Umjesto bojlera, toplane i struje možete imati toplu vodu i grijanje putem dizalica topline

Nakon potresa u Zagrebu i okolici, otvorila se pandorina kutija – bojleri, grijanje, dimnjaci. Mnogi suvlasnici morat će mijenjati bojlere koje su do sada imali i ugraditi novije koje propisuju Uredba EU i naši pravilnici. Da bi se to izvelo, a konkretno je riječ o ugradnji kondenzacijskih bojlera, u priču ulaze projektanti, dimnjačari, građevinci i tako dalje.

Gotovo da nema dana da se na društvenim mrežama ne postavi pitanje o kondenzacijskim bojlerima, o tome kako ih ugraditi, što je sve potrebno za to, koju muku je potrebno proći da bi se dobilo zeleno svjetlo raznih institucija.

Logično pitanje koje se postavlja jest – a zašto bi netko ugradio kondenzacijski bojler? Pa zar nema neki drugi način da se u bilo koji stan, pa tako i u one stanove koji kreću u obnovu nakon potresa, ugradi neki drugi sustav grijanja? Ima, itekako ima. Istražujući podatke za ovaj tekst, primijetili smo da se u posljednje vrijeme se puno počelo govoriti o dizalicama topline.

Što su dizalice topline?

Dizalice topline su uređaji koji koriste toplinu sadržanu u zraku kako bi zagrijali toplu vodu koja se koristi za grijanje i potrošnu toplu vodu. Zahvaljujući visokoj energetskoj učinkovitosti spadaju u obnovljive izvore energije te u pravilu osiguravaju COP viši od 4. Pojednostavljeno, dizalica topline može za svaki kW utrošene električne energije predati 4 kW toplinske energije pa i više. Još jednostavnije, dizalice topline troše četvrtinu energije od dosadašnjih načina grijanja koje mnogi građani koriste.

- Dizalica topline koristi struju kao energent, ali je isto bitno naglasiti da se može kombinirati s postojećim sustavima, solarima, plinom te može raditi paralelno s njima. Isto tako, dizalica akumulira energiju te trenutni nestanak struje ne znači automatski gubitak toplinske energije. Voda kao radni medij u akumulacijskom spremniku ima svoju zadanu temperaturu koju dizalica održava – objašnjava nam Hrvoje Šerić, mag. ing. ind. iz tvrtke Klimakoncept.

Napominje da dizalice topline mogu zamijeniti konvencionalne načine grijanja kao što su plinski/strujni bojler, centralno grijanje, toplana.

- Upravo se za to kupci i odlučuju s obzirom da je energetska efikasnost dizalice topline puno bolja, a samim time i mjesečni troškovi rada manji. Ugradnja dizalice topline zahtijeva veću početnu investiciju u odnosu na klasično centralno grijanje. Ipak, troškove stanovanja promatrate dugoročno te s vremenom dizalica topline doprinosi uštedama koje ukupne troškove investicije i održavanja prebacuju na povoljniju stranu u odnosu na centralno grijanje – kaže Šerić.

Prema okvirnoj procjeni, potrebno je oko pet ili šest godina da se uloženi novac u dizalicu topline izjednači sa standardnim troškovima grijanja. Kako se to moderno kaže, oko pet šest godina je da se isplati ulaganje u dizalicu topline.

- Još jedna od prednosti je što nema potrebe za izgradnjom dimnjaka, samim time nema ispuha dima ni potrebe za dodavanjem energenata poput peleta, drva i tomu slično. Također, sustav dizalica topline može istodobno riješiti i pitanje hlađenja u domu što je bitni dodatni argument na strani ovakvog sustava u odnosu na konkurenciju – kaže Šerić.

Cijena ugradnje

Naravno, nemoguće je na ovaj način reći koliko točno košta ugradnja ovog sustava jer svaki stan je drugačiji i svaki sustav je drugačiji. No ključno je da svi oni koji SADA imaju bojler (plinski atmosferski ili neki drugi, bojler na struju ili se griju putem toplane), dakle imaju i grijanje i toplu vodu kroz spomenute sustave, dizalica topline može se bez ikakvog problema ugraditi!

- Dakle, nije potrebno mijenjati radijatore koje građani trenutno imaju. Dizalice topline postave se na postojeći sustav, nadograde se potrebni uređaji i to je to - kaže Šerić.

Prosječna cijena uređaja je 50.000 kuna. To sve ovisi o postojećem sustavu grijanja i tople vode. Ali, to je otprilike cijena. Svatko će sada reći da je to previše. I jest skupo. Međutim, kada bi sada netko išao mijenjati postojeći bojler s kondenzacijskim tada bi morao – kupiti novi bojler koji košta oko 8.000 kuna, mora sanirati dimnjak i prilagoditi ga propisanim uvjetima za rad, dovesti dimnjačara koji će napraviti atest, predstavnika plinare koji će ispitati sustav i pustiti plin. A sve to košta. Pogotovo ako zgrada nema više dimnjaka, nego se nekoliko stanova mora priključiti na jednu ili dvije cijevi. A susjed ispod ili iznad kaže da to ne želi jer njegov bojler radi savršeno.

Da, činjenica jest i da postoje subvencije za kupnju kondenzacijskih bojlera. O tome smo pisali OVDJE.

I zbog toga su kondenzacijski bojleri u startu jeftiniji za građane čiji stanovi su stradali u potresu. I logično je da će prihvatiti taj način grijanja.
Dizalica topline je skuplja, i to je činjenica. Isto tako je činjenica da država još uvijek ne subvencionira ovaj način grijanja i toplu vodu. Možda jednoga dana bude. 

Kontaktirali smo i Željka Uhlira, državnog tajnika u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Pitali smo ga mogu li se dizalice topline ugrađivati i u stanove koji su stradali u potresu u Zagrebu i okolici, a da ih država subvencionira. Odgovorio je da se temeljem tog zakona ne može ugraditi dizalice topline. 

Potrebno je spomenuti da kupnjom dizalice topline 'nestaju' plinari i dimnjačari. Svakako treba sve staviti na papir, troškove, održavanje, usporediti s postojećim načinom grijanja i tople vode te donijeti odluku.

Drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr-u uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.