AUTO ILI STAN - Više vas košta automobil nego pričuva

Vrlo često uspoređujemo obaveze i odgovornosti koje ljudi imaju prema automobilima i prema stanu u kojemu žive. Vrlo često govorimo kako su Hrvati spremniji trošiti na svoj automobil, a na svoj stan ne. Kada kažem stan, mislim na održavanje, ne na uređenje. Stoga mi je pala jedna zanimljiva ideja na pamet. Konkretno ćemo usporediti te dvije stvari - financijski. Ali samo goli, bazni trošak.

Dakle, koliko mjesečno košta jedan automobil, ali bez posjete benzinskoj postaji i vožnje čak ni jedan metar? A koliko košta održavanje stana - pričuva (bez režija)? Dakle, režije (struja, voda, plin, grijanje...) smatrat ćemo gorivom jednog automobila. 

Stoga, promatramo sljedeće (ovo je najosnovniji trošak jednog automobila) - čisto da se zna - uzeo sam troškove svog automobila (Fiat, 2007. godište, kredit otplaćen odavno) i svog stana (61 m2, bez mjesečnog troška kredita i režija).

Zakonska obaveza svakog vlasnika automobila je jednom godišnje:

• napraviti tehnički pregled
• registrirati automobil
• osigurati automobil

Uz spomenuta tri osnovna troška uračunao sam i:

• posjet mehaničaru jednom godišnje (zamjena filtera, ulja...)
• promjena guma dva puta godišnje (zimske/ljetne)

Troškovi mog automobila su (u kunama i eurima):

Moj stan ima 61 četvorni metar. Pričuva koju plaćamo je 0,80 eura (6 kuna po kvadratu). Uz 1,33 eura (10 kuna) dodatka za čistačicu:

• mjesečno moja pričuva iznosi 47,78 eura (370 kuna)

Usporedimo spomenuta dva troška u tablici, da se bolje vidi:

I zaključak je? Prilično jednostavan, zar ne. Nema neke filozofije i zapravo svima vama koji čitate ovaj tekst u glavi je - pa što ovaj gluposti priča? Što pokušava dokazati? Gluposti...

Međutim, smanjimo iznos moje mjesečne pričuve. Ponavljam, u zgradi u kojoj živim i u kojoj sam predstavnik suvlasnika pričuva iznosi 0,80 eura (6 kuna) po metru kvadratnom. 

No, iznos prosječne mjesečne pričuve je 0,40 eura (3,00 kuna) po metru kvadratnom (ne postoji službeni podatak o ovome iznosu, ali temeljem dosadašnjeg iskustva to bi mogao biti iznos prosječne pričuve). Veličina moga stana odgovara nekoj prosječnoj veličini stana u Hrvatskoj. 

Temeljem do sada napisanoga, usporedba mjesečnog troška mog automobila i prosječne pričuve iznosi:

Ponavljam još jednom pitanje - koji je sada zaključak? Zaključak bi bio - plaćam automobil skuplje od stana! Je li tako?

No, ogolimo troškove do kraja, zanemarimo promjenu guma i mehaničara. Uzmimo u obzir samo zakonom propisane obvezne troškove: 

Ako ove brojeve i izračune automobila usporedimo s prosječnom mjesečnom pričuvom, dobit ćemo:

Naravno, puno je drugih parametara koji bi se mogli uzeti u obzir - koliko se mjesečno netko vozi, plaća li kredit za automobil, plaća li kasko osiguranje, koliko se auto često (ne)kvari... S druge strane, pitanje je koliki je kredit za stan, kolike su režije, je li došlo do kvarova na instalacijama, popravci...

No, temeljni trošak automobila i stana smo pokazali. Možete me kritizirati da sam pomiješao kruške i jabuke i da sam nerazuman, glup i da baljezgam gluposti. 

Ipak , izračunajte sami svoje bazne (temeljene) troškove automobila i stana. Vidjet ćete koje ćete brojeve i iznose dobiti. 

Ono što želim reći jest - garantiram da se mnogi više brinu za svoje automobile nego stanove, da im je osnovni mjesečni trošak automobila veći od pričuve koju plaća. I da će biti prvi koji će kritizirati i urlati ako netko spomene povećanje pričuve jer on za to nema novca. 

Zanimljivo je jedno istraživanje koje je pokazalo da više od polovine Hrvata ne može financijski podnijeti izvanredni trošak kao što je primjerice zamjena perilice rublja, sahranu bližnjega, popravak auta... S druge strane, koliko je Hrvata spremno kupiti automobil (novi ili noviji), pa usporedite brojeve. 

Dakle, u automobilima ne možemo živjeti, možda nam ni ne trebaju toliko, ali krov nad glavom nam treba. Mislim da su prioriteti jasni.

Živjeli!

Prijavite se na newsletter ZGRADOnačelnik.hr-a kako biste na vrijeme saznali sve što je važno!

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.