Glavni problem (ne)obnove je nedovoljna svijest o tome gdje živimo i mogućim posljedicama potresa

Prije tri godine u ranu zoru Zagreb i okolne županije zatresao je potres od 5,5 stupnjeva po Richteru. Počeo je padati i snijeg, a sve samo nekoliko dana nakon početka općeg lockdowna zbog pandemije COVIDA 19.

U prvim danima nakon toga nemilog događaja, sa svih se strana slušalo o obnovi Zagreba, dogovarale su se financijske omotnice iz Europske unije, slagao se Zakon o obnovi, obećavalo se mnogo toga.

Tri godine kasnije, na žalost, po svemu sudeći, obnova ide puževim korakom, da ne velimo da - stoji.

Međutim, ovdje nije riječ o inerciji sustava, već o realnim problemima i situacijama zbog kojih ta obnova stoji. Porazgovarali smo s doc. dr. sc. Mislavom Stepincem sa Zavoda za konstrukcije na Građevinskom fakultetu u Zagrebu da bismo, sa stajališta struke, probali saznati s kojim se problemima susreću zagrebačke zgrade i u kakvom su stanju njihove konstrukcije.

Što je, po vašem mišljenju, najveći problem obnove nakon potresa? Imovinsko-pravni odnosi, suvlasnici, nezainteresiranost, vlasništvo, birokracija, financije, struka ili kombinacija svega navedenog?

Kao što je već više puta spominjano, potres, odnosno poslijepotresna obnova vrlo je složen postupak te zapravo ne postoji u potpunosti točan odgovor.

U Zagrebu zasigurno imovinsko-pravni odnosi i vlasništvo predstavljaju veći problem nego u Sisačko-moslavačkoj županiji, a sve ostalo, naravno, doprinosi sporijoj obnovi.

Iako postoje razni problemi koji su kombinacija svega navedenog, prije svega bih naglasio da je osnovni problem nedovoljna svijest o okolini u kojoj živimo i mogućim posljedicama potresa te (ne)spremnost cjelokupnog društva na otklanjanje posljedica od potresa.

Kakvo je 'konstrukcijsko' stanje zgrada (stambenih i javnih zgrada te obiteljskih kuća) u Zagrebu?

Zagreb se nalazi na potresno ugroženom području te se nove zgrade moraju projektirati po važećim normama, odnosno konstrukcijskim Eurokodovima. Sve novije zgrade bi stoga trebale biti sigurne od potresa.

Međutim, velik broj zgrada u Zagrebu, pogotovo Donji i Gornji Grad, izgrađene su prije ikakvih potresnih smjernica, osnovni materijal je ziđe koje je podložno oštećenjima prilikom horizontalnih djelovanja, starije su i više od 100 godina te su ponekad i neodržavane. Kombinacijom spomenutih parametra vrlo lagano je zaključiti da su takve zgrade, bilo stambene ili javne, podložnije oštećenjima nakon potresa.

Sa stajališta struke - koliko će vremena biti potrebno da se obnove u potresu stradale zgrade?

Na ovo pitanje stvarno ne mogu dati odgovor jer struka nije jedina koja odlučuje o obnovi. Proces je poprilično kompleksan te je uključen jako velik broj dionika. Poznavajući prilike iz Italije, svaka poslijepotresna obnova je dugotrajna i traje niz godina.

S obzirom na to da se najviše bavite javnim zgradama, u kakvom su stanju najposjećenije zgrade - bolnice, vrtići, škole?

Opet bih spomenuo parametre koji utječu na mehaničku otpornost i stabilnost građevina: materijal i vrijeme izgradnje, konstrukcijska praksa, održavanje. Bolnice spadaju u kritičnu infrastrukturu i morale bi biti u funkciji nakon najvećih potresa koji se predviđaju za Zagreb. Međutim, postoji određen broj bolnica koje i ne spadaju u tu kategoriju.

Radite na projektu Procjena stanja i obnova postojećih građevina – Razvoj suvremenih metoda za zidane i drvene konstrukcije (ARES). Koja je svrha tog projekta, imate li kakve preliminarne podatke, mogu li se i po kojoj cijeni i kako implementirati te suvremene metode u oštećene zgrade u Zagrebu?

Projekt koji spominjete financira Hrvatska zaklada za znanost, a ja sam voditelj. Znanstvena zajednica je uvelike svjesna problema vezanih uz potres i postojeće konstrukcije te je i ovo jedan projekt koji je Zaklada prepoznala kao vrijedan financiranja.

Važno je spomenuti da je projekt počeo prije potresa koji su pogodili Hrvatsku 2020. godine te su već tada identificirani problemi koji se mogu javiti pri procjenama stanja postojećih zidanih konstrukcija.

Projekt je usmjeren na jedan uski stručni dio procjene stanja i obnove postojećih zidanih konstrukcija, a cilj projekta je oformiti bazu mehaničkih karakteristika materijala i izdati preporuke za kvalitetniju obnovu. Predložene se metode (nažalost) već koriste jer su bile neophodne kod poslijepotresne procjene stanja oštećenih objekata. Naš tim sudjelovao je na visokokvalitetnim, nedestruktivnim i preciznim mjerenjima na nešto više od 25 pojedinačno zaštićenih zgrada te se dobiveni rezultati koriste kao ulazni podaci za projektiranje obnove.

Pratite rubriku OBNOVA NAKON POTRESA i vjerujemo da ćete pronaći korisne savjete i informacije. Sretno!

Drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr-u uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.