Zgrada kao doprinos održivosti (ili toksičnosti)?

No, nije se zaobišla ni problematika modernizacije, uklanjanja otpada, komunalne higijene, kao i izgleda naših zgrada, naselja te izgrađenog okoliša uopće. To, doduše, i ne treba čuditi, obzirom da za čovjeka stambeni prostor (stambena zgrada / kuća / stan / vrt) predstavlja najvažniji materijalizirani okvir – mjesto izuzeto i ograđeno od vanjskog svijeta, kojim nastoji zadovoljiti niz svojih psihičkih, fizičkih, kulturnih i civilizacijskih potreba (fizička zaštita, prehrana, reprodukcija, odmor, učenje, njega tijela, kućno liječenje – oporavak, pohrana imovine, rad, društvena komunikacija i sl.).                                                                                                                                                 

Također, u navedenom razdoblju je aktualiziran značaj i obnova u velikoj mjeri održivo građenih povijesnih zgrada. To bi, uz pretpostavljenu sinergiju nove zakonske regulative povezane s očuvanjem i zaštitom kulturnih dobara, gradnjom (postojećom i planiranom) i Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada, moglo promijeniti iznimno dugotrajnu društvenu klimu u kojoj su se lako donosile odluke za njihovo rušenje ili uništavanje, te ju usmjeriti na primjereno održavanje i očuvanje njihovih povijesno - kulturnih obilježja i vrijednosti.

Ova potreba je, inače, prepoznata još na savjetovanju o problematici povijesne gradske i seoske kuće održanom sad već daleke 1978. godine u Zagrebu. Savjetovanje je pokušalo intenzivirati znanstveni rad na istraživanju i očuvanju te prikazu domaćih vrijednosti stručnjacima iz inozemstva, ali je i podsjetilo na aktivnosti Udruženja hrvatskih inžinjera i arhitekata iz 1885. godine. Ovo udruženje je potaklo svoje članove na studijsko istraživanje seoskih građevina što je rezultiralo i prezentacijom - izložbom listova s arhitektonskim snimkama seoskih građevnih oblika na Milenijskoj izložbi u Budimpešti i Međunarodnom kongresu arhitekata u Parizu 1900. godine.

Ova nastojanja su finalizirana publiciranjem cjelovitog izdanja Hrvatskih građevnih oblika (u pet svezaka s ukupno 50 tabli nacrtanih ili fotografiranih seoskih građevina) objavljenih od 1904. do 1911. u Zagrebu i Dresdenu što se može smatrati iznimnim doprinosom analizi stanovanja na ruralnim i rubnim područjima Monarhije.  

No, neovisno o tome stanovali li u suvremenim, suvremenijim ili povijesnim zgradama, Zakon o upravljanju i održavanju zgrada može postupno potaknuti konkretniju primjenu koncepta održive / zelene gradnje na postojećim zgradama izvedbom niza, urbanističkoj situaciji / lokaciji primjerenih, tehničkih rješenja kao i odabirom te ugradnjom što je moguće održivijih građevinskih materijala i proizvoda. To će svakako implicirati i zamjenu mnogih i često naknadno ugrađivanih štetnih i toksičnih građevinskih proizvoda i materijala od kojih su neki upitne kompatibilnosti s izvornom konstrukcijom - strukturnim obilježjima i materijalima.

Uz navedeno, ovaj zakon može potaknuti i općenito pitanje svojstava građevinskih materijala koji će se radovima na održavanju zajedničkih dijelova zgrade u perspektivi ugrađivati i to ne samo u smislu rješavanja tehničkih problema nego i utjecaja na biološku osnovu - fiziologiju korisnika unutarnjih prostora (toksičnost i štetnost) kao i ostalih živih bića u okolišu (ekotoksičnost) zgrade. 

Prilika za zdravije zgrade

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, uz ostalo, definira nekoliko vrsta održavanja zajedničkih dijelova zgrade ( čl. 23, 24, 25, 26, 27)  kao i uređenje pročelja (čl. 22) čijom bi se provedbom trebali tijekom trajanja zgrade očuvati temeljni zahtjevi za građevinu (čl.8. i 150. Zakona o gradnji). Provedbom radova na održavanju zgrade, u prvom redu onih povezanih s radovima na značajnijoj obnovi, trebalo bi težiti postizanju cjelovite održivosti kako bi se izbjegla situacija da 'zelena / održiva zgrada' udovoljava primjerice najvišim kriterijima energetske učinkovitosti, a da ugrađeni građevinski materijali sadrže kemikalije opasne za zdravlje ili okoliš. U tom smislu, velika ulaganja u održive zgrade trebaju biti prilika i za stvaranje zdravijih zgrada koje uvelike smanjuju izloženost ljudi i okoliša štetnim i toksičnim kemikalijama.

Generalno, u Hrvatskoj  je područje građevinskih materijala pravno dobro pokriveno i elaborirano te harmonizirano s europskom regulativom. Stvari se usložnjavaju kao i u ostalim zemljama u smislu poznavanja stvarne štetnosti, toksičnosti i složenosti kemijskih interakcija građevinskih materijala (uključujući i izmijenjene klimatske uvjete) pa se ipak nije moguće u cijelosti oslanjati na postojeće zakonske propise.

To u značajnoj mjeri naglašava i činjenica da su neki građevinski materijali, u prošlosti proglašeni vrlo sigurnima ili inertnima, pokazali svoju izrazitu štetnost po zdravlje i okoliš. Osim toga, u nekim slučajevima na zakonske propise utječu izravno ili neizravno ekonomski razlozi, a tek potom posljedice po ljudsko zdravlje. Sve navedeno upućuje na to da će u budućnosti proizvodnja i odabir u najmanje mogućoj mjeri štetnih i toksičnih građevinskih materijala biti od ključne važnosti i u smislu ispunjavanja postavljenih ciljeva i aktivnosti Europske strategije o kemikalijama za održivost.

Važnost navedenog ogleda se i u činjenici da velik dio od gotovo 350.000  registriranih kemikalija i smjesa kemikalija danas ima primjenu u raznim građevinskim proizvodima / materijalima. To znači da će se njima i u sektoru gradnje morati posvetiti veća pažnja kako bi se kroz osmišljavanje i provedbu optimalnih akcijskih planova za održive alternative trenutnim aktivnostima postupno postigla globalna ravnoteža. Promjena pristupa potrebna je i zbog procjene da se gotovo 16 posto globalne smrtnosti godišnje (oko devet milijuna prijevremenih smrti) može pripisati izloženosti upravo onečišćujućim tvarima od kojih mnoge potječu iz jedne od faza životnog ciklusa građevinskih materijala.

Jasna veza

Zgrade su integralni dio našeg izgrađenog okoliša čiji aspekti (umjetni i prirodni) izravno ili neizravno utječu na ljudsko zdravlje putem kvalitete zraka, emisijama toksičnih tvari, brojem prometnih nesreća i sl. Već je više puta utvrđeno da ovi aspekti mogu djelovati na promjene u stupnju tjelesne aktivosti, društvenoj povezanosti i interakcijama, pristupu kvalitetnoj hrani, mobilnosti i kvaliteti stanovanja. Kumulativno pogoršanje stanja raznih aspekata izgrađenog okoliša pogoduje pojavi niza kroničnih nezaraznih, ali u nekim slučajevima i zaraznih bolesti te brojnih zdravstvenih poteškoća što pokazuje da postoji jasna veza između stanja izgrađenog okoliša, zgrada i ljudskog zdravlja.

U tom smislu, pokazalo se da određene značajke zgrada (npr. materijali i unutarnji klimatski uvjeti) kao i adekvatna sanacija zgrada imaju vitalnu ulogu za očuvanje zdravlja te da su, primjerice, materijali kao što su drvo i opeka, koji su uobičajeni u povijesnim zgradama, općenito povezani s boljim zdravstvenim stanjem stanara (uključujući i mentalno zdravlje) ako se usporede s utjecajem nekih  suvremenih građevinskih materijala.

Navedenom problematikom zgrada i materijala te njihovim utjecajem na ljudsko zdravlje (građevinska biologija) su se u Hrvatskoj detaljnije bavili krajem prošlog i početkom ovog stoljeća i neki naši stručnjaci (doc.dr. Mirko Gornik: Bioarhitektonske osnove prostora, konstrukcija i zgrada,1991.; prof. dr. Slavko Rex : Zdravo graditi i stanovati, 1996.; prof. dr. sc. Ivica Grbac: Zdrav život - zdravo stanovanje, 2003.).

Europska strategija kemikalija za održivost i sektor gradnje 

Za poboljšanje stanja i održivost postojećih i izgradnju novih zgrada kao i izgrađenog okoliša općenito, ova strategija ima veliki značaj i ulogu. Strategija je usvojena u listopadu 2020. godine i ima za cilj bolju zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša od opasnih kemikalija uz istovremeno poticanje inovacija u kemijskoj industriji te proizvodnju i korištenje sigurnih i održivih kemikalija. Ona je ključni dio Europskog zelenog plana koji je bio usmjeren na prelazak na kružno i klimatski neutralno gospodarstvo.                                                             

Strategija kemikalija za održivost ima niz implikacija na građevinske materijale budući da su kemikalije sastavni dio mnogih aspekata gradnje i građevinskih proizvoda. Pažnja se posebice stavlja na sigurne i održive kemikalije, postupno ukidanje štetnih tvari i promicanje netoksičnog recikliranja.                                                      

To bi posljedično moglo dovesti do razvoja sigurnijih i održivijih građevinskih materijala koji su manje štetni za čovjekovo zdravlje i okoliš, poput onih s nižim emisijama hlapljivih organskih spojeva (VOC). Strategija osim toga potiče upotrebu recikliranih i reciklabilnih materijala kao i razvoj kružne ekonomije u građevinskom sektoru, izradu strožih propisa o sadržaju kemikalija u građevinskim proizvodima što može zahtijevati od proizvođača da preformuliraju svoje proizvode, koriste sigurnije alternative i pruže sve važne informacije o kemijskom sastavu svojih proizvoda. S obzirom da je naglasak strategije na istraživanju i inovacijama moguće je postupno očekivati i inovacije u praksama održive gradnje tj. poticanje razvoja novih i održivih građevinskih tehnologija i materijala.

Pregled nekih toksikoloških pojmova

S obzirom da je u ovom kratkom osvrtu dat naglasak  na neka specifična obilježja građevinskog materijala od važnosti za tematski okvir, u nastavku su navedena značenja nekoliko pojmova koji se češće upotrebljavaju:

• Ekotoksičnost – svaka pojava štetnih učinaka otrova u bilo kojem živom organizmu iz okoliša u kojeg je otrov unijet
• Opasne kemikalije –
  • tvari i pripravci koji ispunjavaju kriterije za fizikalne opasnosti, opasnosti za zdravlje ili okoliš utvrđene Direktivom 67/548/EEZ i Direktivom 1999/45/EEZ i
  • tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za fizikalne opasnosti, opasnosti za zdravlje i okoliš utvrđene u 2.-5. dijeli Priloga I. Uredbe (EZ) br. 1272 / 2008.
• Štetna tvar – tvar koja je štetna za ljudsko zdravlje ili okoliš s dokazanim akutnim ili kroničnim toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizajuća, zapaljiva i eksplozivna tvar ili tvar koja u određenoj dozi i / ili koncentraciji ima takva svojstva,
• Štetni učinak – svako prolazno ili trajno oštećenje, odnosno svako prolazno i trajno neželjeno djelovanje u organizmu ili nekom od njegovih dijelova – organima,
• Štetni učinak za okoliš – oštećenje strukture i funkcije ekoloških sustava
• Toksičnost – sposobnost kemijske  tvari / kemikalije da izazove oštećenje na živom organizmu (sama prisutnost kemijske tvari / kemikalije nije toksični efekt, ali gotovo svaka kemikalija može izazvati toksični efekt).

Ovaj tekst je objavljen u 4 nastavka, a sve ih možete pročitati klikom profil autora Marijana Bužana ili pod naslovima:

• 1. Zgrada kao doprinos održivosti (ili toksičnosti)?
• 2. Zakon o upravljanju i održavanju zgrada - potencijalni doprinos održivosti zgrade
• 3. Analiza postojećeg stanja zgrade – prilika za ugradnju održivih i netoksičnih građevinskih materijala
• 4. Štetni građevinski materijali i kako riješiti taj problem

Literatura: Osim korištenih materijala navedenih kroz poveznice, tekst (u četiri nastavka) se generalno referira na publikacije:

• E.K. Petrović, M. Gjerde, F. Chicca, G. Marriage, Sustainability and toxicity of building materials, 2024., Elsevier
• F. Pacheco-Torgal, S. Jalali,  A. Fučić, Toxicity of building materials, 2012, Woodhead Publishing

Drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr-u uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.