslije potresa neće više trebati. No nadam se da će pomoći komu drugomu pa ću ipak opisati približan tijek obnove stana nakon potresa 22. ožujka 2020. Stan u kojemu živim na 1. je katu trokatnice u Palmotićevoj 2, zgrade površine oko 400 kvadratanih metara, u obliku slova L. U potresu je moj stan stradao najviše. U dvjema sobama ispucali su zidovi onako zlokobno ukoso, znak X bio je na svakom od triju zidova, nosivih zidova cijele zgrade. Dakle, 3 iksa... Pregradni su zidovi u stanu svi bili išarani pukotinama, a žbuka je popadala posvuda...

Upravitelj moje zgrade, GSKG, bio je zauzet u dane nakon potresa. Stoga, umjesto beskrajnih pokušaja da se na telefon dobije bilo koja institucija – a kad biste ju i dobili, odgovor bi bio kratak: Pošaljite mail... – suvlasnici zgrade krenuli smo u akciju, pokrenuti prije svega vrlo agilnom i spretnom predstavnicom suvlasnika. Redoslijed je ovaj:

1. Sav namještaj u stanu treba odmaknuti od zidova da se može pristupiti i procijeniti oštećenja. Na pojedinim mjestim treba odbiti i žbuku da se vidi stanje zidova.

2. Sanacija se radi isključivo na temelju pisanog dokumenta i plana svih radova. Projekt sanacije radi statičar s ovlaštenjem za rad na određenom području grada (inače se njegovi računi i posao neće priznati od gradskih institucija pri traženju mogućeg povrata novca iz raznih fondova). Projekt sanacije za zgradu koštao je tridesetak tisuća kuna, a izrada je trajala oko mjesec i pol dana.

3. Na temelju Projekta traži se izvođač. U roku od mjesec dana prikupljaju se ponude i zatim počinje odabir izvođača. Gotovo svaki od suvlasnika ima svog 'igrača' i tu se u raspravama često na rubu incidenta gubi još barem mjesec dana, što će se kasnije pokazati nenadoknadivim gubitkom... Krajem lipnja konačno je izvođač odabran.

Dakle, TRI MJESECA je proteklo u izradi zakonom propisane dokumentacije i odabiru izvođača. Konačno, izvođač se pojavljuje, rasipa malo alata i materijala i ode završavati poslove koje je ugovorio prije. Zatim počinje utjerivanje razno-raznih dozvola: za rušenje dimnjaka, za formiranje gradilišta, za ograđivanje gradilišta, za pristup dizalice, za pristup kamiona, za postavu skele, za postavu signalizacije da je tu gradilište... i mnooooge druge. Najteži dio posla bio je saznati tko zapravo mora tražiti pojedinu dozvolu, mi (kao zgrada), naš upravitelj (GSKG) ili izvođač pojedinih radova (kako je na kraju ispalo). Najmiliji su mi bili oni iz Zavoda za zaštitu spomenika. Nakon razgovora s njima zapanjen sam da su uopće dopustili da se plinska rasvjeta u mojem stanu zamijenila u električnu. Da nismo svi aktivirali svoje veze, na neke dozvole bismo čekali još i danas... Jer, srpanj je, počelo je doba godišnjih odmora, i valjda se ne očekuje da će činovnici sjediti u kancelarijama i rješavati probleme bogataša iz centra grada... I, naravno, na krovu mora biti biber crijep, ne može jeftiniji... Limeni krov koji je imitacija crijepa i barem PET puta jeftinija i barem deset puta brža varijanta pokrivanja krova? Sam ja normalan? Da Bandić, kad leti helikopterom iznad grada, gleda neku imitaciju? U tom kontekstu sam zapravo sretan da su mi sifoni ostali čitavi... a i kefu u zahodu neće trebati još mijenjati...

4. Sredinom srpnja kreće sanacija krova, što je primarno. Izvođač oteže radove jer nema ljudi spremnih i sposobnih za rad. Sve se radi vrlo nestručno, dolazi do novih oštećenja imovine vlasnika... A onda vlasnik firme ide na dvotjedni godišnji, pa šef gradilišta ide na godišnji... i sve stoji do blagdana Velike Gospe... Tri stana na 3. katu zgrade uništena su u potpunosti provalama vode pri naletima kiša na Zagreb, jer izvođač nije na vijeme i dovoljno zaštitio krovište na kojemu se radilo. Šteta u tim je stanovima narasla barem desetak puta u odnosu na onu koju je napravio potres. Osobno sam susjedi praznio vodu iz plafonjere dok je ona namještala dječje plastične bazene u kojima se skupljala voda koja bi curila iz plafona. Napokon, crijep na krov stigao je krajem prosinca, dakle punih OSAM MJESECI nakon što su ga dimnjaci izvaljali, a zgrada je pokrivena pred samu Novu godinu. Kad će svi radovi biti gotovi, ne zna se.

5. Dimnjaci i dimovodni kanali su posebna horor priča. Za obnovu prvo valja tražiti suglasnost triju ustanova: dimnjačara, Zavoda za spomeničku baštinu i MUP-a. I opet, prvo treba napraviti strojarski nacrt, i to je novih dvadesetak tisuća kuna. Zatim slijedi utvrđivanje činjeničnog stanja, koje se dobrano razlikuje od skupo plaćenog nacrta, rađenog prema nacrtima zgrade iz 1908. te dogradnje 1960., i više nitko ne zna gdje je što. Svi mijenjamo bojlere u kondenzacijske, u mukom pronađene i preraspoređene dimovodne kanale uvlače se dimovodne cijevi i na samu staru godinu proradio je novi kondenzacijski bojler u mojem stanu. Na dopuštenje MUP-a za te radove valjda još uvijek čekamo.

6. Paralelno s radovima na obnovi zgrade, suvlasnici su popravljali svoje stanove pa sam i ja nastojao urediti svoj stan, bolje rečeno dvije trećine stana koje su bile izvan funkcije, jer sam trećinu i dalje koristio za stanovanje bez obzira na sva oštećenja.

Obnova stana počinje izbacivanjem stvari koje vam nisu više potrebne, a to je obično više od polovine svega, i slaganjem namještaja na hrpe koje valja dooobro zaštititi. Nemojte hrpe slagati na sredinu, da se može do lustera. Slijedi ljepljenje kartona na podove (nije to maleraj od tri dana pa maleri donesu i odnesu najlone, riječ je o skidanju žbuke i žbukanju, miješanju morta na podu itd.), lijepljenje najčvršćeg najlona preko svega toga i tek tada možete radnike pustiti unutra.

Kad žbuka počne frcati na sve strane kasno je pokušavati nešto spasiti. Tri nosiva zida u mojem stanu sanirala je tvrtka Veselčić-gradnja d.o.o. MAPEI tehnologijom. Iako mi se na prvu to činilo užasno skupo – ispalo je cca 1.200 kuna po kvadratnom metru zida – potres krajem prosinca 2020. opravdao je ulog; zidovi su izdržali ono ljuljanje tijekom dvadesetak sekundi i nema na njima pukotina. I maleraj je izdržao (broj ekipe koju također preporučam dajem na traženje), osim na spojevima zidova s plafonom, što je bilo nebranjeno mjesto u sanaciji. Na fotkama je pogled na isti kut sobe, u raznim fazama obnove.

7. Ovih dana, početkom siječnja 2021., nakon 7 mjeseci, skinuo sam zaštitu s podova i raskrio namještaj, složio sve natrag na mjesto i očistio, no i dalje se borim s prašinom koje se ne mogu nikako riješiti. Nadam se samo da neću sve morati ispočetka. Savjet dana: Ljepljiva traka može se s namještaja i parketa skidati uz pomoć fena - lagano ju povlačite uz zagrijavanje i neće se trgati.

A sada me sve to čeka s preostalom trećinom stana. Nikad kraja. Čini mi se da je to prosječna situacija u centru Zagreba, koja košta oko 300 eura po kvadratnome metru stana. Pa tko ima popravljat će, tko se dogovori uzet će kredit preko formalnog upravitelja zgrade, kao mi u Palmotićevoj, koji smo uzeli 1.100.000 kuna za popravak krova. Grad? Država? Ma dajte molim vas. Još ni lipe.

No na razno-raznim biljezima, potvrdama, procjenama, dokumentima potrebnim za radove, na prodaji materijala te porezu i prirezu na svaki čavao, letvu i crijep koji su oni odredili, zaradit će odlično. Da nekoga okrivim? Formalnog i dobro plaćenog upravitelja zgrade? Je li vama tko ikada rekao da vam dimnjaci na zgradi nisu stabilni i da ih treba učvrstiti? Ne, ja sam kriv jer se nisam barem jednom godišnje penjao na krov i provjeravao stanje, jer to su moji dimnjaci.

Dakle, imam privatno vlasništvo, plaćam upravitelja i sve službe za hitna stanja no ipak sam moram misliti o svemu, jer kad 'rikne' sve sam plaćam no prema tuđim pravilima igre? Da, tako je. Kad se sjetim koga sve uzdržavam i koje sve službe prepune Trutova su mi na grbači uhvati me crna tuga. Na kraju ispadne da vrijedi samo ona: UZDAJ SE U SE, U SVOJE PRIJATELJE I LJUDE DOBRE VOLJE DA POMOGNU... i u gmail. Hvala svima dragima, znanima i neznanima, koji ste me podržavali i pomagali mi da preživim ovo sve te da i dalje nastojim ostati Zagrepčaninom u kvartu u kojem sam rođen i ja i moji roditelji.

Moram dodati odlomak o pomoći institucija, tek da se znate ravnati. Nakon potresa Ministastvo graditeljstva je pompozno objavilo da će sve oštećene zgrade dobiti pomoć od 12.000 kuna po stambenoj jedinici, za HITNU SANACIJU. Odmah nakon procjene štete predali smo sve tražene dokumente. Krajem prosinca na upit gdje je to zapelo, odgovoreno nam je još nije bilo vremena ni da se na temelju poslanih papira o zgradi formira službeni dokument na temelju kojeg bi se pokrenula isplata sredstava za HITNU SANACIJU.

O Ugovorima

Ugovori s izvođačima ispali su nam traljavi, jer smo mi amateri 'pali' na tzv. tipske ugovore, želeći samo što prije pokrenuti sve. Najvažniji dio ugovora smo propustili dobro korigirati i utanačiti u njemu sve pojedinosti, a to su penali koje plaća izvođač zbog kašnjenja radova. Ovako je sve ispalo relativno i izvođač je u našem slučaju probio rokove za barem tri mjeseca, i još uvijek radi po zgradi, malo tu, malo tam...

Konačno, imati gradilište u centru nije mala stvar, reklama je na zgradi, besplatno parkiralište je uz gradilište. Zašto je to važno? Da bi se radovi priznali od gradskih i državnih institucija i da bi se mogla tražiti neka financijska potpora – fondovi očito postoje no zadovoljiti uvjete nije lako – svaki rad na sanaciji mora biti zatražen (oglašavnje radova na tržištu rada, što radi upravitelj zgrade), zatim mora postojati ponuda izvođača (za veće radove i tri), mora postojati podatak o tome tko je i kada prihvatio neku od ponuda, a zatim se na isti način traži NADZOR RADOVA.

Nadzor radova se plaća čak i do 4 posto od vrijednosti radova ili prema dogovoru. Naravno, nadzor se ugovara na određeni rok. Pa, ako izvođač probije rokove, onda se i rok nadzora mijenja i – ako niste to ugovorom precizirali – plaćaju se penali zbog produljenja roka. Opet, sve je u ugovoru s tvrtkom koja vrši nadzor, i koja ne smije biti povezana s izvođačima.

Neprecizan ugovor, a zatim i eventualna popustljivost nadzornog organa prema izvođaču, dovode do toga da taj ne mora plaćati nikakve penale (radovi su se opravdano produljili zbog lošeg vremena, zbog neradnih dana, zbog prometnih gužni koje su otežale dopremu materijala, zbog otkaza radnika, zbog nemogućnosti pronalaska školovanih radnika za pojedine vrste poslova, zbog godišnjeg odmora, zbog čekanja na dozvole za pojedine institucije, korone... ), no penali za produljenje nadzora se uredno naplaćuju. I tako se osjećaj da smo izloženi lešinarima sa svih strana stalno uvećava. Dakle, niti jedan ugovor ne potpisujte bez stručne pomoći i dobrog advokata koji poznaje problematiku...