- Legrad dodjeljuje sredstva za uređenje nekretnina
- Predstavnici suvlasnika i upravitelji su kriminalci?
- VPŽ subvencionira kamate na kredite zdravstvenim radnicima
- OTPAD - "Situacija na terenu nije jednaka ni u dva grada, a kamoli u dvije države"
- Projekti za otpad, sunčane elektrane, električne automobile i obnovu dobit će 652 milijuna eura!
- SPLIT - prikupljaju se prijave za sufinanciranje ugradnje dizala
- USPJEŠNA ZGRADA - Urednost, uređenost i obiteljska atmosfera krase malu zajednicu od 17 stanara
- Zbog Nacionalnog plana stambene politike APN dobio novu Uredbu
- Općina Dugopolje potiče ugradnju fotonaponske elektrane za kućanstva
- Uhlir o NPSP: Aktiviranje praznih stanova brže je nego gradnja novih!

Potres pripada skupini prirodnih rizika koji se ne mogu predvidjeti i s određenom se vjerojatnošću mogu dogoditi u bilo kojem trenutku te mogu biti razorni po svojoj snazi.
Kako bi se bolje razumjela snaga potresa, treba pogledati sliku 1 u kojoj su dane usporedbe intenziteta potresa s kilogramima eksploziva. Na istoj slici vidljivo je i koliku promjenu intenziteta potresa predstavlja pomak na skali za jedan stupanj.
Slika 1 – Usporedba magnitude potresa i oslobođene energije (preuzeto s WEB: US Geological survey)
Charles Richter razvio je 1935. godine ljestvicu koja se koristi za mjerenje magnitude potresa. Richterova ljestvica pokazuje nam koliko se tlo treslo tijekom potresa i koliko je energije tada bilo oslobođeno. Te informacije dobivaju se od mjernih instrumenata, seizmografa, koji prikupljaju podatke i izravno mjere podrhtavanje tla.
Richterova ljestvica ima raspon od 1 do 10 magnituda, ali je logaritamska. Kada koristimo logaritamsko mjerilo, znači da za svaki 1 stupanj povećanja na ljestvici dobivamo 10 puta jače podrhtavanje tla. Za usporedbu, razlika između magnitude 4 i 6 bi bila 100 puta više podrhtavanja tla (od 4 R do 5 R je 10 puta više podrhtavanja, i onda do 6 R je još 10 puta više, što dovodi do razlike od 100).
Propisi
Kako bi se prevenirao razorni utjecaj potresa na građevine općenito, a onda i na zgrade, donose se propisi o gradnji u seizmičkim aktivnim područjima. Ti propisi se tijekom vremena mijenjaju, ovisno o razvitku stručnih spoznaja o djelovanju potresa i materijalima koji se koriste u gradnji.
Na našem području prvi detaljniji propis o pravilima koje treba poštivati u gradnji vezano uz potres, napravljen je nakon katastrofalnog potresa u Skopju 1963. godine (6,9 R, trajanje 20 sec., u kojem je poginulo preko 1000 ljudi). Donesen je Pravilnik o privremenim tehničkim propisima za građenje u seizmičkim područjima (SL 39/1964). Praktično bi to značilo, ako su zgrade izgrađene po projektima nakon stupanja na snagu ovog pravilnika, da bi takve zgrade trebale biti znatno otpornije na potresna djelovanja.
Želite znati koliko snažan potres može izdržati vaša zgrada? Evo kome se morate obratiti.
Sljedeća promjena propisa nastupila je nakon katastrofalnog potresa u Crnoj gori 1979. godine (7 R, trajanje 10 sec., u kojem je poginulo 136 ljudi). Taj potres je zahvatio i dubrovačko područje, te je napravio veliku materijalnu štetu u starom gradu Dubrovniku. Nakon njega, donesen je Pravilnik o tehničkim normativima za izgradnju objekata u seizmičkim područjima (SL 31/1981). Novi pravilnik još je kvalitetnije obradio problematiku gradnje vezano uz potres, i zgrade koje su nakon njega projektirane trebale bi biti još otpornije na potresna djelovanja.
Od 2008. godine preuzimamo europsku normu (Eurocod 8) u domaći sustav (HRN EN 1998-1:2008), kojom se zgradama osigurava otpornost na potrese najvećeg vjerojatnog intenziteta. Nove norme donose pooštrenje seizmičkih djelovanja i pravila konstruiranja. U današnje vrijeme prilikom dimenzioniranja konstrukcija koriste se suvremeni računalni programski alati kojima se simuliraju potresna opterećenja i u tim uvjetima ponašanje konstrukcije. Proračun i oblikovanje konstrukcije provodi se tako da ona bude duktilna kako bi mogla razviti relativno velike deformacije i omogućila disipaciju potresne energije u plastičnim zglobovima.
Osnovno načelo struke prilikom projektiranja u seizmički aktivnim područjima jest da zgrade s jednostavnom i simetričnom konstrukcijom, ravnomjerno raspoređenim krutostima i masama u tlocrtu i po visini, imaju bolju otpornost na potresna djelovanja. Osim kvalitetnog projekta, obavezno je u izvođenju radova pridržavati se odobrene projektne dokumentacije.
Stare zgrade
Pod pojmom stare zgrade, podrazumijevaju se one zgrade koje su građene iz opeke i drvenih grednika (ev. pojedini elementi iz AB), prije suvremenih propisa. Takve zgrade nisu bile niti projektirane niti građene kako bi izdržale opterećenja potresom (dinamička opterećenja).
Potresna otpornost starih zgrada uvelike ovisi o vremenu izgradnje, i jesu li graditelji bili upoznati s prethodnim razornim djelovanjem potresa na zgrade, te su empirijski primijenili u svojim projektima bolja konstrukcijska rješenja (korištenje čeličnih zatega, čelične traverze na stubištima, smanjenje nepotrebnog - ukrasnog opterećenja, simetrična konstrukcija, pravilan raspored krutosti i masa u tlocrtu i po visini).
KVARNER, DALMACIJA, MEĐIMURJE - ne postoji organizirana (seizmička) obnova!
Povijesni dokument koji je mogao znatno umanjiti štete od potresa - Djelovanje potresa na zgrade, predavanje je prof. dr. Andrije Mohorovičića iz 1909. godine, koje na 79 stranica detaljno tekstualno i numerički opisuje djelovanje potresa na zgrade, te daje preporuke za konstrukcijsko oblikovanje kako bi zgrade u budućnosti bile otpornije na utjecaje potresa. Nažalost, njegove preporuke nisu dobile pravovremenu formu propisa i zgrade koje su se gradile do sredine 20. stoljeća uglavnom nisu slijedile te preporuke koje su i danas aktualne, te usporedive sa suvremenim propisima (slika 2).
Slika 2 - Usporedba preporuka A. Mohorovičić i Eurocod-8 (preuzeto iz knjige: Kroz koru do plašta – nove spoznaje o A. Mohorovičiću, članak M. Herak, HAZU 2019.)
Nakon potresa iz 2020. godine, i provedenih ispitivanja u okviru izrade projekata obnove starih zgrada u gradu Zagrebu, vidljivo je da, osim konstrukcijskih nedostataka, na smanjenu otpornost na potres ima značajnu ulogu mort u reškama između opeka, koji nije cementni nego vapneni, i koji je uglavnom vrlo slabih posmičnih čvrstoća. Srećom, te stare zgrade su uglavnom izdržale ove potrese iz 2020. godine, koji su bili srednje jačine prema onima koji su mogući, međutim, njihova potresna otpornost je potrošena i potrebno ih je žurno kvalitetno, konstrukcijski, ojačati kako bi one mogle prihvatiti buduća potresna opterećenja. Ne treba zaboraviti da zgrade akumuliraju potresna opterećenja od svih potresa koji se događaju i svaki puta su sve slabije.
Rekonstrukcije, adaptacije i održavanje
Posebna pažnja treba biti posvećena raznim preinakama u zgradama. Često se može vidjeti u medijima kako su neki stanovi glamurozno uređeni u starim zgradama, tako da su ostvareni open space, tj. sobe s velikim površinama koje su prije bile dvije ili tri sobe, pa su porušeni 'pregradni zidovi'. U starim zgradama nema razlike između pregradnih i nosivih zidova. Svi zidovi doprinose nosivosti zgrade. Osnovna razlika se nalazi u stropnoj ploči, jer nove zgrade imaju krutu AB ploču koja vertikalne, ali i horizontalne sile od potresa ravnomjerno raspoređuje po nosivim zidovima, dok su kod starih zgrada drveni grednici fleksibilni i ne ponašaju se na takav način, već se oslanjanju na sve zidove. Ako se takav pregradni zid izmakne, nestane jedan oslonac za drveni grednik.
Najgore što se može napraviti je uklanjanje zidova u prizemlju zgrada i zamjena sa stupovima, a što je nažalost čest slučaj kod trgovina. Zamjenski stup preuzima statička vertikalna opterećenja od zgrade, ali ne može zamijeniti zid koji ima znatno veću površinu u horizontalnom presjeku, te veći posmični otpor na horizontalne sile potresa. Dakle, stup ne može zamijeniti zid (slika 3). I tko je to radio, neka odmah pristupi sanaciji, jer ugrožava cijelu zgradu.
Slika 3 – Shema djelovanja mekog prizemlja zgrade
Sljedeća česta nestručna pogreška događa se prilikom betoniranja podne ploče u starim zgradama. U želji da se postigne kruta i ravna podna ploča, neki se odluče na betoniranje podne ploče od nekoliko centimetara, koja leži na drvenim gredama. Ubaci se mrežasta armatura i izlije beton. Ako se ne izvede stručno sprezanje s drvenim grednikom (slika 4), takva betonska ploča predstavlja samo dodatan stalni teret za drvene grede. Ispravno je prema proračunu umetnuti u grede vijke pod kutom, koji onda povezuju armaturu i služe kako bi se beton povezao (spregnuo) s drvenom gredom te stvorio zajednički nosivi sklop.
Slika 4 – Sprezanje drvenih greda s betonskom tlačnom pločom
Ujedno, takva pojedinačna ojačanja konstrukcije u samo jednom stanu ili samo jednoj prostoriji, predstavljaju odstupanje od općeg načela struke da raspored krutosti i masa treba biti ujednačen u tlocrtu i po vertikali, te doprinosi neravnomjernom rasporedu sila potresa.
Nedavno je bilo aktualno pitanje nadogradnje novih katova na starim zgradama te pretvaranje praznih tavana u stanove. Osim što je takav zahvat prvoklasno imovinsko-pravno pitanje, on predstavlja statički veliki izazov. Da ponovimo, osnovno načelo projektiranja u seizmički aktivnim područjima je ravnomjeran raspored masa u zgradi i smanjiti nepotrebna opterećenja (vidjeti i načela od A. Mohorovičića). Prije svega potrebno je provesti detaljnu analizu nosivosti stare zgrade, a problematika starih zgrada je ukratko i u ovom tekstu iznesena. Nadalje, svako povećanje mase na vrhu zgrada nije preporučljivo, dapače, poželjno je rasterećenje. Tako i kratka analiza stalnog tereta na vrhu zgrade u obliku biber crijepa, kojeg bi trebalo zamijeniti sa suvremenim prešanim limenim pokrovom u boji i obliku bibera, pokazuje značajan utjecaj nepotrebnog tereta (težina biber crijepa je cca. 20 kg/m2, dok je prešanog lima 1,5-2,0 kg/m2; npr. za 400 m2 krova, znači da se na vrhu stare zgrade nalazi nepotreban stalni teret od 8 t, umjesto 800 kg). Čim je na vrhu zgrade veći teret, takva zgrada će imati veće pomake u potresu. Analogija s metronomom (slika 5).
Slika 5 – Metronom s utegom koji regulira otklon njihala
Svaki zahvat na konstrukciji zgrade treba biti stručno izveden prema projektu građevinskog inženjera – konstruktora (statičara). Ovisno o vrsti zahvata, potrebno je napraviti glavni projekt ili ishoditi građevinsku dozvolu, a što je regulirano u propisima o gradnji.
Kako bi naše zgrade ispunjavale svoju svrhu, potrebno ih je propisno održavati i unapređivati njihove temeljne zahtjeve (mehanička otpornost i stabilnost, sigurnost od požara, gospodarenje energijom i očuvanje topline…). Sve o održavanju zgrada propisano je u Pravilniku o održavanju građevina (NN 122/14, 98/19).
Zaključak
Nove zgrade koje su građene prema suvremenim propisima sigurne su i pri potresima najvećeg vjerojatnog intenziteta. Svi sudionici u gradnji trebaju biti ovlaštene osobe i pridržavati se važećih propisa.
Za stare zgrade nije svejedno u kojem vremenskom periodu su izgrađene i da li su primijenjena osnovna načela gradnje u seizmički aktivnom području. Nakon što su te zgrade izdržale potres srednje jačine, one su izgubile svoju početnu otpornost i treba ih žurno konstrukcijski ojačati kako bi bile spremne za buduće i snažnije potrese.
U višestambenim zgradama dolazi do punog izražaja ustavno načelo - vlasništvo obvezuje, i nitko nema pravo svojim postupcima ugrožavati sigurnost drugih. Ključ sigurnog korištenja zgrada je pridržavanje propisa o gradnji.
*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.
Pratite rubriku OBNOVA NAKON POTRESA i vjerujemo da ćete pronaći korisne savjete i informacije. Sretno!
Prijavite se na newsletter ZGRADOnačelnik.hr-a kako biste na vrijeme saznali sve što je važno!
- NOVI ZAKON
Zakon o upravljanju i održavanju zgrada
- NOVI PROJEKT ZGRADONAČELNIK.HR-A
STANOVANJE PO MJERI - Priuštivo, održivo i stabilno!
- KONFERENCIJE, RADIONICE, EDUKACIJE...
Događanja vezana uz vaš dom i nekretnine - siječanj/veljača/ožujak 2025.