Dubrovnik već 40 godina ima Zavod za obnovu nakon potresa

Posljednjih nekoliko stotina godina, Hrvatsku je pogodilo nekoliko razornih potresa, dva nažalost u posljednjih godinu i pol dana čije posljedice ćemo osjećati još godinama pred nama. 

No, pored Zagreba, Siska, Petrinje, Gline (koji se u javnosti najviše spominju kao simboli dvaju posljednjih potresa), jedan grad u Hrvatskoj s 'potresima se bori' već stoljećima. To je Grad Dubrovnik.  Naime, najjači potres koji je pogodio Hrvatsku dogodio se u 17. stoljeću. Dubrovnik je 6. travnja 1667. godine treslo 7,6 po Richteru.

A potres koji je Dubrovnik pogodio 1979. godine u 7 sati i 19 minuta magnitude 7.0 jedinica Rihterove ljestvice i 9 stupnjeva Mercalijeve ljestvice s epicentrom u moru petnaestak kilometara od crnogorske obale između Bara i Ulcinja, na Uskrs, u desetak sekundi koliko je trajao, izazvao je strašne posljedice na širem dubrovačkom području.

Odmah nakon toga, Dubrovnik je krenuo u organiziranu obnovu - osnovali su Zavod za obnovu Dubrovnika (ZOD), ustanovu koja se već više od 40 godina kontinuirano bavi obnovom Grada Dubrovnika.

S obzirom da se brojni gradovi i općine u Hrvatskoj nalaze na seizmički ugroženom području, razgovarali smo s ravnateljicom Mihaelom Skurić, mag.ing.građ iz Zavoda za obnovu Dubrovnika (ZOD). Primjer Dubrovnika mogao bi poslužiti mnogim gradovima kako kontinuirano i na vrijeme raditi na obnovi objekata.

Glavno pitanje koje smo postavili jest - može li se i kako organizirana obnova Dubrovnika preslikati na druge gradove u Hrvatskoj?

- Svakako je obnova Dubrovnika poslužila kao model pri definiranju metodologije obnove Zagreba, o tome smo podijelili iskustva sa sadašnjim gradonačelnikom Grada Zagreba Tomislavom Tomaševićem, ali i sa kolegama sa Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sudjelujući na savjetovanjima OBNOVA GRADA ZAGREBA NAKON POTRESA. Također smo dokumentaciju o evidencijama šteta od potresa podijelili sa stručnjacima sa Arhitektonskog fakulteta, neposredno nakon zagrebačkog potresa - kazala je za ZGRADOnačelnik.hr Mihaela Skurić.

POKRETANJE ORGANIZIRANE OBNOVE U DUBROVNIKU

Organizirana obnova Dubrovnika započela je s utvrđivanjem i procjenom šteta od potresa magnitude 7.0 jedinica Rihterove ljestvice koji je zadesio grad na Uskrs 1979. godine. Koncept organizirane obnove proizašao je iz značajne potresne ugroženosti te iz statusa zaštićene urbane kulturno-povijesne cjeline. Tadašnja Općina Dubrovnik osnovala je Zavod za obnovu Dubrovnika s ciljem da organizira i provodi programe obnove.

FINANCIRANJE OBNOVE

Kako Općina Dubrovnik nije mogla osigurati izdašna sredstva potrebna za obnovu, na raspolaganje su stavljena sredstva iz tadašnjih fondova solidarnosti SR Hrvatske.

Pri Saboru SR Hrvatske 1981. je osnovan Odbor za praćenje i usmjeravanje obnove spomenika kulture na području Općine Dubrovnik.

Zakon o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika donesen je tek 1986. godine kako bi se osigurao kontinuitet provedbe programa obnove koje je Zavod za obnovu utvrđivao. Ključno je što se zakonom obnova proglasila djelatnošću od posebnog društvenog interesa.

OSNIVAČI ZOD-a I OMJERI FINANCIRANJA OBNOVE

Svaki od osnivača ima svoj omjer s kojim financijski sudjeluju u financiranju obnove:

• Grad Dubrovnik s 55 posto
• Republika Hrvatska 35 posto
• Dubrovačko-neretvanska županija s 10 posto

U istim omjerima sudjeluju u rashodima poslovanja, dok se program obnove financira iz gradskog proračuna.

Program obnove je plan kojim se izrađuju seizmičke analize, nabava seizmografa i slično te izrada kompletne projektne dokumentacije i tako dalje. 

Do uspostave Republike Hrvatske financiranje obnove bilo je riješeno putem proračunskih i paraproračunskih udjela i to tako da je tadašnja SRH temeljem posebnog društvenog dogovora:

• dio sredstava namijenjenih ondašnjem saveznom proračunu prenamijenila za obnovu spomeničke cjeline Dubrovnika
• dio izravno izdvajala u smislu odredaba tada važećeg Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika iz proračuna SRH.

Bivša Općina Dubrovnik osiguravala je sredstva za obnovu Dubrovnika:

• izravno u općinskom proračunu
• participacijom u tada važećem porezu na promet određenih proizvoda
• putem boravišne pristojbe
• općinskih taksi
• kroz tzv. udruživanje sredstava u sustavu samoupravnog dogovaranja korisnika, odnosno vlasnika spomenika

S druge strane od uspostave RH i novog ustroja države, financiranje obnove spomeničke cjeline Dubrovnika obavljalo se iz proračuna RH odnosno doznačivano je Zavodu za obnovu Dubrovnika putem Ministarstva kulture.

Izmjenama poreznih zakona:

• nestala je mogućnost zahvaćanja u dio lokalnih poreza
• otpao je prihod od određenih taksi i iz boravišne pristojbe, budući je posebnim zakonom riješeno drugačije

Prema Zakonu o izmjenama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika iz 2014.:

• financiranje programa obnove je potpuno izbačeno iz državnog proračuna
• u potpunosti ga snosi Grad Dubrovnik iz svog proračuna

Ukidanjem čl. 36 Zakona od strane Ustavnog suda RH, Grad Dubrovnik je ostao bez planiranih prihoda od ulaznica za obilazak gradskih zidina, slijedom čega su sredstva za programe obnove znatno manja u odnosu na Zakonom planirana.

POVEZANOST ORGANIZIRANE OBNOVE DUBROVNIKA vs. ZAŠTITA UNESCO-a

Stari grad Dubrovnik upisan je na UNESCO-v reprezentativni Popis svjetske kulturne baštine 26. listopada 1979. što je svakako pridonijelo svijesti o jedinstvenosti Dubrovnika na svjetskoj razini i potrebi organizirane skrbi o baštini te se uz svijest o životu u seizmički aktivnoj zoni utvrdila potreba poduzimanja preventivnih mjera da se ublaže posljedice potresnih djelovanja. Uslijed granatiranja svjetske baštine tijekom srbo-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku, Dubrovnik je upisan na Popis ugrožene svjetske baštine, te je u suradnji sa UNESCO-m izrađen Akcijski plan obnove oštećenja iz ratnih razaranja.

IZNOS ŠTETE

Od posljedice potresa na dubrovačkom području oštećeno je 1031 spomenik kulture na kojima je nastala šteta u iznosu 5.637.736,000.00 dinara prema podacima tadašnje Republičke komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda. Postoje i druge procjene, no u Zavodu za obnovu Dubrovnika koristimo podatke o šteti prouzročenoj potresom u iznosu od 50 milijuna US dolara.

Kada bi se iznos tadašnje štete pretočio u današnje vrijednosti, to bi značilo da je šteta od potresa (u današnjim okvirima) 'teška' oko 174 milijuna dolara, odnosno 1,2 milijarde kuna.    

Iznos štete od posljedice Domovinskog rata je ostao nedefiniran, a obnovu ratnih oštećenja Zavod je obavljao zajedno s Ministarstvom zaštite okoliša i prostornog uređenja, Ministarstvom za javne radove, obnovu i graditeljstvo i Ministarstvom kulture.

IZNOSI OBNOVE

U periodu 1979.-1991. na obnovu od posljedica potresa uloženo je oko 73 milijuna US dolara što se primarno odnosilo na ključne javne objekte i infrastrukturu, a uključivalo je i izradu opsežnih istraživanja i dokumentacije.

Od 1991.-1999. fokus je bio na obnovi ratnih oštećenja, a uloženo je oko 10 milijuna US dolara. Od 2000. do danas uloženo je oko 200 milijuna kuna, što se odnosi na aseizmičku sanaciju blokova zgrada te poneke javne objekte (npr. Crkva sv. Vlaha i Biskupska palača, Atrij Kneževa dvora, kompleks Lazareti). U navedene iznose uključeni su troškovi izvođenja radova, izrade projektne i druge dokumentacije i stručnog nadzora.

Slika br. 1

Slika br. 2

Slika br. 3

Slika br. 4

Slika br. 5

Slika br. 6

Slika br. 7

Slika br. 8

Slika br. 9

1. 
2. 
3. 
4. 
5. 
6. 
7. 
8. 
9. 

Od 2000. do 2020. prosječno se godišnje ulaže nešto manje od 10 milijuna kuna. Obnova jednog bloka zgrada iznosi oko tri milijuna kuna i to je iznos koji se godišnje može realizirati, uzimajući u obzir prekid radova zbog turističke sezone.

Program obnove za 2021. iznosi 5,5 milijuna kuna. Navedeni iznos čine troškovi administracije i upravljanja u visini tri milijuna kuna, dok je preostali dio od 2,5 milijuna kuna namijenjen programu zaštite kulturnih dobara. Iz samog odnosa se vidi da iznos nije dovoljan.

Najniži iznos za program zaštite kulturnih dobara od 2,7 milijuna kuna je iz 2020. godine uslijed nepovoljne gospodarske situacije uzrokovane COVID-om, koja se odrazila na gradski proračun, dok je najviši iznos realiziran u godini prije u iznosu od 22,9 milijuna kuna, čemu je pridonijelo financiranje projekta Lazareti iz sredstava Europskih fondova. To dokazuje da puni potencijal Zavoda nije iskorišten te da bi se povećanim financijskim sredstvima, s istom organizacijom moglo daleko više realizirati.

Strateški planovi 2020.-2022. mogu se vidjeti ovdje, financijski planovi ovdje, a program obnove ovdje.

SUDJELOVANJE SUVLASNIKA 

Zakonom o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika i drugih nepokretnih dobara u okolici Dubrovnika propisano je da kad je programom obnove spomeničke cjeline Dubrovnika utvrđena obnova građevine, da je utvrđen interes Republike Hrvatske te Zavod nije obvezan ishoditi suglasnosti vlasnika i imatelja građevina.

Međutim, Zavod kontaktira vlasnike i korisnike od faze priprema za početak radova (obavijest o odabiru izvođača i sklapanju ugovora, planiranom početku i trajanju radova i sl.). One koji ne stanuju tu, nastoji se kontaktirati putem susjeda - ostalih vlasnika i korisnika. 

Tablicu svih radova Zavoda možete vidjeti ovdje.

Prioritete u obnovi određuje Zavod, na temelju:

• karte seizmičke mikrozonacije
• procjene stanja objekta, a
• u ovisnosti od raspoloživih financijskih sredstava

Suvlasnici ne sufinanciraju radove koji se izvode temeljem godišnjih programa obnove, međutim u slučaju prodaje nekretnine u čiju obnovu su uložena sredstva, vlasnici su dužni izvršiti povrat sredstava.

Slučajevi sufinanciranja projekata iz programa odnose se na pravne osobe. 

Mogu se istaknuti primjeri dobre suradnje sa zakladom Blaga djela, koja je osigurala sredstva za obnovu krova zgrade u kojoj je suvlasnik, Dubrovačkom biskupijom, koja je sudjelovala u troškovima obnove nekih objekata. Društvo prijatelja dubrovačke starine osiguralo je sredstva za obnovu crkve sv. Vlaha, Javna ustanova Rezervat Lokrum osigurava sredstva za izradu projektne i druge dokumentacije za obnovu kompleksa benediktinskog samostana s Maksimilijanovim ljetnikovcem na Lokrumu.

TEHNOLOGIJE OBNOVE I SANACIJA

Tehnologija obnove i materijali koji se u određenom razdoblju koriste prilikom obnove svakako se temelje na konzervatorskim smjernicama. Određene metode ojačanja koje su se u međuvremenu razvile bilo bi dobro primijeniti na već sanirane objekte (primjer su blokovi na kojima su nosivi zidovi učvršćeni injektiranjem, no nisu povezivani zategama što je danas standard), no istome se ne pristupa budući postoji još veliki broj objekata koji čekaju sanaciju.

Objektima se aseizmičkom sanacijom povećava mehanička otpornost i stabilnost s obzirom na djelovanje potresa za 1 stupanj MCS ljestvice.

Postojeće građevine:

• koje nisu seizmički sanirane trebale bi biti otporne na oko 6-7 stupnjeva MSC ljestvice
• aseizmički sanirane građevine trebale bi povećati otpornost na oko  7-8 stupnjeva MSC ljestvice. Projektantska procjena je da bi po Rihterovoj ljestvici aseizmički sanirane građevine trebale moći izdržati potres jačine oko 6-6,5 stupnjeva.

Potrebno je naglasiti da se provodi samo prva faza aseizmičke sanacije blokova zgrada, odnosno radovi na vanjskim nosivim zidovima koji ne zahtijevaju iseljenje korisnika objekata, dok bi sljedeća faza trebala biti ojačavanje građevina sanacijom međukatne konstrukcije. Tek tada bi mogli reći da je konstrukcija u cijelosti ojačana.

Glavni cilj aseizmičke sanacije je:

• monolitizacija (građevinski pojam)
• ojačanje pojedinih nosivih sklopova

Sanacijom se:

• saniraju šupljine - sve kamenom zidane građevine sadrže više ili manje šupljina, ponekad čine više od 20 posto ukupnog volumena ziđa. Šupljine su neravnomjerno raspoređene po volumenu kamenog ziđa i bitno umanjuju mehaničku otpornost i stabilnost građevine. Popunjavanjem šupljina injekcijskom smjesom povećava se otpornost i stabilnost kamenih zidova
• povezuju nosivi zidovi i to ugradnjom prstena od zatega (bilo čeličnih ili karbonskih)
• čiste se i fugiraju zidovi
• obnavljaju se oštećeni krovovi, dimnjaci, balkoni, popravljaju kameni kanali, dijelovi nosivih kamenih elemenata pročelja itd.

Ako se radi o objektima javne namjene u ovisnosti o financijskim sredstvima nastoji se sanirati i vanjska stolarija.

Postupak sanacije

Radi racionalizacije u obnovi provedena su seizmološka i seizmotektonska, geološka, geofizička i geomehanička istraživanja, na temelju kojih je izrađena karta seizmičke mikrozonacije. Iz karte je vidljivo koji objekti u povijesnoj jezgri se nalaze na najugroženijim područjima i samim time čine prioritete pri donošenju odluke koje blokove zgrada sanirati.

1. Prvo se izrađuje projektna dokumentacija, na koju se ishodi potvrda Ministarstva kulture i medija, Konzervatorskog odjela u Dubrovniku
2. Na temelju procijenjene vrijednosti, po osiguranju dostatnih sredstava u Programu obnove, provodi se postupak nabave za izvođenje radova aseizmičke sanacije
3. Nakon odabira izvođača, kreće se sa samim radovima aseizmičke sanacije
4. Uz koordinaciju Zavoda za obnovu i stručni konzervatorski nadzor, angažira se i stručni nadzor nad izvođenjem radova

DOSADAŠNJI PROBLEMI U POSTUPCIMA OBNOVE

Prve poteškoće dogodile su se s početkom Domovinskog rata zbog financiranja – koje više nije bilo moguće u smislu Zakona iz 1986., nadalje ukidanje članka 36. Zakona o izmjenama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika iz 2014., poteškoće predstavlja i neusklađenost nekih zakonskih odredbi s drugim posebnim propisima, npr. vezanim za upis zakonskog založnog prava. Poteškoću predstavlja i pitanje razine obnove, koja je tek nakon zagrebačkog potresa, našla svoje mjesto u tehničkom propisu i Zakonu o obnovi Zagreba…

Jedan od najvećih izazova je bio i ostao zadovoljiti zahtjeve i standarde konstrukcijske sanacije te s druge strane konzervatorske zahtjeve koji su u naravi suprotni.

Osim toga, veliki problem predstavlja organiziranje gradilišta u povijesnoj jezgri gdje je dovoz i odvoz materijala otežan.

Na izvođenje radova koje podrazumijeva buku i prašinu općenito se gleda kao na smanjenje kvalitete doživljaja destinacije te na prepreku ostvarenju prihoda od iznajmljivanja. Navedeno ponekad rezultira prekidima izvođenja radova u turističkoj sezoni, što stvara dodatni trošak i produljuje izvođenje radova.

OBNOVA IZVAN GRADSKE JEZGRE

Program obnove posljednjih godina obuhvaća aktivnosti oko obnove ljetnikovaca u Rijeci dubrovačkoj, a prije je obuhvaćao prostor cijele bivše općine Dubrovnik, od Prevlake do Stona.

Djelatnici Zavoda za obnovu Dubrovnika sudjelovali su u evidentiranju štete od potresa u Stonu 1996.

ZA KRAJ

• Zavod je do sada sanirao preko 200 objekata, odnosno 45 blokova zgrada
• O završetku obnove Dubrovnika se ne može govoriti, jer očuvanje fizičke strukture naše najvrijednije baštine, koja je istovremeno seizmički vrlo ugrožena treba biti prioritet, i to na nacionalnoj razini - kako kažu iz ZOD-a.
• Procjenjuje se da je iznos pričuve u staroj gradskoj jezgri ne prelazi 2kn/m2.
• U povijesnoj jezgri ugovorni ili prinudni upravitelj je većinom Domouprava Dubrovnik.

Pratite rubriku OBNOVA NAKON POTRESA i vjerujemo da ćete pronaći korisne savjete i informacije. Sretno!