Mogu li energetska obnova i učinkovitost bez sufinanciranja?

Tema ove Radne skupine projekta Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno! bila je pregled financijskih mogućnosti financiranja energetske obnove zgrada, bilo da su one javne bilo privatne. Postoji li takvo nešto i je li uopće izvedivo? Je li točno da gotovo niti jedan objekt (javni, privatni, poslovni) ne ide u projekte energetske učinkovitosti mimo javnih poziva? Kako ih motivirati da se aktiviraju s obzirom na nove direktive? Dio je to pitanja na koje su odgovorili članovi Radne skupine, a sudjelovalo je 30-ak ključnih dionika zgradarstva u Hrvatskoj - od donosioca odluka i izvođača radova do raznih udruga.

Na početku radne skupine prezentacije su održali:

• Anamari Majdandžić, DOOR, koja je napravila kratki pregled ponude kredita banaka u Hrvatskoj za energetsku učinkovitost različitih objekata te je istaknula pozitivne primjere dobre prakse iz EU 
• Hrvoje Maras i Ivan Pržulj, REGEA, prezentirali su financiranje projekata instrumentima tržišta kapitala i alternativnim modelima nabave. Obradili su i javni i privatni sektor kroz različite modele poput obveznica, ESCO, PPA, JPP s par realiziranih primjera.

Poticanje ulaganja u energetsku učinkovitost  - kreditne institucije

Prezentacija DOOR-a

Osiguravanje ušteda u Hrvatskoj kao pojam ne postoji. Stoga slijedi pregled bankarske ponude kredita za energetsku obnovu.

U Hrvatskoj imamo 20 kreditnih institucija, od čega je jedna stambena štedionica. Tri najveće banke upravljaju sa 64 posto ukupne imovine bankarskog sustava. Od kreditnih institucija se očekuje sustavno identificiranje, mjerenje i upravljanje okolišnim, društvenim i upravljačkim rizicima (ESG rizici), s posebnim naglaskom na okolišne rizike.

Neke banke, poput Erste banke, pokrenule su zelene investicijske fondove kako bi odgovorile na ESG zahtjeve. Međutim, izvješća Hrvatske narodne banke pokazuju da naše banke ne prepoznaju energetsku učinkovitost (EE) niti spominju provedbu projekata povezanih s EE. Ističe se da je postignut napredak u uključivanju okolišnih rizika u poslovne procese, no i dalje to nije dovoljno.

Hrvatske banke, pak, smatraju financiranje inicijativa za uštedu energije vrlo rizičnim zbog ograničenog iskustva s projektima i ulaganjima u energetsku učinkovitost. Javno dostupne informacije o postupku prijave za kredit, odobravanju kredita i kamatnim stopama su ograničene i nedovoljno transparentne. Većina se odluči za obične kredite jer ne postoji kredit za energetsku učinkovitost.

Niži trošak kapitala kroz Europske strukturne i investicijske fondove (ESIF krediti) učinio je druge mogućnosti financiranja neprivlačnima za poduzeća. Svi javni pozivi koji subvencioniraju energetsku obnovu na neki način su konkurencija bankama, iako je preostalo financiranje energetske obnove često financirano kreditom. 

Na temelju javno dostupnih informacija s internetskih stranica banaka, samo njih ČETIRI (od ukupno 19) u Hrvatskoj nude neku vrstu održivih, "zelenih" programa za poduzeća:

• Hrvatska poštanska banka nudi financiranje građevinskih projekata ili drugih ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost.
• Raiffeisenbank nudi financiranje za solarne sustave (Kredit za solarne sustave) te održivo ESG financiranje za različita ulaganja, projekte, kao i za gradnju, kupnju ili prilagodbu nekretnina.
• Zagrebačka banka omogućuje financiranje ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, kao i suradnju s Europskim investicijskim fondom (InvestEU) za podršku zelenoj tranziciji te održivim i uključivim ulaganjima.
• OTP Banka ima “Sunčani kredit”. 

Erste banka nudi:

• Kupnja energetski učinkovite nekretnine
• Poboljšajte energetsku učinkovitost nekretnine
• Kupnja ekovozila
• Obnovite zajedničke dijelove stambenih zgrada

To je jedino što se može naći u RH. Nema ništa za energetsku obnovu zgrade, čini se da to nije prioritet. Ne samo za višestambene zgrade, nego i za poduzeća i javni sektor.

Dodatno, PBZ surađuje s HBOR-om i HAMAG-om. 

Primjer Češke

U češkoj postoje one-stop-shopovi za građane. Uložili su jako puno truda i vremena da bi pokrenuli banke i kreditne linije za energetsku obnovu. Godinama su pregovarali. Uspjeli su dobiti jednu banku koja je ponudila kamatu manju od tržišne, a razliku do tržišne kamatne stope su prikazivali kao društveno odgovorno poslovanje. Zapravo, na kraju se to svelo na PR priču da će biti jedini u državi koji to nude, koji nude takve kredite.

ZAKLJUČAK - možda bi svi trebali krenuti u razgovore i pregovore s bankama i "bacati im bubu u uho" da one krenu nuditi proizvode za energetsku obnovu. Naime, modeli sufinanciranja nisu dugoročno rješenje. 

Financiranje projekata instrumentima tržišta kapitala i alternativnim modelima nabave 

Prezentacija  REGEA-e

Već neko vrijeme govorimo o modelima (su)financiranja. Energetski projekti imaju komponentu financijskog povrata. Uvijek se postavlja pitanje financijske održivosti. Projekti iz sektora energetike imaju značajan utjecaj na gospodarstvo i okoliš zbog čega bi u pravilu trebalo izrađivati i financijsku i ekonomsku analizu tih projekata.

Financijska analiza daje odgovor na pitanje je li projekt financijski isplativ (FNSV, FISR, FDVP) i održiv (financijski izvještaji - novčani tok) - ključna ocjena za donošenje odluka kod komercijalnih-privatnih projekata, ali često i javnih. 

Veći projekti koji se financiraju javnim (bespovratnim) sredstvima zahtijevaju temeljitiju ocjenu isplativosti: analizu troškova i koristi (CBA) koja sagledava projekt s gledišta društva kao cjeline i nastoji ekonomskom analizom izmjeriti dobrobiti i koristi koje proizlaze iz tog projekta.

U zgradarstvu imamo neki financijski povrat, ali ti projekti nisu ekonomski isplativi. Nakon nekoliko godina, imamo financijske instrumente u zgradarstvu. Razvojni fond HBOR-a je jedan od primjera. To je zlatna sredina između sufinanciranja i komercijalnog proizvoda.

Tržišni modeli financiranja

OBVEZNICE

Klasični dugoročni vrijednosni papir. Dakle, riječ je o dugoročnom financiranju i povezano je s dugoročnim projektima. Moguće je obveznicama financirati i neke operativne troškove. Država je tzv. Narodnim obveznicama napravila odličnu reklamu tih papira. Obveznicama je moguće trgovati na burzi i niste vezani dovijeka na taj papir.

Vrste obveznica (prema izdavatelju):

• Municipalne obveznice - JL(R)S kao izdavatelj mora izraditi informacijski dokument i ishoditi odobrenje Ministarstva financija za emisiju municipalnih obveznica. Procedura izdavanja je jednostavnija. 
• Korporativne obveznice - Privatna poduzeća moraju izraditi prospekt izdanja u kojem se navode informacije o izdanju, izdavatelju, njegovom poslovanju i svim relevantnim rizicima.

Obveznice (prema namjeni)

• Zelene - po karakteristikama jednake običnim obveznicama s razlikom da se namjenski moraju usmjeriti u financiranje postojećih ili pak novih projekata s pozitivnim okolišnim i klimatskim učincima. Vijeće Europe usvojilo je uredbu kojom se stvara visokoreguliran europski standard zelenih obveznica (EuGBS)
  • Ne postoji nijedan primjer izdanih zelenih obveznica u skladu s EuGBS standardom
  • Erste banka je 2024. izdala "preferred senior" obveznice (EUR 400 mil., 3,875 posto)
• Povezane s održivim poslovanjem - trošenje sredstava se ne mora pravdati investitorima kroz individualne projekte, ali se moraju zadati jasni ciljevi do dospijeća obveznica (npr. smanjenje emisija CO2 ili povećanje udjela OIE u energetskoj bilanci)
  • Meritus Ulaganja - EUR 40 mil., 4,25 posto, cilj: 25 posto smanjenje emisija CO2, povećanje udjela žena u upravi na 47 posto
  • Zagrebački Holding - EUR 305 mil., 4,9 posto, cilj: povećanje udjela OIE u potrošnji el. energije na 70 posto, povećanje udjela odvojeno prikupljenog komunalnog otpada na 58 posto.

Prednosti obveznica:

• sigurnost ulaganja za investitore (znatno viša od dionica)
• transparentnost prema investitorima
• velika potražnja institucionalnih ulagača za obveznicama na tržištu  
• viši prinosi za investitora u odnosu na klasičnu štednju u bankama
• prinos od obveznica (dobivene kamate) se ne oporezuje porezom na kapitalnu dobit
• utrživost i prenosivost: mogućnost trgovanja obveznicama na sekundarnom tržištu
• iznos izdanja je moguće prilagoditi potražnji za obveznicama i nakon završetka razdoblja ponude
• mogućnost refinanciranja obveznica po njihovom dospijeću
• ako je isplata glavnice obveznice jednokratno ugovorena onda izdavatelj do dospijeća plaća samo kamatu. Ovako izdavatelj može akumulirati financijske uštede/prihode tj. dočekati i financijski povrat investicije koju je financirao do dospijeća obveznice ili uskladiti financijske prihode/uštede s otplatom obveza.

Nedostaci obveznica:

• visoki troškovi pripreme izdanja - neisplativ način financiranja za manje iznose investicija 
• kompliciranija i vremenski zahtjevnija procedura izdavanja od kreditnog zaduživanja
• skuplji način prikupljanja kapitala u slučaju manjih izdanja
• dodatni troškovi izdavanja: izrada prospekta, razne agentske, burzovne i bankarske naknade te troškovi izvještavanja prema investitorima
• emisija obveznica ulazi u strukturu javnog duga JL(R)S ako nisu "zelene" i njihov plasman ovisi o kreditnoj sposobnosti izdavatelja 
• nerazvijeno domaće sekundarno tržište obveznicama: skupe transakcijske naknade za individualne investitore i mali broj sudionika na tržištu
• česta nedostupnost instrumenta fizičkim osobama - visok minimalni iznos upisa obveznica.

ALTERNATIVNI MODELI NABAVE 

Ugovori o energetskom učinku (engl. Energy Performance Contracting - EnPC)

• ESCO model obuhvaća razvoj, izvedbu i financiranje projekata kojima se smanjuju troškovi za energiju, a otplata investicije se osigurava iz ostvarenih ušteda u odgovarajućem razdoblju
• ako ESCO jamči uštedu govorimo o Ugovoru o energetskom učinku (EnPC)

Izvor: REGEA

• ESCO modeli su primjenjivi za širok spektar investicija (zgradarstvo, javna rasvjeta, energetska učinkovitost u industriji) i korisnika (javni i privatni sektor)
• ESCO projekti u zgradarstvu javnog sektora se gotovo isključivo provode putem APN modela
• ESI financijski instrumenti su donekle istisnuli tržišni EnPC model.

Prednosti ESCO modela:

• rizik ostvarenja energetskih ušteda snosi ESCO partner
• financijska obveza ne ulazi u strukturu javnog duga uz pravilnu raspodjelu rizika
• dokazano uspješan model u nekim sektorima (javna rasvjeta)
• mogućnost ugovornog kombiniranja energetskih i ostalih izvora prihoda (Smart EnPC).

Nedostaci ESCO modela:

• ESCO partner prioritizira samo energetske mjere s bržim financijskim povratom
• neprikladnost za ambicioznu energetsku obnovu zgrada bez većih subvencija
• niske cijene energije smanjuju isplativost.

Ugovori o otkupu električne energije (engl. Power Purchasing Agreement - PPA)

• ugovorni model kojim opskrbljivač isporučuje električnu energiju kupcu po fiksnoj ili varijabilnoj cijeni kroz dulje razdoblje (obično oko 10 godina) 
• električna energija se najčešće proizvodi iz solarnih elektrana, a može biti i lokalizirana na samoj lokaciji kupca (tzv. „on site” PPA)
• izuzetno veliki potencijal za primjenu modela: ICT i industrija kao najveći tržišni klijenti zbog visoke potrošnje električne energije.

Prednosti modela:

• korisnik nema troškove pripreme, investicijskog ulaganja i održavanja u elektranu koja nakon isteka ugovorne obveze prelazi u njegovo vlasništvo (kod „on site” PPA)
• garancija stabilnosti cijene i opskrbe tijekom trajanja ugovora i lakše planiranje godišnjih troškova za korisnike
• jednostavno i brzo ostvarenje energetskih ciljeva korisnika.

Nedostaci modela:

• niska (subvencionirana) cijena električne energije iziskuje dugo trajanje ugovorne obveze kako bi investitor isplatio ulaganje 
• neizvjesni troškovi priključenja elektrane na mrežu utječu na isplativost ulaganja za korisnika
• moguće smanjenje tržišnih cijena električne energije tijekom trajanja ugovorne obveze kao nepovoljna pojava za korisnika.

Javno privatno partnerstvo

• dugoročni (+15 godina) projekti suradnje javnog i privatnog sektora u okviru kojega privatni sektor preuzima rizike izgradnje i financiranja te održavanja ili potražnje
• velik broj mogućih modaliteta suradnje javnog i privatnog sektora 
• u RH je model reguliran Zakonom o javno privatnom partnerstvu 
• ukupna vrijednost svih realiziranih JPP ugovora u RH: 338,26 milijuna eura
• posljednji JPP projekti - modernizacija javne rasvjete u tri grada (Novi Vinodolski, Kostrena i Kraljevica) iz 2018. godine ukupne vrijednosti 1,35 milijuna eura.

Prednosti modela:

• raspodjela rizika projekta - ključne rizike može snositi privatni partner
• brža realizacija u odnosu na tradicionalni model
• naknada privatnom partneru vezana je uz performanse projekta.  

Nedostaci modela:

• kompleksan i skup proces izrade analiza (komparatora troškova/vrijednosti za novac), ugovorne dokumentacije i ishođenja odobrenja nadležnih institucija
• nepostojanje standardizirane JPP dokumentacije. 

Nakon prezentacija, uslijedila je rasprava. 

Vjeran Piršić,  Eko Kvarner

Imamo priliku s obzirom na to da se u bankama nalazi 38 milijardi eura u depozitima. Znamo da imamo građane koji nemaju novca, no imamo ljude koji imaju višak kapitala koji ni svoje nekretnine ne obnavljaju. Pola tog novca nalazi se na Jadranu. Taj novac propada u bankama.

Nismo u stanju ljudima dati informaciju o energetskoj učinkovitosti. Kada se stvori klima u društvu, bit će i financijske ponude banaka.

Hrvoje Maras, REGEA

Imamo tzv. "APN model", aktualan je, priprema se dosta projekata. Proces je u administraciji. No to su veći objekti, veći projekti. Kaskamo s promocijom ESCO modela i ne radimo puno po tom pitanju. Problem je i pitanje je postoji li uopće interes privatnih tvrtki za takvim modelom. Imamo ESCO tvrtke koje su potentne i likvidne, a postavlja se pitanje troška i interesa vlasnika imovine.

Tin Bašić, ZGRADOnačelnik.hr

Spomenuto je da je izdavanje obveznica isplativo u velikim iznosima. A koliko je najmanji iznos izdanja, a da je isplativ? Možda bi i, primjerice, manje zgrade bile zainteresirane za ovakav model?

Hrvoje Maras, REGEA

Deset milijuna eura bio bi ozbiljan iznos. Grad Varaždin je jako davno imao takvo izdanje, ali kamatna stopa je bila 1,5 posto. Danas je to nemoguće dobiti, danas bi se tražilo barem 5 posto. Državne obveznice su likvidne. Važno je tko izdaje. Trošak pripreme bio bi značajan. Radili smo analizu, trošak pripreme anulira prednosti. Jedino ako se ide u neku seriju.

No postoje i minibond rješenja (mini obveznice)  - PBZ ima takav model - najavljuju i druge banke. Minibond - jednostavnije, korisnika ne obvezuje na klasičnu proceduru. Brže je. To su izdanja od najviše 10 milijuna eura, a imamo i dva, tri, pet milijuna eura. Ovo bi se moglo koristiti kao agregator višestambenih zgrada.

Karmen Domitrović Matasić, MPGI

Ideja je bila da se ESCO primjeni i na stambeni sektor, ali te tvrtke nisu zainteresirane. No kada bismo okrupnili te projekte, možda bi se moglo nešto napraviti. Sada trenutačno ne.

Mogu li se upravitelji udružiti?

Dražen Pomper, Monel i Udruga upravitelj

Postavlja se pitanje kako bi zgrade u takvom "bazenu" garantirale za povrat investicije. ESCO smo odavno probali, no problem je što nemamo pod nadzorom svu potrošnju unutar zgrade. Kada bismo to imali po stanovima, to onda ima smisla. Dakle, moramo imati nadzor nad potrošnjom.

Koliko će biti javnih poziva za energetsku obnovu i javnih i privatnih zgrada?

Karmen Domitrović Matasić, MPGI

Sve ovisi koliko će biti novca. Koliko novca, toliko projekata. Snalazimo se iz godine u godinu s pozivima, dajemo sve od sebe da "povučemo" te novce, da ne propadnu. Imamo više projekata nego što smo sanjali 2014. godine. Građani su jako zainteresirani zbog visoke stope sufinanciranja. Do 2030. godine su ciljevi visoki, do sada smo odradili jedan posto onoga što moramo.

Cilj nam je imati minimalno jedan poziv godišnje, ali ne znamo hoćemo li uspjeti to realizirati. Vrlo vjerojatno će se budući pozivi koji se tiču dekarbonizacije više fokusirati na promet, nego na zgradarstvo.

Anđelka Toto Ormuž, HUPFAS

U EU smo bili prepoznati kao najuspješnija zemlja po ESCO modelu s oko 70 zgrada. Naravno da su se ESCO tvrtke borile da uđu u bolnice koje uvijek rade. Sve bolnice su građene prije 50 godina kada nitko nije vodio brigu o racionalnom korištenju energije. Mnoge su bolnice ostale netaknute, imamo jako veliki potencijal.

Renovate Europe je Hrvatsku usporedio s pobjedom Hrvatske na nogometnom prvenstvu. Onda se dogodio misterij gdje je cijela priča zaustavljena, pet šest godina slušamo priču da će to opet uskoro krenuti, ali mi to ne vidimo.

Nećemo imati dovoljno novca kroz fondove, EU ili nacionalne, za obnovu zgrada u toj mjeri u kojoj ljudi to žele raditi. Zašto se kapital ne bi reinvestirao u nove i druge obnove? Komercijalne tvrtke žele ostvariti zaradu, ali zanimljivo je to da kapital ne reinvestiraju u obnovu nego u, primjerice, turizam. Kako ih se može potaknuti da se okrenu ka obnovi? Tolika je potreba za obnovama, da je to nevjerojatno. Trebali bismo razmisliti o tome kako reinvestirati dobit. 

Ana Bajlo, Grad Zadar

Mi kao Grad, u segmentu kreditiranja, nismo razmišljali o podizanju kredita, to moraju biti veliki projekti za kredite. Što se tiče razine sufinanciranja, povećala se u odnosu na prve natječaje. Obnovili smo OŠ Smiljevac, sufinanciranje je bilo 35 posto. Povrat je bilo veliki, a još uz novac Ministarstva, povrat je bio bolji. Ne znamo što će biti u budućnosti, možda se promijeni politika prema podizanju kredita.

Što se tiče ESCO modela, prijavljivali smo APN-u neke projekte. No prednost imaju veći objekti. Što god smo pokušavali, ESCO model za zgrade je bolje provediv na kontinentu. Nama je u mentalitetu da moramo „otvoriti prozor“. Moramo raditi na svijesti građana, pogotovo u školama. Možda nas ESCO tvrtke zbog toga zaobilaze, Možda je problem izračuna u projektu i ostvarenih ušteda. Nama je za školu Smiljevac bila projektirana ušteda od 80 posto, no znali smo da to nije realno. U stvarnosti je to drugačije. Da je netko ušao u ESCO model u tom objektu, to bi bio problem. 

Josip Beber, ZEZ

Razgovarali smo s bankama, no njima su rizične investicije u energetsku obnovu. Sufinanciranje zgrada je neko trenutno rješenje. 

ZAKLJUČAK

Bilo kako bilo, energetska obnova zgrada, javnih i privatnih, mora ići dalje. Mora se ubrzati ako želimo ostvariti ciljeve do 2030. godine. No nema dovoljno novca za to, odnosno nema javnog novca koji to može sufinancirati. Zato je nužno što hitnije uspostaviti određene financijske instrumente, bilo da su to instrumenti tržišta kapitala, ESCO modeli ili modeli kreditiranja u suradnji s HBOR-om. Svakako treba uzeti u obzir poslovanje banaka u segmentu ESG-a jer se možda kreditni plasmani u energetsku obnovu mogu "spojiti" s EU taksonomijom.  

Ako vas zanima energetska obnova ili pak implementacija obnovljivih izvora energije, pratite #energetska obnova i #obnovljivi izvori energije.

Ne zaboravite se prijaviti i na newsletter ZGRADOnačelnik.hr-a kako bismo vas povremeno obavještavali o različitim događanjima koje organiziramo kao i drugim korisnim savjetima i informacijama povezanima s pravima i obvezama (su)vlasnika zgrada i kuća i lakšeg upravljanja i održavanja nekretnina.

ZGRADOnačelnik.hr od siječnja 2022. provodi projekt Osunčajmo Hrvatsku i energetski obnovimo - zajedno! kojim se želi pomoći svim dionicima sa savjetima, iskustvima i informacijama oko energetske obnove zgrada (privatnih, poslovnih i javnih) i obiteljskih kuća te primjene obnovljivih izvora energije. O toj gorućoj temi gotovo svakodnevno objavljujemo tekstove, organiziramo radne skupine i konferencije te sudjelujemo na raznim edukacijama i radionicama. Malim koracima grabimo naprijed, polako ali sigurno, ka energetski održivijim zgradama. Pročitajte više o projektu i ne zaboravite pratiti rubriku Osunčajmo Hrvatsku.

Projekt OSUNČAJMO HRVATSKU i energetski obnovimo - ZAJEDNO! podržavaju:

POD POKROVITELJSTVOM

PARTNERI PROJEKTA

Projekt je dobio i pismo podrške Ureda predsjednika Republike Hrvatske.

MEDIJI