energetski i klimatski plan
Izvor: Freepik
NECP

Važnost i uloga Nacionalnog energetskog i klimatskog plana

Europska unija je krajem 2018. godine usvojila Uredbu o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime (1999/2018) kojom se, između ostaloga uređuje obveza Država članica da izrade i usvoje Integrirane nacionalne energetske i klimatske planove ili, skraćeno, NECP.

NECP-ovi su trebali biti izrađeni participativnim procesom tijekom 2019. godine I dostavljeni Europskoj Komisiji do 31. prosinca 2019. godine. Prvim planom trebalo se obuhvatiti razdoblje od 2021. do 2030., uzimajući u obzir i dugoročniju perspektivu, dok sljedeći planovi obuhvaćaju desetogodišnja razdoblja neposredno nakon kraja razdoblja obuhvaćenog prethodnim planom. Ujedno Uredbom je predviđeno i da će Države članice svake dvije godine izvještavati Europskoj komisiji o napretku u implementaciji NECP-a te, po potrebi, revidirati Planove i prije isteka desetogodišnjeg razdoblja.

S obzirom na to da je ispunjavanje globalnih energetskih i klimatskih ciljeva jednako važno za države članice kao i za Europsku uniju u cjelini, Europska komisija ocjenjuje nacrte integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova te provjerava jesu li nacionalni energetski i klimatski ciljevi i doprinosi dovoljno ambiciozni radi zajedničkog ostvarivanja ciljeva energetske unije i, osobito, ciljeva Unije za 2030. Komisijina je zadaća isto tako osigurati i da su politike i mjere povezane s ciljevima država članica i ciljevima na razini Unije, eventualne dodatne politike i mjere, ali i interakcije i dosljednost između postojećih i planiranih politika i mjera.

S obzirom na to da NECP predstavlja najvažniji kratkoročni dokument u području klimatskih i energetskih politika, iznimno je važno da je izrađen u suradnji sa širokim brojem dionika, stoga je u NECP kao obvezan dio uključen ne samo sažetak već i opis javnog savjetovanja i sudjelovanja dionika, ali i rezultati savjetovanja i regionalne suradnje s ostalim državama članicama u pripremi plana.

Nadalje, sastoji se od opisa nacionalnih ciljeva i doprinosa koji se odnose na dimenzije energetske unije, opisa planiranih politika i mjera koje se odnose na ostvarivanje odgovarajućih ciljeva i doprinosa kao i općeg pregleda ulaganja potrebnih za ispunjavanje odgovarajućih ciljeva i doprinosa. Ujedno NECP se sastoji i od opisa trenutačnog stanja pet dimenzija energetske unije, među ostalim u pogledu energetskog sustava i emisija stakleničkih plinova i njihova uklanjanja te projekcija u pogledu ciljeva s postojećim politikama i mjerama, te opisa regulatornih i neregulatornih prepreka i teškoća pri ispunjavanju ciljeva ili doprinosa povezanih s energijom iz obnovljivih izvora i energetskom učinkovitosti, ako je to primjenjivo u pojedinoj državi članici.

NECP mora uključivati i procjene učinaka planiranih politika i mjera za ostvarenje ciljeva uključujući njihovu usklađenost s dugoročnim ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova na temelju Pariškog sporazuma i dugoročnim strategijama te opću procjenu učinka planiranih politika i mjera na konkurentnost povezanu s pet dimenzija energetske unije.

Istovremeno, NECP ograničava administrativnu složenost i troškove za sve relevantne dionike i povezuje pet dimenzija energetske unije za koje koristi pouzdane i dosljedne podatke i pretpostavke, pri čemu osobiti naglasak stavlja na načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu. U slučaju da država članica utvrdi da postoji znatan broj kućanstava u energetskom siromaštvu, ona u svoj plan mora uključiti i nacionalni okvirni cilj smanjenja energetskog siromaštva, s obzirom na to da je jedna od obveza svake države članice procijeniti broj kućanstava u energetskom siromaštvu.

Tko je zadužen za implementaciju NECP-a?

Za implementaciju mjera planiranih u NECP-u nije zaduženo isključivo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR) iako je ono krovno tijelo za provedbu nacionalnih energetskih i klimatskih politika, već i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI), koje je odgovorno za kreiranje politike i mjera kojima se ostvaruju postavljeni ciljevi energetskih ušteda u zgradama. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture odgovorno je za nacionalnu politiku, akcijske planove i strategije vezane uz razvoj infrastrukture za poticanje korištenja alternativnih goriva u prometu te ostalih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti u prometu, ali i provedbena tijela poput Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) koja je kao regulator energetskih djelatnosti odgovorna za unapređenje i provedbu podzakonskih akata, izdavanje dozvola, određivanje i promjenu tarifnih stavki, izdavanje statusa povlaštenog proizvođača ili Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) koji obavlja javnu uslugu organiziranja tržišta električne energije i plina te analiziranja i predlaganja mjera za njegovo unapređenje, te operatori prijenosnog/distribucijskog elektroenergetskog sustava (HOPS / HEP ODS) koji imaju ulogu prijenosa i distribucije električne energije unutar mreže ili operator plinske prijenosne mreže tvrtka PLINACRO d.o.o., i operator naftovodno-skladišnog sustava (JANAF).

Pet dimenzija Energetske unije

Pet dimenzija energetske unije čine:

  1. dimenzija - dekarbonizacija koja se odnosi na smanjenje i uklanjanje emisija stakleničkih plinova i povećanje energije iz obnovljivih izvora
  2. dimenzija - energetska učinkovitost koja se odnosi na povećanje energetske učinkovitosti
  3. dimenzija - energetska sigurnost koja se odnosi na jačanje diversifikacije izvora energije i opskrbe, povećanje fleksibilnosti nacionalnog energetskog sustava i rješavanja pitanja ograničene ili prekinute opskrbe izvorom energije
  4. dimenzija - unutarnje energetsko tržište koja se odnosi na povećanje razine elektroenergetske međupovezivosti država članica
  5. dimenzija - istraživanje, inovacije i konkurentnost koja se odnosi na nacionalne ciljeve i ciljeve za financiranje javnih i privatnih istraživanja i inovacija povezanih s energetskom unijom.

U dimenziji dekarbonizacije ključno je razlikovati dvije poddimenzije. Prva je smanjenje stakleničkih plinova, a druga obnovljivi izvori energije. Poddimenzija smanjenje stakleničkih plinova uključuje izvore emisija stakleničkih plinova sektora koji su obveznici europskog sustava trgovanja emisijskim jedinicama (ETS sektor) i sektore koji nisu uključeni u ETS, a koji obuhvaćaju ostale izvore emisija: kućanstva, usluge, poljoprivreda, gospodarenje otpadom, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo.

ETS je međunarodni sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova u Europskoj Uniji. Njime se želi potaknuti države članice da ograniče ukupne emisije stakleničkih plinova iz postrojenja obuhvaćenih ETS Direktivom na vlastitom području. Stoga se svakom operateru postrojenja izdaje rješenje za emitiranje točno određene količine emisije u obliku dodijele besplatne emisijske kvote, odnosno određenog iznosa prava na emisiju, pri čemu jedno "pravo na emisiju" predstavlja dozvolu za emisiju jedne tone CO2eq. Postrojenja koja provedbom niskotroškovnih mjera ostvare smanjenje emisija ispod razine dodijeljenih emisijskih jedinica, mogu ostvareni višak emisijskih jedinica prodati postrojenjima čije emisije prekoračuju dozvoljene kvote, a trošak provedbe mjera viši je od troška kupovine emisijskih jedinica.

Ako vas zanima energetska obnova ili pak implementacija obnovljivih izvora energije, pratite #energetska obnova i #obnovljivi izvori energije.

Ne zaboravite se prijaviti i na newsletter ZGRADOnačelnik.hr-a kako bismo vas povremeno obavještavali o različitim događanjima koje organiziramo kao i drugim korisnim savjetima i informacijama povezanima s pravima i obvezama (su)vlasnika zgrada i kuća i lakšeg upravljanja i održavanja nekretnina.