Rekonstrukcija postojećih zgrada doprinosi očuvanju, ekologiji i održivosti

Među brojnim predavanjima našlo se i ono Marie Pirard iz briselskog ureda AgwA čiji je rad predstavila. Ured Agwa pokrenuli su prije 15 godina Harold Fallon i Benoit Vandenbulcke, a Marie Pirard je jedna od 14 suradnika još od 2016. godine. Agwa se uglavnom bavi revitalizacijama postojećih urbanih cjelina i zgrada, budući da je očuvanje postojeće izgradnje jedan od parametara ekološkog pristupa graditeljskoj disciplini.

U ovom se briselskom uredu razvijaju projekti od malih privatnih narudžbi do velikih javnih projekata koji uključuju škole, sportske i kulturne sadržaje te stanovanje.

Svi projekti na kojima rade imaju isti pristup, ali drugačije polazište:

• kvaliteta prostora, identitet arhitekture
• ekonomičnost gradnje, materijalna vrijednost gradnje
• konteksti, belgijski konteksti u odnosu na ponovnu upotrebu

Među revitaliziranim cjelinama iz njihova ureda je sportska dvorana u staroj garaži s večernjom školom i nekoliko socijalnih stanova. Uvijek propituju kako popraviti, ali zadržati autentičnost na životu, kako od toga napraviti nešto novo, razigranije, neočekivanije, a da nije isplanirano od nule.

Posebno treba istaknuti rad na rekonstrukciji Palais des exhibitions u Charleroiu, nekada jakom industrijskom centru, gdje je postojeću spomeničko zaštićenu zgradu postojeće kvadrature oko 60000 četvornih metara – radi se o nekadašnjem industrijskom kompleksu na rubu stare jezgre – trebalo prenamijeniti u namjenu za kulturna događanja. Ovaj projekt rade s poznatim belgijskim arhitektima Janon de Vylderom i Inge Vinck.

Prema propozicijama raspisa ovog Europskog projekta je struktura ova zgrada trebala ostati netaknuta. Novogradnja niti radikalna prenamjena zgrade nije bila moguća. Industrijski karakter je trebao ostati potpuno vidljiv. Intervencija se sastojala u tome što su – zbog ekstremno male investicijske vrijednosti od 450 eura po četvornom metru (u odnosu na srednju investicijsku vrijednost od 1350 eura po četvornom metru za grubu gradnju) – pristupili tome da se središnji, reprezentativni dio zgrade, potpuno ogolio i postao vanjski prostor, povezujući kao nadsvođeni park dvije cjeline grada. Maknuta je fasada, otkrivena je šuma stupova i svodova, a dodane su nove stepenice koje tu vezu između dva visinski denivelirana dijelova grada čine mogućim.

Bočna krila trebala su ostati netaknuta, pa je tako jedno krilo postalo 'niz dvorana u kojem se može parkirati', a drugo bočno krilo je prenamijenjeno za dvorane za koncerte i razne druge kulturne događaje.

Otvoreni, dio bez fasade, tako postaje dvostruki 'zglob' – povezuje ovu zgradu u jednu cjelinu, a ujedno služi i kao poveznica između dva dijela grada.

Predavanje briselskog ureda AgwA ukazalo je da rekonstrukcija postojećih zgrada bitno doprinosi ne samo ekološkim premisama gradnje, budući da je samo rušenje objekta i izvedba nove konstrukcije veliko ekološko opterećenje – već i da se postojeća memorija nekog mikrolokaliteta može očuvati, što je u percepciji nekog mjesta od bitnog značaja. Desetljećima poznata zgrada se još uvijek nalazi na istom mjestu, različite namjene, dok je preobrazba od arhitekture u krajobraz začudna - transformacija središnjeg centralnog dijela zgrade postaje natkriveni park.

Naslovna fotografija: Agwa

Drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr-u uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.