KVALITETA ŽIVOTA - Zgrade su najlošije ocijenjene

O čemu se radi u ovome istraživanju? Otkuda ideja?

Bilo nam je jako zanimljivo istražiti stanogradnju prije samostalne Hrvatske i nakon osamostaljenja. Istražili smo i kakvo je stanje u Sloveniji s obzirom na to da dijelimo, odnosno imamo slična povijesna kretanja. Razlika između Hrvatske i Slovenije nastala je u tranzicijskom razdoblju gdje smo mi značajno intenzivnije destruirali naše postojeće gradske prostore koji su bili slobodni, koji su, ustvari, sada natrpani i preizgrađeni. To su ta tzv. postsocijalistička ili nova stambena naselja koja smo nastojali komparirati sa starim naseljima, da vidimo kakva je kvaliteta stanovanja, a onda, s druge strane, i zadovoljstvo stanara koji žive u tim stambenim naseljima.

Zapravo govorimo o zadovoljstvu stanovanja u novogradnji i starogradnji

Najjednostavnije rečeno - tako je. Ovo je širi znanstveni i povijesni urbanistički kontekst koji smo morali ugraditi kroz anketno istraživanje.

Zašto ste uopće krenuli u ovo istraživanje? Naime, stanogradnjom se, na ovaj način, u Hrvatskoj nitko baš sustavno ne bavi. Da barem nije do sada.

U Institutu za društvena istraživanja, pogotovo u grupi koja se bavi sociologijom grada i sociologijom sela, ustvari je to bila samo želja da na neki način nastavimo dugogodišnju tradiciju koju je naš institut imao 1970-ih godina. Tada su naši sociolozi i urbani sociolozi bili dio interdisciplinarnog tima i radili su s kolegama Urbanističkog zavoda grada Zagreba, Splita i drugih velikih gradova. Ideja je bila da mi 'uzmemo' četiri velika makroregionalna centra, odnosno naša najveća četiri grada koji su, zapravo, svaki regija za sebe, da nam na neki način 'kažu' kakvo je stanje u zgradama.

Svi smo svjesni da, samo hodajući kroz naše svakodnevne stambene okoline, naše susjedstvo, situacija nije dobra. I kritika građana da nedostaje vrtića, škola, zelenih površina, javnih prostora, svi mi to znamo, ali mi sad imamo dokaze. Znači, ne može se, pogotovo u znanosti, o tome samo pisati, a da za to nemate dokaze, da nemate analitiku i brojeve. Mi ih sada imamo.

Rezultati istraživanja mogu se grupirati u pet osnovnih kategorija: socio-demografski pokazatelji, kvaliteta stanovanja u Hrvatskoj i Sloveniji, obilježja i zadovoljstvo stanom, zgradom, stambenim naseljem. Koja su obilježja zadovoljstva stanom?

Istraživanje je generalno i najgrublje podijeljeno na tri statističke jedinice - zadovoljstvo stanom, višestambenom zgradom, stambenim naseljem. Na kraju možemo reći da unutar te tri kategorije najlošije stoji višestambena zgrada, što je nekako i možda i najočekivanije i najlogičnije. Zanimljivo je da su ispitanici u Zagrebu najzadovoljniji stanom u starim naseljima, a u ostala tri grada u Hrvatskoj - Rijeci, Splitu i Osijeku su zadovoljniji svojim stanom u novim stambenim naseljima.

Zašto je to tako?

Tako podaci pokazuju. Situaciju u Zagrebu je možda jednostavnije objasniti, možda čak i zbog potresa koji smo imali. Unutar te kategorije istraživanja postoje indikatori - kvaliteta izgradnje zgrade i stana, broj i veličina stana, sobnost, raspored prostorija, održavanje stana i ukupno zadovoljstvo stanom se, na neki način, pokazalo bolje u Zagrebu nego u spomenuta tri grada.

Zašto je to tako? To je vjerojatno dijelom i zbog potresa jer su ljudi nekako više zadovoljniji životom u stanu. Čak i kvalitetom izgradnje, koja je u istraživanju bila najbolje ocijenjena upravo kod elemenata i obilježja višestambene zgrade. S druge strane, energetska učinkovitost ili vanjski izgled zgrade, unutarnji izgled zgrade su jako nisko ocijenjeni i tu smo dobili najniže ocjene.

Kad se gleda ukupno zadovoljstvo stambenim naseljima, tu je situacija u Sloveniji bolja u novim nego u starim naseljima, a u Hrvatskoj je obrnuto. Prekretnica se dogodila 1990-ih godina naovamo kada je nastupio, na neki način, nedostatak urbanizma odnosno, kako neki stručnjaci kažu, nastupila je smrt urbanizma.

Dakle, možemo reći da je u Hrvatskoj umro urbanizam?

Da. možemo to reći. Mogli stručnjaci barataju tom sintagmom smrti urbanizma ili investitorski urbanizam ili slično, gdje se u principu on izgubio u procesu planiranja naselja kao stambene cjeline koja se zvala stambena zajednica. Urbanizam je nestao od 1990. godine u urbanističkim i prostornim planovima. A zašto je on važan? Zato što je on za sobom 'vuče' stambene, urbanističke, prostorne, normative i standarde. Ne smije se graditi stan, zgrada, odnosno stanogradnja kao takva ne smije postojati bez planiranja, odnosno razine opremljenosti stambene okoline, naselja kao takvog.

Primjerice, Jaruščica, Selska, Baštijanova, Vukovarska, Heinzelova ulica u Zagrebu - danas ih nazivamo novim stambenim naseljima, ali oni često to nisu. U urbanističkom smislu to nisu stambene zajednice kakve su planirane 60-ih, 70-ih ili 80-ih godina. I što se onda događa? Imate novi stan u novoj zgradi, vi jeste zadovoljni sa stanom, ali vaše zadovoljstvo stambenim naseljem, odnosno tom stambenom okolinom, opada pogotovo što ste perifernije na razini grada. Zato se opet vraćamo na ta stara stambena naselja, gdje je još uvijek postoji stambena zajednica kao urbanistička cjelina - Sopot, Zapruđe, Trnsko, Knežija, Prečko u Zagrebu, Split 3 u Splitu i tako dalje. U takvim su naseljima ljudi naučili da izlaskom iz svog stana u krugu od desetak, petnaestak minuta mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe. To čini kvalitetu stanovanja, dakle život u stanu, zgradi i u naselju.

Već desetljećima nemamo stambenu politiku. Kreću pripreme da se ona opet pojavi. Ovo istraživanje zapravo može biti temelj za izradu stambene politike u Hrvatskoj.

Tako je. Jedna od vodilja ovoga istraživanja slovenskog i hrvatskog tima je bila upravo to što ni Slovenija, niti Hrvatska kao članice EU nemaju svoju stambenu strategiju. No, razlika između naše dvije zemlje je u tome što Slovenci imaju Zakon o stanovanju iz 2003. godine, a mi nemamo. Mi imamo jedino taj Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Po pitanju stambene politike, Hrvatska stoji najlošije u EU. Zato smo i napravili ovo istraživanje da dobivenim rezultatima doprinesemo i da budu podloga i smjernice za preporuku, a kasnije za donošenje stambene politike.

Koje bi to trebale biti smjernice? Vidimo kako nam gradovi izgledaju…

Istraživanje je pokazalo da su stara stambena naselja demografski i ekonomski u lošijoj situaciji nego nova. Dugoročno moramo uzeti u obzir da su na razini kućanstva prosječna primanja vrlo loša u starim naseljima. Više od trećine, pogotovo u Rijeci i Osijeku, koji su demografski još lošiji, su samačka kućanstava. To znači da nemaju mogućnosti investicija u upravljanju i održavanju ni stana niti zgrade. Što će biti s tim stanovima ili zgradama za 10, 15 ili 20 godina? To će biti na neki način vrlo neatraktivna mjesta za stanovanje i da nove, mlade obitelji neće htjeti tamo živjeti.

No sada imamo problem da se stanovi od 70 metara četvornih prodaju za 280.000 eura. Postoji rizik da za 10 godina građani neće moći servisirati kredite kojima su kupili takve stanove i imat ćemo sociodemografske, psihološke, ekonomske i ostale probleme.

To je smisao ove znanstvene priče i znanstvenoga gledanja. Stambeno naselje je cjelina i ono mora biti obnovljeno na cjelovit način. 

I definitivno se takvim holističkim pristupom može doći do takozvane regeneracije ili obnove stambenih naselja, a da to bude dugoročno na zadovoljstvo svih. Politika nije dovoljna, tehničke znanosti nisu dovoljne. Demografski i ekonomski preduvjeti su nešto od čega se mora krenuti.

Još jedan nedostatak - energetska obnova je bitna, ali ona nije dovoljna. Možete obnoviti fasadu, izolirati zgradu, smanjiti troškove na razini zgrade i za grijanje i tako dalje, ali definitivno, s druge strane kako će se moći provesti obnova s obzirom na to da ima 30 ili 40 posto samačkih kućanstava na razini jedne zgrade npr. u Zapruđu u Zagrebu ili nekom starom naselju u Osijeku. Što ćemo s ljudima koji su vjerojatno vlasnici toga stana? Politika kao takva se ne može riješiti borbe s privatnim vlasništvom kao takvim.

Starost unutar stambenih naselja, pogotovo starih vlasnika stanova, nešto je što je u Hrvatskoj možda najveći problem jer što će biti za 50 godina s tim zgradama i s tim stanovima? Hoće li biti segregirani ili getoizirani jer te stanove neće moći nitko obnavljati, a onda će biti vrlo neatraktivni za dolazak novih obitelji? To je nešto s čim se zaista moramo suočiti.

Isto tako, postoje problemi na razini novih naselja. U istraživanju smo dobili puno tvrdnji i neočekivanog nezadovoljstva relativno novim zgradama. Znači, mnoge su izgrađene brzo, nekvalitetno, ima puno curenja vode, napuklih fasada, curenja s krova i slično. Zgrade i iz jednog i iz drugog razdoblja 'vuku' itekako puno problema i u principu vape za jednim odgovornim upravljanjem, što pak 'vuče' zakonodavni okvir idućem koraku.

Spomenuli ste dvije stvari - jedna je samačko kućanstvo koje ne može 'podnijeti' energetsku obnovu. Vlasništvo je Ustavom zajamčena kategorija, ona je pravo, ali i obaveza. Trebalo bi to gledati s obje strane.

Da, ali naši ljudi nisu toga toliko svjesni ili nisu u mogućnosti toga biti svjesni.

Spomenuli ste i tehničke znanosti - građevinu, inženjere, arhitekte koji planiraju, rade. Bit ću 'đavolji odvjetnik', no oni će reći - što jedan sociolog ima s izgradnjom zgrade i naselja?

Sociolog neće, naravno, ulaziti u tehničku znanost. Ali primjerice, ako se obnavlja ili poboljšava jedno stambeno naselje, onda je potrebno pitati ljude koji tamo žive koji su problemi. Sociolog može provesti anketno istraživanje i primijeniti nekoliko metoda kojima može 'ući' u način i kvalitetu života te itekako analizirati probleme koji tamo postoje.

Na osnovu tih istraživanja, i tehničke znanosti i politika mogu dobiti osnovne rezultate na temelju kojih se može donijeti zajedničko rješenje, zajedničke smjernice. Kod nas uopće ne postoji interdisciplinarnost na razini struka i na razini politike.

Sami stanari u starim naseljima su u istraživanju rekli - koliko god da su zadovoljni na razini naselja, postoje pokazatelji kojima su manje zadovoljni. Recimo, to je promet ili jako, jako veliko nezadovoljstvo s nedostatkom parkirnih mjesta. Svi to znamo, je li tako? Krenimo onda u pojedinim naseljima rješavati prometne probleme.

Ili u novim naseljima postoji jako veliko nezadovoljstvo zbog nedostatka zelenih i javnih prostora, što je pak najlošije ocijenjeni element za nova naselja. Opet to svi znamo. Stoga krenimo rješavati takve probleme, naselje po naselje.

Nekada je u starim naseljima, kao što je Sopot u Zagrebu, trebalo neusporedivo manje parkirnih mjesta nego danas jer je jedno kućanstvo imalo jedva jedan automobil. Tu je i problematika otpada, ekoloških uvjeta života koji su u starim naseljima loše ocijenjeni jer nema bokseva, smetlarnika. Nova naselja su zbog manje zelenila toplija nego stara zbog čega morate sjesti u automobil o odvesti se, recimo na Jarun ili Bundek u Zagrebu? Je li to standard, urbani standard života? A itekako ste na takvoj lokaciji platili svoj stan.

Nisam do sada naglasila jedan podatak kada sam spominjala privatno vlasništvo. Naime, u našim gradovima je udio vlasništva nad stanom oko 75 posto. Što je onda s preostalih 25 posto? To su najčešće mlađi stanovnici koji su u najmu. Možda nisu u mogućnosti kupiti stan. To nije beznačajan broj, to je četvrtina stanovnika.

Mladi ljudi koji su radno aktivni i sposobni, oni su ti koji moraju i naći posao i kupiti (ili iznajmiti) stan. Funkcija rada automatski veže funkciju stanovanja. Ako nemate riješenu jednu stranu, ne možete riješiti ni drugu. Često je riječ i o prekarnim odnosima (oblik rada ili radnog odnosa u kojem se posao obavlja u ograničenom vremenu (povremeno, kratkoročno, sezonski, dnevno, jednokratno, honorarno i sl., bez ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme, op.ur.). Takva vrsta rada ne stvara sigurnost ni za stanovanje, niti za rad, niti, naravno, za kvalitetu života. Također, treba voditi računa i o tome da rad na neodređeno mlađoj populaciji postaje stara prošlost. I o tome treba voditi računa.

Koliko smo zadovoljni životom u zgradama i stambenim naseljima? Možemo li nekom ocjenom na to odgovoriti?

Nećemo dati opću ocjenu. Možemo za razinu zgrade reći da je nešto malo iznad trojke, a za razinu stana i zgrade iznad četvorke ili oko četvorke. Ako rangiramo kategorije, onda možemo zaključiti da je zgrada najlošija.

Generalno gledajući, stara naselja u Zagrebu 'vode' i ona su, možemo reći, pobijedila, dok su nova naselja u Rijeci, Splitu i Osijeku u samome vrhu. Zanimljivo je, recimo, POS naselje Kila u Splitu ili Rujevica u Rijeci koja nemaju nikakvu infrastrukturu i na periferiji su gradova, ali stanari su zadovoljni. Vjerojatno je to zbog toga što su tamo ljudi uopće mogli kupiti stan, ikakav stan.

Kupnja stana, kredit za stan je nešto što je zaista satisfakcija i s čime nekako moramo biti zadovoljan ako smo zaista već dali takav novac. S druge strane, otkup društvenog stana u Sopotu ili Zapruđu u Zagrebu možda nema ili ne razumije tu vrijednost kupovine.

Zato i Rujevica i Kila imaju itekako visoke ocjene i možemo to razumjeti. Treba itekako imati poštovanja prema tome su jer ljudi za taj stan, koji možda nije velik, dali veliki novac.

Poslušajte sve dosadašnje emisije ZGRADonačelnik na PoslovniFM-u.

Ako vas zanima energetska obnova ili pak implementacija obnovljivih izvora energije, pratite #energetska obnova i #obnovljivi izvori energije.

Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti najviše 50 posto teksta objavljenog na ZGRADOnačelnik.hr stranicama uz navođenje poveznice na originalni tekst. Pročitajte više o uvjetima korištenja i autorskom pravima.

Kada vam je potreban savjet, informacija vezana uz vašu nekretninu, neka vam ZGRADOnačelnik.hr bude centralna točka.

Ako vam treba dnevni podsjetnik na prava i obveze suvlasnika u zgradi pratite nas na društvenim mrežama - Facebooku i LinkedInu. Također poslušajte i pogledajte zanimljivosti koje smo vam pripremili na našem YouTube kanalu i u emisiji ZGRADOnačelnik. A svakako se prijavite i na mjesečni newsletter.

Ako ste pak predstavnik suvlasnika ili želite znati kako vaš predstavnik suvlasnika treba raditi i što treba znati te postaviti upit i dobiti raznovrsne odgovore članova grupe, uključite se u Facebook grupu PREDSTAVNICI SUVLASNIKA.

A kada vam je uistinu potrebna pomoć i ne znate kako dalje, obratite nam se za SAVJET i proučite naše usluge.

*U komentarima i mišljenjima izneseni su osobni stavovi autora i ne mogu se ni pod kojim uvjetima smatrati službenim stavovima Zgradonačelnik.hr-a. Zgradonačelnik.hr ne preuzima odgovornost za sadržaj ovog teksta.