Mnogi žele u svoje zgrade ugraditi dizalo, no to je jako kompliciran postupak

Naime, ugradnja dizala u zgradu se, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, smatra poslom izvanredne uprave za što se inače traži suglasnost svih suvlasnika u zgradi, međutim članak 87. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da za izvanredni posao iznimno nije potreban pristanak svih suvlasnika ako suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče da se poboljšica učini, a da će oni sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz pričuve, ne ugrožavajući time mogućnost da se iz pričuve podmire potrebe redovitog održavanja, te ako te poboljšice neće ići na štetu nadglasanih suvlasnika.

Dakle, ako stanari koji su suglasni s ugradnjom dizala imaju većinu i podijelit će trošak ugradnje, ne moraju tražiti suglasnost svih suvlasnika već mogu započeti s projektom ugradnje dizala. No to je jako skupi postupak. Samo dizalo stoji stotinjak tisuća kuna. 

Koraci koji prethode ugradnji dizala u stambenu zgradu su, redom:

• suglasnost stanara,
• odabir izvoditelja radova,
• izrada tehničke dokumentacije,
• ako se dizalo ugrađuje unutar stubišta, potrebna je dozvola za početak gradnje, a ako je dizalo s vanjske strane fasade, potrebna je građevinska dozvola (sve se dobije uz prethodno izrađenu tehničku dokumentaciju),
• odabir nadzornih inženjera za pojedine vrste radova (strojarski, elektro, građevinski),
• odabir koordinatora zaštite na radu,
• zamjena jednotarifnog u trotarifno brojilo s određenom snagom,
• prikupljanje atestne dokumentacije,
• pronalazak ovlaštenih električara za elektroinstalacije i uzemljenje,
• kada je dizalo ugrađeno, potrebno je atestiranje od ovlaštenih osoba uz probno puštanje u rad,
• puštanje u rad, uz zadovoljstvo i veselje korisnika. (piše Tugomir Eršek, mirovina.hr)

Postoje mnoge inicijative da se pokrenu projekti koji će ugradnje dizala plaćati novcem iz EU fondova. No, unatoč brojnim pokušajima, to se još nije dogodilo.