DVIJE GODINE OD ZAGREBAČKOG POTRESA
Izvor: Marija Renić Marić
Prošle su dvije godine od potresa u Zagrebu. Dvije godine koje su proletjele u tren, a opet kao da su bile cijela vječnost. Cijela vječnost onima koji su morali iseliti iz svojih domova, gotovo bez ičega i bez pojma o tome kada će se i hoće li se uopće moći vratiti u svoje domove. Među njima je i Marija Renić Marić, predstavnica suvlasnika u jednoj zgradi u Zagrebu koja je odmah dobila crvenu naljepnicu, što je značilo da se ne smiju vratiti u svoje stanove.
Ovo je priča o postpotresnom životu jedne obitelji, koja se može preslikati na brojne obitelji koje su iseljene iz svojih domova nakon potresa. Ovo je priča o upornosti, trudu, slozi, dobroj volji, dobrim ljudima, postavljenim pitanjima, inzistiranju i jednoj od prvih zgrada u Zagrebu koja je krenula u samoobnovu i završila je u roku. Zgrada koja je bila neuporabljiva, sada je potpuno uređena, a njeni su se suvlasnici vratili u svoje domove.
Buđenje, šok, zbunjenost i potres
To nesretno nedjeljno jutro, usred pandemije, lockdowna i snijega u ožujku vjerojatno nitko neće zaboraviti.
- Kao i mnoge mame s bebama i vlasnici kućnih ljubimaca koji su osjetili nešto u 6:15 sati, desetak minuta prije potresa, tako sam i ja. Naš jednogodišnji dječak se probudio u krevetiću, pa sam ga prebacila kod nas u krevet da produži spavanje jer je ipak nedjelja i 'valjalo bi se odmoriti'. Uspavala sam ga i stavila pokraj sebe. No onda je odjednom zid uz nas počeo dijagonalno pucati. Suprug je iz sna stavio jastuke na nas i držali smo se skupa dok nije stalo. Suprug je u prvi čas vikao da su bacili atomsku bombu na Italiju zbog lockdowna i velikog broja zaraženih. Ja sam mu vikala da ogrne Davida u dekicu i trči s njim na sigurno, jer će se sve srušiti – prisjeća se tog jutra Marija Renić Marić i dodaje da su van istrčali bosi, a da je stubište zgrade već bilo značajno oštećeno i zasuto žbukom te je dijagonalno puklo.
Vrlo su brzo uspjeli izaći nakon tog prvog udara, a dok su pokušavali odmaknuti auto od zgrade, koji je također bio zasut žbukom, Mariju je nazvao sin bivšeg predstavnika suvlasnika, koji je bio inženjer građevine.
- Prvo me pitao jesmo li dobro, a zatim u kakvom je stanju stubište. Naime, njegov je otac izračunao da, uslijed jačeg potresa, prvo će i znatno stradati stubište. Točno je tako i bilo – stubište se odvojilo od zgrade, popucalo dijagonalno, pri čemu se donji dio blago nagnuo prema padini u dvorištu, a gornja 'kapa' prema objektu. Sljedeći su udari samo pogoršali situaciju – govori nam Marija, koja je u ovoj zgradi predstavnica suvlasnika zadnjih pet godina, i dodaje da je stan u prizemlju bio potpuno uništen, ostao je gotovo bez zidova.
Druge, odnosno naknadne potrese dočekali su pokraj automobila, a potom su odlučili krenuti u Slavoniju, jer u trenutku lockdowna nisu imali puno izbora. Prisjetimo se samo da su upravo tih dana donesene odluke o propusnicama. Snijeg pada, vani je hladno, ljudi su bosi i neadekvatno obučeni.
- Ponavljala sam suprugu da trebamo sve za dijete – od juhe do pelena i lijekova – i da moramo otići do navečer negdje na toplo. Bila sam vrlo skeptična, kao i danas, u reakcije institucija, pa sam rekla – goriva imamo, idemo van dok nisu zatvorili sve izlaze iz grada. U ponoć su uveli propusnice i nismo se šest tjedana mogli vratiti u Zagreb, dok nismo riješili svu papirologiju.
Zgrada u kojoj je Marijin dom, građena je 1935. godine, a nadograđena prvi put 1941. i drugi put 1978. godine. S obzirom na to da je bivšem predstavniku suvlasnika ta zgrada bila svojevrsna djedovina, a bio je i inženjer građevine, sve nadogradnje je on radio i to po svim (ondašnjim) pravilima, legalno, uz sve dozvole, pa je tako Marija od njega 'naslijedila' i svu dokumentaciju. To je, pokazalo se kasnije, bila velika sreća.
Marija i njena obitelj od tog se dana selila ukupno šest puta, ako se računa koliko puta su apsolutno sve spakirali i selili na drugu lokaciju. U tom trenu Marija i njen suprug nisu ni znali da će se njihova mala obitelj uskoro proširiti.
- Kada su konačno 1. lipnja 2020. godine iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine pokrenuli mogućnost subvencioniranog najma, onda smo se uselili za stalno, do našeg povratka kući nakon punih 20 mjeseci. U nekom sam trenutku vjerovala da ćemo se vratiti kući do kraja trudnoće, a na kraju smo princezu prenijeli prvi put preko kućnog praga kad je već imala 10 mjeseci. Mislim da je taj period u obnovi bio najteži. Gledate kako dijete raste ispred vas i u vama, a nitko nema nikakav konkretan odgovor. Nitko ništa ne zna, ne odgovara na e-mailove, ne daje upute i pravi se da ne postojite.
Rušenje nije bilo opcija
Iako je zgrada u kojoj je Marija predstavnica suvlasnika bila znatno oštećena, čemu svjedoči i crvena naljepnica, rušenje nipošto nije bilo opcija jer nije bilo isplativo.
- Rušenje nije bilo opcija ni s pravne strane, jer ne možete rušiti građevine gdje nekoliko različitih banaka u svrhu otplate stambenih kredita imaju upisane terete. Dakle, ne možemo rušiti bez suglasnosti banaka. Osim toga, prema GUP-u građevinu nismo mogli širiti niti u jednom smjeru. Proširenja prema dvorištu nisu bila moguća jer 30 centimetara od naših zidova počinje zeleni pojas. Nismo je mogli sagraditi ni u istim omjerima jer se po aktualnim propisima takva stubišta više ne mogu graditi bez evakuacijskog puta, a time bismo svi izgubili balkone i terase na zapadnoj strani.
Spremna dokumentacija
Međutim, kao predstavnica suvlasnika i kao majka, Marija je odlučila poduzeti apsolutno sve da se njihova zgrada čim prije obnovi. Na koji god način. Naime, njihova je zgrada dobila crvenu naljepnicu i to zbog uništenog stubišta kao jedinog evakuacijskog puta.
- U našem je slučaju samoobnova bila jedina opcija. Svjesna situacije u kojoj obitelji s malom djecom, za koje institucije znaju da su iseljene iz svojih domova preko noći, nitko niti jednom nije nazvao, znala sam da organizirana obnova nije za nas, niti da će se ona dogoditi u našem slučaju. U tom su se razdoblju oni u Saborskim klupama pakirali na produljeni godišnji odmor i ljetnu stanku, a Zakon o obnovi odlučili ostaviti za jesen i njegovo stupanje na snagu tek za zimu. Raspisali su samo poziv za hitne mjere, što nama s crvenim naljepnicama nije puno značilo jer nam je za povratak svih instalacija u prvobitno stanje bila nužna ojačana i obnovljena konstrukcija – rezignirana je Marija.
Već u travnju 2020. godine njihova je zgrada imala elaborat stanja štete s kojim su išli od jedne do druge institucije, no svi su im ponavljali 'Morate čekati Zakon'. I zbog toga, Marija poručuje svima da sada iskoriste taj Zakon!
U cijeloj ovoj priči velika je sreća bila u tome što je bivši predstavnik suvlasnika, koji je na žalost pokojni, na jednom mjestu držao sve dokumente vezane za zgradu. Pa je njihova zgrada imala sve svježe dokaze legalnosti, i za ono prije 1968. godine, i uporabnu i građevinsku dozvolu. Zatim najnovije ZK izvatke zbog stambenih kredita koje su suvlasnici podizali.
- Tehnički smo imali baš sve što je bilo potrebno za samoobnovu, trebali smo jedino tehničke smjernice Zakona za projekt i prijavu gradilišta. Izgubili smo ukupno 14 mjeseci čekajući Zakon i njegove uredbe i tehničke smjernice, a radovi su trajali samo šest mjeseci.
Sinergija suvlasnika i Upravitelja
Ali, nadu daju dobri ljudi. Riječi – 'Gospođo, nije dobro, dobili ste crvenu naljepnicu, ali za sada ste nam jedini takvi. Mi ćemo se pobrinuti za zgradu, a vi se pobrinite za svoje obitelji. Tako prenesite ostalim suvlasnicima.' – Marija nikada neće zaboraviti. To je, naime, rekao gospodin Kajfeš, direktor Upravitelja njihove zgrade.
- On je bio jedini koji nas je nazvao nakon potresa i to u ponedjeljak u jutro, 24 sata nakon potresa. Dok sam živa neću zaboraviti umirujući ton njegova glasa. Ne mogu reći da su tu naše brige prestale, ali ću pamtiti taj razgovor zauvijek. Jednako kao što ću pamtiti da sam u trudovima razgovarala s našom divnom referenticom Sanjom nakon što smo predali Obrazac 2. Zvala me da provjerimo još jednu sitnicu, a ja sam joj rekla da se idem poroditi pa se čujemo kada dođem u sobu. I čule smo se i riješile sve što smo trebale u tom trenu. Obnova je strahovito naporna i zato je bitna sinergija suvlasnika i Upravitelja i obje strane moraju puno uložiti za pozitivan ishod.
Naravno, za sve radove i odluke, a pogotovo tako velike, moraju se dogovoriti suvlasnici. Srećom, Mariji su suvlasnici dali puno povjerenje i većinu odluka su donijeli jednoglasno, sa 100 posto njihove suglasnosti. Svima je bilo jasno da nemaju nekog izbora ako se žele vratiti u svoje stanove. Naime, većini je ta nekretnina jedina koju imaju. Doduše, kada se kretalo u proces obnove, probleme su stvorile situacije poput ostavinske rasprave koja se, zbog pandemije, čekala pet mjeseci, zatim rješavanje Darovnog ugovora za priznavanje vlasništva te prodaja dva stana nakon potresa, ali sve je to ipak riješeno.
- U narodu kažu da se na muci poznaju junaci. 80 posto udjela naše stambene površine suvlasnicima je jedina nekretnina i jedino moguće prebivalište. Svi su nakon potresa živjeli u subvencioniranom najmu i što je drugo bila opcija, doli obnova. Dom je jedan i nepovrediv pa mi nije bilo teško potpisati zadužnice i sve ostalo, jer sam samo željela svu djecu s našeg prebivališta vratiti kući, a dvoje ih se rodilo nakon potresa.
Potraga za izvođačima
Kada su se odlučili za samoobnovu, Marija Renić Marić poslala je otvoreni poziv na sve željene izvođače koji su imali iskustva u radovima s ojačanjima i prije potresa. Prikupili su listu od 15 izvođača, poslali im projekt i troškovnik sa željenim rokovima dostave ponude i rokovima izvođenja radova. U roku od 15 dana imali su 10 ponuda na stolu, a onda su glasovali između tri ponude s najboljim referencama.
- Cijena nikada ne bi trebala biti glavni razlog za odluku. Naime, imali smo situaciju s najpovoljnijom ponudom, a referenca je doslovno glasila – Moj muž je Bosanac, on Vam sve zna raditi. Zaista je tako stajalo u opisu.
Na kraju su, ipak, projekt zatvorili u iznosima ispod najpovoljnije ponude jer zbilja troškovnik i ponuda nisu mjerilo stvarnog stanja, pogotovo ako se odabere kvalitetan nadzor radova koji će provjeravati stvarne količine svega što je uloženo na gradilištu.
Komunikacija s institucijama
Marija je u Fondu za obnovu komunicirala isključivo s bivšim ravnateljem Damirom Vanđelićem, koji je, kako kaže Marija, na sve njihove probleme odgovarao da je njihova krivnja u tome što se nisu odlučili za organiziranu obnovu.
- Dočekali smo i prekasno uspostavljanje Fonda, imenovanja, pronalazak kadrova, Zakon, smjernice… Sve smo dočekali sa spremnim papirima. Trenutno čekamo odgovore iz Fonda po pitanju Izvješća o opravdanosti uloženih sredstava u samostalnoj obnovi. Nadam se da je to zaista zadnji korak jer je prošlo više od tri mjeseca kako smo predali završno Izvješće nadzornog inženjera o svim izvršenim radovima. Na stranicama Fonda vidim da se sada isplaćuje i novac unaprijed, prije početka obnove, a naš povrat nikako da se dogodi.
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
.jpeg)
Iako je na početku bilo nekih poteškoća s Ministarstvom, na kraju je s njima Marija imala dobru komunikaciju, sve su predali među prvima, dokumentaciju su im obradili u roku od 30 dana, a za dodatna pitanja je Marija bez problema kontaktirala pravnu službu koja se uvijek u kratkom roku javljala s povratnim odgovorom.
- Ministarstvu je bilo bitno da je sve pravno čisto, a takve slučajeve bez prepreka rješavaju brzo. Uzmite u obzir da govorim o vremenu kada smo mi bili jedni od rijetkih koji su se prijavili, u veljači 2021. godine, odmah nakon što su se obrasci za prijavu za obnovu krenuli predavati.
Osim toga, neke stvari vezane za obnovu koje su danas moguće, u vrijeme kada je Marijina zgrada kretala s procesom, nisu bile zamislive. Marija vjeruje da su na temelju njihovih apela tijekom ljeta 2021. godine, koji nisu mimoišli ni kabinet Vlade, guvernera HNB-a, predsjednike Uprava najvećih banaka u Hrvatskoj, ured gradonačelnika, Hrvatski centar za potresno inženjerstvo (HCPI), došli do zaključka da Zakon o obnovi nije u pozitivnoj korelaciji s nekim drugim temeljnim zakonima.
Sreća u nesreći je bila da je bivši predstavnik zgradu održavao redovno, ali samo ono što je nužno i nije ulazio u neke veće investicije, pa je i novca na računu pričuve ipak nešto bilo. Ali opet, ni blizu dovoljno za obnovu nakon potresa te je bilo neophodno dići kredit.
S dizanjem kredita Marijina je zgrada imala peripetije jer banke nisu mogle preuzeti takav rizik - stanovi su kupljeni uglavnom na kredit, zgrada je stara, relativno mala (samo šest stanova) i 'crvena', neki od suvlasnika su umirovljenici... Međutim, uz pomoć Upravitelja, uspjeli su, nakon brojnih dopisivanja s Ministarstvom, Fondom, upravama banaka, dogovoriti da za razliku između iznosa koji bi trebali dobiti iz Fonda za obnovu i stvarnog troška dobiju kredit u jednoj komercijalnoj banci.
- Tako je zamišljena samoobnova, koja je za nas crvene zakonom obvezna, ujedno i neprovediva, jer visina pričuve koja je potrebna za samostalnu obnovu odnosno za dizanje kredita, zakonski nije dopustiva tj. maksimalan dopušteni iznos je 18 kuna. Nakon što sam zajedno s Upraviteljem prezentirala stvarnu situaciju na primjeru naše zgrade i još nekoliko drugih, otvorene su mogućnosti da se novac za obnovu zatraži tijekom ili prije početka radova. Vjerujem da u prilog tome ide i činjenica da Fond 'nema' gdje utrošiti namjenska sredstva.
Pričuva je otišla u nebo
Znamo da bez novca nema ničega, pa tako ni najjednostavnijih redovnih poslova vezanih za održavanje zgrade, a kamoli za obnovu nakon potresa zgrade koja je dobila crvenu naljepnicu. Marijina je zgrada do potresa imala pričuvu od 2,61 kune po četvornom metru. Zatim su je, uz preporuku Upravitelja, podigli na 4 kune po četvornom metru, kako bi skupili novac za projekt i elaborat te istražne radove koje je trebalo napraviti prije projekta.
- Danas nam je pričuva visokih 18 kuna po četvornom metru, a to je uvjet koji je definirala Banka prilikom podizanja kredita. Vjerujemo da će uskoro Fond izvršiti povrat za uloženo te da ćemo pričuvu opet svesti na normalne razine – nada se Marija.
Planirani i neplanirani radovi
Kao i uvijek kod radova, uz planirane dogode se i oni neplanirani. U slučaju obnove ove zgrade bilo je, kaže Marija, puno radova koje nisu planirali.
- Kada vam jednom obustave apsolutno sve, plin, struju, vodu, onda popisu radova nema kraja. Na primjer, zbog zimskih uvjeta, prve zime nakon potresa morali smo iz sustava ispustiti svu vodu da ne bi popucale cijevi. S obzirom na to da smo u šahtu dijelili brojilo sa susjednim kućnim brojem, morali smo napraviti radove ispuštanja vode iz sistema i odvajanja u šahtu od susjeda.
Obustavljen im je i plin, neka su brojila čak demontirana, jer su se instalacije nalazile na zidovima koji su se morali rušiti. Tu su morali iznova platiti sve nove ateste, ne starije od šest mjeseci, nove plinske instalacije, nove dimnjake.
- Struja na stubištu je bila obustavljena, a tijekom skidanja žbuke oštećeno je strujno brojilo. HEP je za povratak struje na stubište trebao uvesti novi naponski ormarić, što je zahtijevalo dodatne radove po trenutnim tehničkim propisima. Hitne mjere smo dobili u iznosu od 96.000 kuna za šest stambenih jedinica, što je kap u moru radova koje smo imali.
Proveli su i istražne radove, dok su čekali Zakon o obnovi. Otvorili su i pregledali sve drvene grednike, otkapali temelje da vide u kakvom su stanju te su proveli analizu opeke iz svih dijelova građevine u tlačnim prešama.
- To nam je pokazalo u kakvom je stvarnom stanju objekt, prije konačnog statičkog proračuna. Kada smo napravili sve, dogodila se Petrinja... Pa sve ispočetka.
Naime, nakon petrinjskog potresa koji se dogodio dva dana prije no što je projekt za Marijinu zgradu bio zaključen, došlo je do novih oštećenja. I zbog toga su morali raditi nove procjene štete i odlučili se za dodatna ojačanja.
Energetska obnova – ne može
S obzirom na to da je ova zgrada imala crvenu naljepnicu, odnosno spadala je u neuporabljive objekte, rečeno im je da ne mogu, iako već imaju tolike radove, ići u energetsku obnovu pute Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Odgovor koji su dobili iz FZOEU na upit o energetskoj obnovi glasio je – javite nam se kada opet budete uporabljivi.
- Konstrukcijska i energetska obnova u kompletu vrijedi za uporabljive, mada bi bilo idealno da smo sve to odradili uz trošak postavljanja jedne skele. Naš projektant je veliki zagovornik takvog sistema, međutim tehničke smjernice Zakona propisuju opravdanost zaštitne žbuke koja štiti ojačanja, ne i energetsku obnovu. Bar ne za naš slučaj. Doduše, nisam sigurna ni kako bismo još i to financirali, kada je i obnova konstrukcije bila jako skupa.
Međutim, s obzirom na to da će uskoro krenuti Javni poziv za energetsku obnovu zgrada oštećenih u potresu, ako će Marijina zgrada dobiti povrat sredstava i ovisno o tome koliki će to biti iznos, vrlo je vjerojatno da će se prijaviti za energetsku obnovu, naravno ako se suvlasnici s time slože.
Radovi završeni u roku
No unatoč brojnim problemima, dobra je stvar što su svi radovi završeni točno u dan. Samo pola skele je ostalo za skinuti nakon roka, jer je počela kiša. Marija ističe da se radilo puno i naporno kako stanari ne bi izgubili još jedno proljeće i ljeto bez radova.
- Uspjeli smo skinuti skelu 1. prosinca 2021. godine, a završno Izvješće sa svim atestima izdano nam je 15. prosinca. Svi smo još tijekom ljetnih mjeseci samo sanjali Božić kod kuće. To je bio jedinstveni cilj kojemu smo težili i na kraju uspjeli. Izvođač i nadzor su apsolutno imali razumijevanja za naše želje te su sve podredili tome.
Dakle, projekt su imali završen već u siječnju prošle godine, prije nego što je Ministarstvo raspisalo poziv za prijave, prijavili su se za obnovu u veljači, privremenu odluku o obnovi dobili su u ožujku kada su odabrali izvođača. Radovi su krenuli početkom svibnja, a završili krajem studenog 2021. godine. Obitelji su se u svoje obnovljene domove vratile 15. prosinca.
- Za vrijeme radova, tijekom ljeta 2021. inzistirala sam u Fondu za obnovu da se provede javna nabava i tehničko financijska kontrola našeg elaborata i projekta, jer ako treba nešto mijenjati, da se to napravi dok su zidovi otvoreni. Dobili smo pozitivne suglasnosti za elaborat i projekt do kraja kolovoza. Sve smo radili paralelno i nijedan dan nije smio biti izgubljen. Na samom kraju, paralelno se čistilo, spajale su se instalacije, popravljao parket, sastavljala kuhinja, bojala dječja soba itd. Na kraju je bilo kaotično i više nisam znala ni tko se kako zove. Bilo mi je bitno samo da svatko čim prije napravi svoj posao i da plinara čim prije pusti plin, kako bi zidove žbukane iznutra i izvana ugrijali i osušili. Nadzorni inženjer se šalio da je sada više ljudi u jednom stanu, nego na cijelom gradilištu. Uređenja nekih stambenih prostora završavaju tek sada, ali to je dio adaptacija o kojima su individualno vlasnici odlučivali.
Idealna prilika za novi dom
I za kraj, unatoč svim nedaćama i stresu koje je prošla, Marija ne žali što se upustila u taj proces i, da mora, ponovno bi učinila isto, jer sada njena obitelj i ostali suvlasnici imaju obnovljen dom koji bi, prema procjenama, sada mogao izdržati potres jačine 7 stupnjeva po Richteru.
- Budite svjesni da je ovo jedinstvena prilika. Država vam nikada više neće uložiti 80 posto potrebnih sredstava u vašu nekretninu i ovo je jedini trenutak u povijesti kada je možete potpuno ojačati. Bez obzira na sve probleme i koliko sam grizla na sve strane, mi svi sada imamo sve novo. Sve je uređeno i vratili smo se svojim kućama. Iskoristite što se nudi i uredite svoj dom, prvenstveno zbog svoje sigurnosti. Apsolutno svakome bih preporučila da se prijavi za obnovu jer će novac propasti ako se ovo ne iskoristi - poruka je koju ova predstavnica suvlasnika šalje svima čiji su domovi oštećeni u potresima.
Ako ste predstavnik suvlasnika ili želite znati kako vaš predstavnik suvlasnika treba raditi i što treba znati, uključite se OVDJE. Ako želite znati više o pravima i obvezama suvlasnika u zgradi te pratiti ovu tematiku, kliknite OVDJE. A ako želite saznati rješenja vaših problema u zgradi, pročitati prave savjete, pratite OVDJE.
Ne zaboravite se prijaviti i na mjesečni newsletter.
Pratite rubriku OBNOVA NAKON POTRESA i vjerujemo da ćete pronaći korisne savjete i informacije. Sretno!
CO2 DO 55 - ZELENI PLAN ZA HRVATSKUBESPLATNA konferencija - Ključni problemi i rješenja energetske obnove i obnovljivih izvora energije
ŽELIM PAKETOMATKako postaviti paketomat i zarađivati od toga
KONFERENCIJE, RADIONICE, EDUKACIJE...Događanja vezana uz vaš dom i nekretnine - svibanj/lipanj 2023.
RIJEČ STRUČNJAKATemeljni zahtjevi za građevine – što pričuva ima s njima?