potres u zagrebu
Izvor: ZGRADOnačelnik.hr
ISTRAŽIVANJE

Ovo su problemi zbog kojih Zagrepčani jako sumnjaju u obnovu nakon potresa

Nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa postalo je jasno da su postpotresna gradnja i obnova stanova i zgrada ključne teme u zagrebačkom i prostoru središnje Hrvatske. U procesu planiranja postpotresne sanacije i obnove, među ostalim, ističe se uključenost stanovnika kao jedan od ključnih faktora njegove uspješnosti.

S tom je namjerom vođeno i istraživanje koje su provele Anđelina Svirčić Gotovac, Jelena Zlatar Gamberožić i Mirjana Adamović iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Istraživanje je provedeno kvalitativnom metodom polustrukturiranih intervjua na uzorku vlasnika stanova i predstavnika suvlasnika u zagrebačkom Donjem gradu.

Detalji o potresima

Potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru, koji se dogodio 22. ožujka 2020. godine u 6:24 sati pogodio je:

  • Zagreb
  • dijelove Krapinsko-zagorske županije
  • dijelove Zagrebačke županije

Prema podacima Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u potresu je:

  • oštećeno 25 tisuća zgrada, što privatnih, što javne namjene.
  • nakon potresa neuporabljivo je ili privremeno neuporabljivo više od šest tisuća zgrada, među kojima su dječji vrtići, osnovne škole, srednje škole, fakulteti, instituti, znanstvene ustanove i ustanove kulture.
  • oko 1,5 posto oštećenih zgrada javne je namjene, a 98,5 posto zgrade su u privatnom vlasništvu

Središte je grada Zagreba ponajviše stradalo u potresu, a stručnjaci ističu da takva je situacija bila i pri posljednjem većem potresu iz 1880. godine. S obzirom na stanje i prije svega starost, ali i zapuštenost zgrada odnosno stambenog fonda, posebno su stradali Donji i Gornji grad. Brojne građevine nisu bile značajnije obnavljane od vremena kad su građene, a također su pretrpjele brojne (ne)dozvoljene dogradnje, koje su dodatno pogoršale situaciju i uzrokovale (još) veća oštećenja.

Nakon prvog potresa iz ožujka 2020. dogodio se još razorniji potres magnitude 6,2 prema Richteru 29. prosinca 2020. godine. Pogodio je Sisačko-moslavačku županiju, epicentar mu je bio tri kilometra jugozapadno od grada Petrinje. Petrinjski je potres postao jedan od dvaju najjačih instrumentalno zabilježenih potresa u Republici Hrvatskoj (od 1909. godine), a njegovo razorno djelovanje osjetilo se i u Zagrebu, gdje je došlo do dodatnih šteta posebno u središnjim dijelovima grada na najstarijim objektima.

Taj je potres unio još veću neizvjesnost i nesigurnost među građane i u krajnji ishod sanacije njihovih stanova i zgrada te obnove središta Zagreba.
Gradska središta i povijesne jezgre dijelovi su grada izrazito osjetljivi na procese transformacije i urbane obnove, o kojoj smo već pisali, a pogotovo nakon razornih potresa.

Zbog brojnih problema u kojima su se nakon potresa našli Zagrepčani, o kojima više možete čitati u cijelom istraživanju, autorice su stavile u fokus mišljenje stanovnika središta Zagreba, Donjega grada, o mogućnostima obnove nakon potresa jer su njihovi stanovi i zgrade udaljeni svega nekoliko kilometara od epicentra i pretrpjeli su znatne štete. U kvalitativnom istraživanju, čije rezultate u radu prezentiraju, nastojale su ispitati o kakvoj je vrsti šteta riječ te što stanovnici Donjega grada očekuju od obnove prema nekoliko aspekata. S obzirom na nužnost urbane obnove tog dijela grada zanimalo ih je i kako stanovnici Donjega grada vide urbanu i protupotresnu obnovu. 

Spora sanacija i brojni problemi

S obzirom na rezultate dobivene intervjuiranjem stanara Donjeg grada oštećenih u potresu, pokazalo se da je sanacija njihovih zgrada i stanova tekla sporije nego su očekivali. Većina se sugovornika nakon potresa odselila iz svojih domova na nekoliko mjeseci i zatim vratila nakon obavljenih radova i saniranja najvećih oštećenja. Rezultati kvalitativne analize pokazuju kako su zgrade u centru grada, i to pogotovo starije, građene krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pretrpjele veća oštećenja.

U početku su postojali problemi s kategorizacijom stupnja oštećenja nekretnina, a stanari kod kojih je proveden brzi statički pregled i ustanovljena veća šteta odselili su se dok im se nisu stvorili uvjeti za život (nužni popravak krovova i zabata, popravak plinskih instalacija i puštanje plina, izgradnja novih dimnjaka itd.).

U vrijeme kada je provedeno istraživanje mnogi su sugovornici još uvijek čekali obnovu zgrada, o čemu ponegdje ovisi i obnova oštećenih stanova.

Uloga predstavnika suvlasnika

Znatno informiraniji o sanacijskom procesu od stanara su predstavnici suvlasnika, koji su svjesni problema u zgradama, ali ističu i nezadovoljstvo suradnjom s upraviteljima zgrada. Najveći upravitelj nekretninama u Zagrebu nije dobro ocijenjen kod sugovornika i njegov se rad najčešće ocjenjuje nezadovoljavajućim u smislu potkapacitiranosti, usporavanja procesa obnove, izbjegavanja kontakta s predstavnicima suvlasnika i sl., što upućuje na slabo snalaženje upraviteljske tvrtke u kriznoj situaciji za grad.

Povećanje pričuve

Pokazalo se i da visina zajedničke pričuve u mnogim zgradama nije dostatna za podmirenje visokih i iznenadnih troškova povezanih s elementarnom nepogodom, te su stanari većine zgrada nužno morali ići na povećanje pričuve jer je u zgradama u kojima je došlo do većih oštećenja ona bila preniska za kreditna zaduženja.

Nezadovoljstvo i neznanje

Mnoge zgrade još uvijek nisu predale potrebnu dokumentaciju (čije se prikupljanje odvija uz poteškoće) u Fond za obnovu. Pojedini sugovornici sumnjaju da ni uz subvencije neće moći pristupiti obnovi jer u mnogim zgradama postoje nesuglasice među stanarima te nerazumijevanje pojma i značenja zajedničkog vlasništva.

Stanari također ističu nezadovoljstvo radom predstavnika suvlasnika, za koje procjenjuju da se nisu snašli u ovoj kriznoj situaciji gdje su im bila potrebna organizacijska i šira znanja iz sektora građevinarstva. To je često dovelo do situacija u kojima je došlo do izražaja međusobno zajedništvo ili podjela među stanarima u rješavanju zajedničkih problema. Može se zaključiti da su sugovornici prepoznali mnoge eksterne probleme potaknute potresom, prije svega političke, tehničke te građevinske prirode i povezane s upravljanjem zgradama, kao i interne, povezane uz zajedničko stanovanje.

Nepovjerenje u institucije

Problem s izvođačima radova još je jedan u nizu problema vezanih uz sanaciju nekretnina: nema ih dovoljno na tržištu, cijena izvođenja radova i materijala je porasla, a u kvalitetu izvođenja radova mnogi predstavnici nisu dovoljno upućeni. Sugovornici su nesigurni u odvijanje procesa obnove jer su dugo bili bez ključnih informacija od grada i države o tome hoće li moći dobiti i u kojoj visini subvencije za obnovu te na koji će se način ta obnova uopće realizirati.

Mnogi smatraju da je taj proces bio prespor čak i unatoč donošenju Zakona o obnovi kao i osnivanju Fonda za obnovu. To je pridonijelo nepovjerenju prema ključnim akterima obnove (grad i država) odnosno nedostatku povjerenja u institucije koje bi obnovu trebale provesti. To se vidi i iz nepovjerenja sugovornika prema konstruktivnom ojačanju svih zgrada u centru, ne samo javnih, pri čemu bi za realizaciju obnove potonjih, smatraju mnogi, trebalo čekati više od desetak godina.

U zagrebačkoj je postpotresnoj obnovi vidljivo narušeno povjerenje između građana i ovlaštenih institucija, koje ne odgovara postpotresnom modelu PERR-a, prema kojem su 'ljudi prvi' (engl. people first) kao ni procesu participacije, koji je gotovo izostao i u kojem građani nedovoljno sudjeluju. Tome u prilog govori i novoosnovana udruga građana iz zagrebačkog središta, koja od vladajućih traži da ih uključe u obnovu i njihove probleme počnu shvaćati ozbiljnije.

Revitalizacija Grada

S druge strane, stanari podržavaju sustavnu revitalizaciju Donjeg grada i uvođenje protupotresnih mjera gradnje svih zgrada javne namjene kao i stambenih i poslovnih zgrada. No prema mogućnosti realizacije tih mjera pokazuju skeptičnost s obzirom na potrebna financijska sredstva i vrijeme izvedbe.

Slažu se i da bi centar grada trebao ostati zona pretežno namijenjena stambenoj izgradnji, a samo dijelom poslovnoj. Važno im je novogradnju dovesti u ravnotežu sa starim izgledom središta, odnosno balansirati je s postojećim identitetom donjogradskih blokova.

Pojedini su stanari skloni tome da se donesu posebne mjere koje će kroz poboljšanje kvalitete života zadržati stanovnike u centru, dok su pojedini skeptični treba li utjecati na iseljavanje, procjenjujući da bi kvaliteta života mogla biti čak i bolja u novijim zgradama izvan centra.

Centar treba zadržati dušu

U procesu cjelovite obnove grada trebalo bi, smatraju pojedini sugovornici, slušati stručnjake te voditi računa da najuže gradsko središte zadrži svoj simbolički i kulturno-povijesti značaj. Obnova centra trebala bi uvažiti poželjne urbano-ekološke standarde i zadržati ili povećati postojeći udio zelenih i javnih površina te podržati razvoj biciklističke infrastrukture.

Podržava se i gradnja velikih garaža na rubnim dijelovima grada, kojima bi se smanjio automobilski promet, a time i poboljšao javni promet (prvenstveno tramvajski).

Ekološki i održivo

Istraživanje upućuje na važnost sustavnih i ekološki održivih vizija za obnovu grada, oživotvorenih u politikama koje su usmjerene prema stanarima centra, a koje mogu sada većinom zapuštenu jezgru grada pretvoriti u sigurnu i privlačnu za stanovanje za sve one koji u centru žele ostati živjeti. Uključiv i održiv model urbane obnove posebno je važan upravo u vremenu elementarnih nepogoda, koje ostavljaju dodatne traume u odnosu s prostorom i mjestom življenja, a ako se ne uzme u obzir mišljenje građana, uspješnost obnove može izostati.

Vezanost uz mjesto življenja i osjećaj pripadnosti vlastitom lokalnom prostoru, u ovom slučaju zagrebačkom središtu, dovoljno su prisutni i može ih se iskoristiti u obnovi na pozitivan način. Ključno je odrediti smjer i strategiju te aktere obnove kako bi s jedne stane proces sanacije stanova i zgrada, a s druge cjelovita obnova središta kao dugoročan proces omogućili da Zagreb bude europski grad koji se razvija na 'uključiv, siguran, otporan i održiv način' (engl. inclusive, safe, resilient and sustainable way), kako to preporučuju europski ciljevi i UN-ova Nova urbana agenda.

Istraživanje, čiji su rezultati sažeti u ovom tekstu, provedeno je kvalitativnom metodologijom na uzorku od 27 sugovornika, suvlasnika nekretnina u Donjem gradu iz 22 ulice.

Pratite rubriku OBNOVA NAKON POTRESA i vjerujemo da ćete pronaći korisne savjete i informacije. Sretno!

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.